Nešto više od mesec dana nakon što je dokumentarni film o Jasenovcu, autora Jakova Sedlara, uprkos protivljenjima dela hrvatske javnosti, ipak, nagrađen nagradom Grada Zagreba, nemački dnevnik „Frankrufter rundšau“ objavio je oštru kritiku u kojoj potvrđuje da je reč o projektu, koji falsifikuje istoriju. Nemački dnevnik proziva i gradske oce zbog dodeljene nagrade Sedlaru. Uz podsećanje da je odluka gradskih vlasti da nagradu Grada Zagreba dodeli upravo Sedlarovom filmu „Jasenovac – istina“, koji je sve samo ne to što kazuje naslov, izazvala veliki skandal u Hrvatskom, RF napominje da je Sedlarovom dokumentarac bio prikazan i u Tel Avivu, kao i da se Sedlarova „istina“ sastoji od potpunog okretanja naglavačke istorije

Ministar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja Srbije Aleksandar Vulin rekao je da će Hrvatska morati da se opredijeli, da li da njeguje vrijednosti Blajburga i strijeljanih ustaša ili vrijednosti pobijene jasenovačke djece i ustaških žrtava. „Ne može ista država da donese venac i u Blajburg streljanom ustaši, i da kaže da on zaslužuje poštovanje i sećanje, i da ista ta država odnese venac zaklanom jasenovačkom detetu i da kaže da i ono zaslužuje sećanje i poštovanje“, rekao je Vulin. On je ponovio da je Blajburg najveće okupljalište fašista u Evropi i da tu istinu ništa ne može da promijeni, te da je posebno žalosno i opasno što se

„Neko će ostati živ od nas, neće dati Bog da svi nestanemo. Tako je i bilo.“ Na toj rečenici, jednog od aktera, počiva film „Zaveštanje“ o genocidu i Holokaustu na prostoru Nezavisne države Hrvatske od 1941. do 1945. godine. Dokumentarac Ivana Jovića iz Beograda o stradanju Srba premijerno je prikazan publici u Banjoj Luci na Svjetski dan pobjede nad fašizmom. Nakon što sam ga pogledala, ne vidim ni jedan razlog da to, prvom prilikom, ne učine svi oni koji drže do svog porijekla i ljudskog dostojanstva -na bilo koji dan. Upravo toga se držao i autor Ivan Jović kada se upustio u borbu za spasavanje sjećanja jedne srpske generacije od

Napomena: Ova ili ovakva izložba o Jasenovcu, nigdje nije postavljena i nikada se nije desila. Samo što sam u društvu dvoje prijatelja ušao u zdanje Narodne Skupštine, portir sa kažiprstom na usnama nas upozori da budemo tihi i uputi nas prema centralnoj sali. Svakome od nas dao je po tanku voštanicu. Mada je već bilo veče, svjetla bijahu pogašena ali je svjetlucanje fluorescentne staze kojom smo hodali pokazivalo put prema mjestu gdje se trebala održati izložba “Novomučenici jasenovački – 75 godina – pravo na nezaborav”. Ali, već na samom ulazu u velelepnu dvoranu dalo se naslutiti da te avgustovske večeri nećemo svjedočiti izložbi kakve smo do tada imali prilike da