Zločini komunista i dalje nekažnjeni: „Pasje groblje“ kod Kolašina čeka pravdu

Datum objave: sreda, 16 septembra, 2020
Veličina slova: A- A+

O ovom zločinu i dalje se ćuti. Nema istraživanja, zvanične osude, dostojnog obilježavanja. Kako rekosmo na desnoj obali Tare je u naše vrijeme izgrađen sportski centar, a današnji komunisti vjerovatno smatraju da su se time „odužili“ svojim ideoološkim precima u  potiskivanju svijesti o krvavom Badnjem danu iz 1942. godine.

O zločinima komunista u Crnoj Gori se ne govori, a imalo bi se šta, jer su njihovi tragovi brojni. Aktuelni režim zadojen komunističkom ideologijom o tome ne želi ni da čuje, uporno zatvara oči nad očiglednim dokazima i brojnim svjedočenjima. Štaviše. čak i pokušava da uništi svako sjećanje na zločine svojih ideoloških predaka, pa na tim stratištima gradi sportske centre i stadione.

Prema svjedočenju Mire Mandić, kćerke Miljana Mandića, koga su komunisti 1947. godine ubili na Sinjavini, na nekadašnjem „Pasjem groblju“ u Kolašinu podignut je sportski centar. Izgradnju tog objekta je finansirala Vlada Crne Gore i on je završen prije četiri godine. Međutim, nešto sa tim centrom ne ide kako treba, jer su sportski događaji pod njeovim krovom rijetki i većinom se svodi na ljetnji košarkaški kamp.

Da li to sjene pobijenog nevinog naroda u januaru 1942. godine  ne daju mira današnjim generacijama u Kolašinu da na tom stratištu gledaju utakmice i trče za loptom? A šta reći za one iz aktuelne vlasti koji nijesu mogli da sportski centar grade na nekom drtugom mjestu, nego baš na desnoj obali Tare, na stotinjak metara od centra grada, gdje su komunisti na Badnji dan 1942. godine, prema pouzdanim podacima, zvjerski ubili preko 300 nevinih ljudi čiji je jedini grijeh bio taj što nijesu bili komunisti.

Da li je u Crnoj Gori došlo vrijeme da se formira Antikomunistički pokret, čiji bi cilj bio da skrene pažnju na komunističke zločine i da probudi svijest u ovom narodu da ne zatvara oči pred njihovim dokazima, nego da nakon 80 godina pokrene odgovornost za to što se desilo. Ne kako bi se nekima svetili, ali kako bi istina i o komunističkim zvjerstvima postala dio krvavog bratoubilakog rata u Crnoj Gori, a posebno u Kolašinu. Svijest o tome trebalo bi da bude pouka da se tako nešto više nikada ne desi.

Jedan od najstrašnijih komunističkih zločina

Jedna od najstrašnijih komunističkih zločina desio se na Badnji dan 1942. godine. Crnogorski partizani su kod Kolašina na desnoj obali reke Tare masakriralioko 300 ljudi i nad njihovim telima razapeli lešinu psa na krstu (dakle, ubili su i nedužnog psa, inače vernog prijatelja porodice Mandić koja je tu takođe stradala), te ostavili natpis „ovo je Pasje groblje“.  O tome je pisao i Radovan Kalabić. Evo šta Kalabić kaže o ovom monstruoznom zločinu komunista nad Srbima.

„Na Badnji dan, 6. januara 1942, sledbenici Josipa Broza Tita u Crnoj Gori počinili su jedan od najmonstruoznijih zločina u Drugom ratu, koji je po svojim razmerama i načinu izvođenja poprimio sva obeležja kolektivnog, ritualnog i satanskog smaknuća. Partizani su na taj svečani dan, uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika po pravoslavnom kalendaru, zverski ubili 373 potpuno nedužna civila u Kolašinu. Kao tipičan primer planiranog komunističkog zločina i ubijanja najviđenih i uglednih Srba u narodu može se uzeti primer streljanja Mihaila Mandića, crnogorskog barjaktara i nosioca mnogih ordena za hrabrost u Balkanskim i Prvom svetskom ratu, koji je pozvan na razgovor u partizansku komandu u Kolašinu, a potom ubijen sa tri sina: Radosavom, Mašanom i osamnaestogodišnjim Jovom. Oni su ubijeni na Badnji dan 1942.g. u lugu pored Tare, na mestu koje se zvalo “Pasje groblje”, jer je jedan Mihailov sin, Miljan, bio u četnicima. Masakr je izvršen maljevima i tupim predmetima. Neke od umorenih naknadno su kasapili, pošto bi opljačkali sve najvrednije stvari na njima do zlatnih krunica u vilicama. Žrtve su bile oba pola, svih uzrasta i zanimanja, a najviše ih je bilo iz redova uglednih domaćina, sudija, trgovaca i zanatlija. Nisu bila pošteđena ni deca, ni najstariji. Kako bi ih dodatno ponizili, njihovi dželati ostavili su ih sve nesahranjene i niko im nije smio prilaziti. U Lugu, na desnoj obali reke Tare, pored pobijenih podigli su i jedan drveni krst, na koji su razapeli ubijenog psa. Po tome je ovo valjda jedinstveno groblje u svetu dobilo ime „Pasje“. A upravo oni komunisti koji su napravili to „pasje groblje“ jesu monstrumi i životinje. Sve je bilo brižljivo isplanirano od strane komunista na visokom položaju, jer ovaj zločin je imao i za cilj da razbukta bratoubilački rat u srpskom narodu, u čemu su i uspeli, zapisao je Kalabić.

