arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
sladjana-stankovic-naslovna.jpg

Slađana Stanković – besmrtna niška heroina

U vremenu koje slavi razne starlete, estradne umetnice i rijaliti zvezde, teško je skrenuti pažnju na istinske heroje. Kroz svoju dugu i burnu istoriju grad na Nišavi kao svojevrsna kapija između istoka i zapada bio je poprište svih većih istorijskih događaja na Balkanu. Rušen, paljen,  pljačkan, kroz vekove uvek je velikim naporima uspevao da vaskrsne i izdigne iz pepela. Svako vreme imalo je svoje heroje, koji su besmrtnim delima velike ljubavi prema ovom gradu ostavljali budućim pokolenjima nadu i putokaz u bolje sutra. U velikoj krizi, koja je dovela do pada sistema vrednosti, malo je onih koji su očekivali da se pojavi neko ko će, i u ovom našem vremenu,

Slobodan Stojanović

Njegovo ime je Slobodan Stojanović…

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vreme da krenu. U zbeg. U beg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije… Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

arcibald-naslovna.jpg

Sećanja i zavet doktora Rajsa

Neki postaju Srbi rođenjem. Neki, sa većom odgovornošću, postaju i Srbi po osećanju. Najmanje je onih koji su iznad svega Srbi po delu. Doktor Arčibald Rajs je uoči Velikog rata bio priznat stručnjak za sudsku medicinu, kriminolog od karijere. Živeo je u zemlji koja je bila neutralna. Kada je u avgustu 1914. odlučio rešio da krene put napadnute Srbije o kojoj je malo znao, rizikovao je i život, naučnu karijeru, spokoj i sva materijalna blaga. Ali, ono što je u Srbiji video, srce mu je ispunilo drugim blagodetima. Toliko da je u smiraj života zaželeo da baš i to srce ostavi da počiva među Srbima. Na Kajmakčalanu, visoko, gde zvižde

krleza-tito.jpg

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ: VATIKAN I TITOVA OKUPACIJA SRBIJE ILI OGLED IZ ISTORIJE KROATOPAPIZMA

Kako je Vatikan sistematski radio na rušenju države Južnih Slovena i stvaranju svojih feuda  HRVATI, SRBI I RELIGIJA U DOBA TITOIZMA   „Tito je učinio za položaj Hrvata više nego itko ikada u njihovoj povijesti. U nekoj ne znam koliko bliskoj budućnosti doći će vrijeme kada će biti objektivno valoriziran i kad će mu se priznati velike zasluge.“ Miroslav Krleža Tako je govorio Krleža (citirano na korici knjige Jasper Ridley: „Tito“, Prometej, Zagreb 2000). Svi koji su znali Franju Tuđmana, tvorca Croatia Rediviva, znali su i za njegovo divljenje Titu i maršalovom značaju na „bespućima povijesne zbiljnosti“ Hrvata. To, naravno, nije nimalo slučajno. Tito, naime, ne samo da je stvorio pretpostavke za

barake-logora-ceska.jpg

Grobovi Srba u dolini smrti

Za vreme Prvog svetskog rata u austrougarskim logorima širom Slovačke umrlo čak 8.000 Srba, a u Velikom Međeru čak 5.500. Groblje bilo dugo zaboravljeno i zapušteno, čak i iznajmljeno za trening pasa. Tek 2003. uređeno I DANAS, skoro sto godina od početka Prvog svetskog rata, potomci srpskih boraca iz otadžbine traže po Slovačkoj grobove svojih najmilijih. Pomažemo koliko možemo da utvrdimo istinu o stradanju naših ljudi i da sačuvamo sećanja na Srbe koji su kao zarobljenici ili vojnici stradali u oslobodilačkom ratu. Podigli smo im spomenik kao zahvalnost srpskog naroda svojim herojima! Ovim rečima se Stane Ribić, predsednik Udruženja Srba u Slovačkoj, obratio članovima srpske delegacije koja je tokom prošle

kravice-sahrana.jpg

„Slučajni“ požar koji je uništio dokaze o zločinima nad Srbima

Prevarili su se hroničari koji su pre 10 godina o izuzetno vrednoj dokumentacionoj građi, koju je predano sakupljala i na naučno objektivan način obradila istoričar umetnosti Bojana Isaković iz Beograda, napisali da je zauvek od zaborava otrgnuto više od 1.000 dokumenata o genocidu nad srpskim narodom u periodima od 1941. do 1945. i od 1991. do 1992. godine. Ono što nisu uspeli da urade vreme i brisači tragova genocida nad Srbima civilima, učinila je nepoznata plaćenička ruka. I to usred Srbije, u Vranju, zapalivši konak manastira Sveti Nikola, u kome su bili sklonjeni svi eksponati koji su, kroz hiljade dokumenata, govorili o genocidu nad Srbima u pomenutim periodima, kao i

kralj-petardrugi.jpg

Matić, Dinčić: Patriotizam Kralja Petra II – istina o „naredbi“ od 12.09.1944.

Gotovo da ne postoje novine u Srbiji koje malo-malo, pa objave kako je kralj Petar II Karađorđević preko radija 12. septembra 1944. godine naredio pripadnicima Jugoslovenske kraljevske vojske da pristupe Titu ili će biti obeleženi kao izdajnici i pred narodom i pred istorijom. Očigledno da istorija ništa nije naučila narod. A ruku na srce, nije ni mogla, jer su tek pre godinu dana prvi put na svetlost izašli zapisnici iz Arhiva Srbije iz kojih se vidi da je postojala partijska „Komisija za istoriju“, koja je radila od 1978. do 1989. godine, a verovatno i znatno ranije, kontrolišući osnovnoškolski, srednjoškolski i visokoškolski obrazovni sistem. Kada bi danas isti govor prepisali i

bakanski-ratovi.jpg

Pobede Srpske vojske u Balkanskim ratovima slavili su: Split, Zagreb …

Istoričar Mile Bjelajac kaže da nam se ponavljaju balkanski ratovi kroz instrumentalizaciju onoga što je i tada išlo na štetu srpskih interesa. Jedno je bilo to vreme, a sasvim drugo je njegov eho danas, poručuje Milan Terzić sa Instituta za strategijska istraživanja. Pre tačno sto godina, 8. oktobra 1912. godine, kada je Crna Gora objavila rat Turskoj počeo je Prvi balkanski rat koji se završio time što je Turska potisnuta sa Balkana, zadržavši mali “evropski” pojas oko Istanbula. Srbija i Grčka podelile su Makedoniju, Kosmet je vraćen Srbiji, a na insistiranje zapadnih sila stvorena je Albanija. O balkanskim ratovima znamo i učimo veoma malo, a zašto je tako, to je

ustase.jpg

Nemačka potcenila užasne posledice ustaške politike

„Nemačka i njeni Hrvati“ je treća publicistička knjiga Urliha Šilera, a izazvala je i najveću pažnju javnosti zbog teze da je nemačka politika 90-ih propustila priliku da interveniše zbog parcijalne rehabilitacije ustaštva, što je bila i njena istorijska odgovornost. S druge strane, Šilera optužuju da je napisao antihrvatski pamflet, a u razgovoru za „Tportal“ ugledni nemački novinar objašnjava šta je bio cilj njegove knjige. Kako ste uopšte došli u Jugoslaviju 1953, tada kao mladi nemački slavista? – Želeo sam da svoje znanje ruskog iz zarobljeništva nadopunim još jednim slovenskim jezikom. Tada je bio aktuelan srpsko-hrvatski, naročito jer je Jugoslavija počela da se otvara prema Zapadu. Imao sam potpunu slobodu kretanja,

pokret-konicke-jedinice-u-okolini-stracina.jpg

Balkanski ratovi – Zaboravljene tekovine

Najjača poluga srpske politike 1912/1913. O srpskoj diplomatiji i njenoj uzdanici – narodnoj vojsci ili kako nijedna politika u kojoj se na kraju mora apelovati na upotrebu sile, vojsku, ne može uspeti ako u čitavom društvu, kod svakog njegovog člana, ne postoji jasna predstava zbog čega su odbrana ili rat u nekom trenutku neizbežni Svoditi srpsku vojsku na nekoliko vojvoda i generala ili pretenciozno zaključivati o njoj kao instituciji kroz ponašanje nekolicine zaverenika, ili članova organizacije „Ujedinjenje ili smrt“ („Crna ruka“), osnovane tek 1911. godine, pominjati samo kao slogan mesta pobeda – Kumanovo, Bitolj i Bregalnicu, vodi polako ka trošenju nekadašnjeg značenja tih simbola, ali i proizvodnji jedne neplodne analize

cujes-li-vapaj-otadzbine.jpg

Antonije Đurić: Čuješ li Srbine, vapaj otadžbine!?