U dokumentima se može pronaći svjedočenje četničkog majora Joksimovića koji je nekoliko meseci kasnije opisao iskopavanje tijela.

-Pred tim jezivim prizorom nemo stojimo svi, naročito rodbina. Ona ne može da prepozna leševe svojih milih i dragih, jer su strašno unakaženi i bez pojedinih delova tela. Ruke i noge su im polomljene; zubi povađeni grubim kleštima još dok su bili živi; lobanje su im razmrskane drvenim maljevima, čije su udarce čuli stanovnici najbližih kuća one svete noći uoči Božića. Sve u svemu, pravi pakao na zemlji, u koji su doterani i u kome su stradali pravednici, Srbi pravoslavne vere i nacionalno opredeljeni. To su bili ljudi iz svih društvenih redova, od sudije do običnog radnika. Njihova je jedina ‘greška’ bila što nisu prihvatili bezbožnički komunizam, rekao je Joskimović.

O ovom zločinu i dalje se ćuti. Nema istraživanja, zvanične osude, dostojnog obilježavanja. Kako rekosmo na desnoj obali Tare je u naše vrijeme izgrađen sportski centar, a današnji komunisti vjerovatno smatraju da su se time „odužili“ svojim ideoološkim precima u  potiskivanju svijesti o krvavom Badnjem danu iz 1942. godine.

Pasje groblje

Ipak, ni to ne može još dugo trajati, jer će neka buduća vlast morati i tome da povede računa, a to će biti i njena obaveza prema usvojenim evropskim rezolucijama o osudi komunističkih zločina, a ovaj u Kolašinu je među najstrašnijim u Crnoj Gori.

Nasuprot „Pasjem groblju“ ovdašnji režim nije zaboravio na Brezu, gdje je tokom 1942. godine, kada su ovim gradom upravljali četnici, strijeljano oko 80 pristalica partizana i komunističke ideologije.

O četničkoj upravi u tom vremenu i posebno o njihovom zatvoru sredinom osamdesetih godina u Kolašinu je održan i naučni skup sa više desetina doktora istorije i ostalih naučnika. O tome je objavljen i zbornik od preko 800 strana. Nijesam sve pročitao, ali na stranicama onoga što jesam nema ni slova o zločinima komunista na obali Tare, koji je većinom bio i glavni razlog strijeljanja na Brezi.

Sve to je prećutano, a naširoko se govori o zvjerstvima četničkog zatvora i nepravednim suđenjima. Interesantno je da autori sa tog skupa ističu nepravedna četnička suđenja, odnosno tvrde da je to bio prijeki sud (kakav bi drugi bio u sred rata?), a niko ni jednim zarezom da se upita ko je sudio i presudio nevinim stanovnicama na obali Tare, odnosno „Pasjem groblju“? Tu nije bilo ni suda ni sudija, već samo maljevi i metak u čelo, ali to niko u pomenutom zborniku ne pominje.

Osuda komunističkih zločina u Crnoj Gori nameće se kao nasušna potreba i to ne samo zbog mrtvih, nego i živih. Pravo je čudo kako se danas možemo pogledati u oči, a da nijesmo  rekli šta smo radili jedni drugima i da to više ne smije da se ponovi. Istina o „Pasjem groblju“ jedan je od puteva da dopremo do sebe samih i da oprostimo braći i pomolimo se za naše, ali i njihovo spasenje.

Izvor: Blog „Srpski odgovor“


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top