Ti, Srbine, glasaš za budućnost svoje dece i unuka – omaneš li, Srbine, uništio si svoju nadu i nadu svoga potomstva! Sedam decenija, Srbine, tvoje su reči: smrt, logori, okupacija, tamnice, izgon s vekovnog ognjišta, patnja, bol, jauci, crni flor oko rukava, crna marama na glavi, crni barjaci na kućama, vešala, masovne grobnice, gasne komore, otimanje imovine, otimanje deviza, glad, beda, siromaštvo, strah, suđenje mišljenju, suđenje knjigama, rušenje i paljenje srpskih hramova, ubijanje srpskih sveštenika… Sedam decenija pakla, Srbine! Pa dokle, ljudi i braćo! Da smo kamenje na Boga bacali ne bi nas ovako surovo kaznio! Iz nacističkog i fašističkog pakla, Srbine, izašao si osakaćen i ušao u komunistički pakao

Nikola Tesla u krilu Pravoslavlja

Nikola Tesla u krilu Pravoslavlja

Poznatog svetskog naučnika Nikolu Teslu (1856-1943), nenadmašnog Srbina i istinskog pravoslavca, mnogi su ranije, a i u novije vreme označavali po veroispovesti kao protestanta, katolika, budistu ili kao ateistu, a po nacionalnosti kao Austrijanca, Hrvata, Mađara, Grka, Čeha, ili kao „Hrvata u užem smislu, a Mađara u širem“. Dok je kao „veliki Jugosloven“ bio omiljen komunistima na ovim prostorima, dotle su ga sa druge strane okeana ponekad označavali i kao Amerikanca srpskog porekla! To ne predstavlja nikakvo iznenađenje od strane belosvetskih publicista, ali čuđenju nema kraja kada ga, na primer, rođeni sestrić (sin njegove sestre Marice), Sava Kosanović (1894-1956), inače takođe sin pravoslavnog sveštenika, političar i diplomata, naziva u periodu

najmladji_kaplar.jpg

PRIČA O NAJMLAĐEM KAPLARU NA SVETU…

“Pre više od devet decenija završen je I svetski rat u kome je kao vojnik učestvovao i Momčilo Gavrić. Većina Lozničana ne zna ni ko je on, a kamoli odakle je. A trebalo bi jer je Momčilo, najmlađi vojnik svih armija u Prvom svetskom ratu, njihov zemljak rođen u Trbušnici, kod Loznice, ispod planine Gučevo. Nažalost loznički kraj je sasvim zaboravio ovog nesvakidašnjeg junaka. U knjigama je zabeleženo da je Momčilo Gavrić na početku Prvog svetskog rata imao nepunih osam godina. On je iz Trbušnice, sela pet kilometara od Loznice, ispod samog Gučeva. Bio je osmo dete svojih roditelja oca Alimpija i majke Jelene. Tada je bio ponos imati dosta

ustasa_u_jami.jpg

Masovna grobnica istorije: Kriza identiteta Vatikana u 2. svjetskom ratu

Kontroverze oko kanonizacije Pape Pija XII tiču se toga da li se on dovoljno protivio pokolju Jevreja u 2. svjetskom ratu. Ali to pitanje samo skreće pažnju sa važnijih stvari kada se pokušava sagledati cjelokupna slika uloge Vatikana za vrijeme rata. Pravo pitanje je da li je Vatikan podržavao svjetski poredak koji je Treći Rajh obećavao donijeti, ili bar neke njegove aspekte, poredak u kojem su mrtvi Jevreji samo kolateralna šteta – za čim je Pije svakako zažalio. Odgovor se može pronaći u regiji koja se obično ignoriše iako povezuje svjetske ratove: Balkan. Katolička crkva je tražila bedem protiv nadirućeg, okrutnog komunizma koji uništava crkvu, ali time je podržala hrvatski

Arcibald_Rajs_2.jpg

U KRAJU ARČIBALDA RAJSA

Oduvijek sela, varošice, gradovi, planine, ravnice, rijeke, jezera, mora, mostovi i putevi liče na knjige. Na male i velike. Geografija je najveća biblioteka na svijetu. Sve je u njoj poredano po značaju i po veličini. Putuješ i čitaš. Dolazak u neko mjesto jeste otvaranje korica velike, nove nepročitane knjige. Ideš njegovim ulicama i sokacima, razgledaš mu znamenitosti, pričaš sa ljudima, slušaš njihove pjesme… U stvari, listaš knjigu. Knjiga Mačvanskog Prnjavora, stradalnika u dva velika rata, mora dugo i polako da se čita kako bi se o njemu saznalo. Jesen u ovom mjestu je vrijeme za sjećanje na prošlost i doktora Arčibalda Rajsa. Tekst: Tihomir Nestorović – Mačvanski Prnjavor je varošica

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.