arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Miloš Kordić

Podsećanje na krvavi ustaški zločin u banijskom selu Komogovini, 26. januara 1942. godine

Piše: Miloš Kordić Dvadeset i šestog januara godišnjica je strašnog hrvatskog ustaškog zločina, 1942. godine, u srpskom selu Komogovini, na Baniji, u Hrvatskoj. Tog su dana ustaški zlikovci iz Petrinje, po visokom snegu, ljutoj zimi, upali u selo, sa severa, iz pravca sela Jošavice (u petrinjskoj opštini, takođe nastanjenoj Srbima), i pobili 118 žitelja Komogovine i okolnih sela. Dva-tri dana ranije ustaše su pljačkale i palile kuće i ubijale sve što se kretalo po Jošavici i drugim srpskim selima koja su im pre Jošavice bila na putu ka Komogovini, cilju njihovog krvoločnog pohoda. Komogovina je bila jedno od najpoznatijih ustaničkih sela na Baniji. Selo se u istorijskim knjigama prvi put

ignjat-pavlas-ilustracija-racija.jpg

O, strašan je glas tih što pod vodom dremlju!

Dr Ignjat Pavlas, danas zaboravljeni velikan Novog Sada, živeo je boreći se za svoj grad i svoj narod. Na današnji dan cenu te borbe je platio svojim životom. Danas se navršava sedamdeset i dve godine od smrti dr Ignjata Pavlasa i njegove žene Olge, rođ. Kozjak. Ubijeni su u toku Racije u Novom Sadu, održane u vreme okupacije, od 21. do  23. januara 1942. godine. Dr Pavlas je u svom srcu nosio Srbe i Srbiju. Život je posvetio napretku svog naroda i svog grada, Novog Sada. Srbija mu se do danas nije na pravi način odužila. Neka ovaj tekst bude mali doprinost tome, kao i moj lični doprinos, jer je

Metajna_litija_1.jpg

Metajnska litija 2015.

Velika je razlika između potomaka fašističkih zločinaca i potomaka žrtava fašizma. Nije lako ni jednima ni drugima Piše: Zorica Đoković Metajnska litija 2015. – ostrvsko čudo neviđeno u 74 godine od osnivanja i zatvaranja prvog logora za žene i djecu u Drugom svjetskom ratu, zvuči veliko i jeste veliko, ali ne na oko. Pa, ipak, bila je trn u oku. Nekima. Kako je moguće da mala metajnska litija sa tri pravoslavna sveštenika i četrdesetak hodočasnika, uključujući i kamermane, novinare i foto-reportere, čija je trasa iznosila jedva 250 metara, inspiriše neku gospodu koja se uz tu trasu slučajno zatekla, a nisu bili, sad već po pravilu, antagonistički raspoloženi navijači, na vrijeđanje

Uvala-Slana-Pag.jpg

Dajana Petrović: PAŠKI KAMEN

Istinu stradalnu more sačuvaće, da na Sudu krvlju Svetom, zastupi i nas. U kamenu pustom Za Nebo svezani Gospodu bliski A tuđini zlu, Molitvom smireni Za Hrista vezani Sazidaše Crkvu Na paškom kamenu. Mučenici Sveti, tu Iz roda srpskoga Uspinju molitvu Do carstva večnoga… Istinu stradalnu More sačuvaće Da na Sudu krvlju Svetom, zastupi i nas. Jer kad nebo cvili I kad kamen plače Ko je kadar toj sili Utišati glas? Mučenici srpski Pali su za Boga, U strašnom vremenu Zbog imena svoga… A kad Hristos bude Sabirao drage U Nebeskom carstvu Imaćemo zemlju, Nakapanu krvlju Al’ Svetu i čednu, Nasleđe prevečne Mladosti i snage. Srb je Hristov- praštaj! Al’

Vladimir_Umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: Ivan Hans Merc i Jezuiti

(Prilog monografiji Dragane Mijatović Tomašević: „Ivan Hans Merc. Rimokatolička „crkva“ i istinite laži“) Vladimir Umeljić „Kad su Ivanu Mercu postavili pitanje zašto ljubi Katoličku Crkvu i Svetog Oca Papu, Ivan je odgovorio: „Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog.“ Klerofašistička vodeća elita genocidne hrvatske države 1941-1945 je proglasila Ivana Hansa Merca svojim uzorom i u izvesnom (specifično hrvatsko-katoličkom) smislu svojim konfesionalno-ideološkim putokazom. To nije čudno kada se uzmu u obzir gornje Mercove reči i stave u relaciju sa esencijalnom determinantom dotične faze hrvatstva: u oba slučaja je neprevidiva

Zločini nad Srbima dokumentovani u italijanskim „zabranjenim“ knjigama

English Zavera ćutanja Po prvi put je italijanskoj i svetskoj javnosti dostupna knjiga štampana i objavljena pre više od 60 godina. Vest ne bi bila senzacija, da se ne radi o zvaničnom dokumentu italijanske vlade pripremljenom i prezentiranom na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. godine, nepobitnom svedočanstvu i prijavi zločina Maršalovih komunističkih trupa nad italijanskim stanovništvom u Istri i Dalmaciji. Zločin tim strašniji jer počinjen u godinama posle završetka rata, u savremenoj terminologiji poznat kao „etničko čišćenje“, rezultirao je „nestankom“ više desetina hiljada italijanskih civila čemu je sledio egzodus u Italiju 350.000 Italijana, dotada vekovnih stanovnika ovih krajeva. Naziv knjige je „Jugoslovenski tretman za Italijane posle 8. septembra 1943.“, izdavač

akcija-staro-sajmiste.jpg

Obeležje žrtvama ustaša na Starom sajmištu?

Ne nije greška. Ovaj prilog je objavljen prije skoro četiri godine. Ništa se od tada nije uspjelo uraditi na realizaciji jedne dobre, velike ideje. Zašto? Akcija “Novosti”: Održan prvi sastanak Inicijativnog odbora akcije „Podignimo spomenik žrtvama genocida“. Matanović: Očekujemo da pomognu i država i grad. Mesto – Staro sajmište AKCIJA „Večernjih novosti“ prihvaćena je i spomenik žrtvama genocida biće podignut. Na to nas hrabri i podstiče ogromna podrška naših ljudi širom zemlje i rasejanja. Žrtve neće biti zaboravljene. Ovo je, u petak, na prvom sastanku Inicijativnog odbora „Podignimo spomenik žrtvama genocida“, rekao naš istaknuti šahovski velemajstor Aleksandar Matanović, koji je i pokrenuo ideju da se izgradi spomen-obeležje, ili memorijalni centar

spomenik_prijepoljskoj_bici.jpg

Prijepoljska bitka

Četvrtog decembra se navršilo ravno 76 godina od stravičnog stradanja partizanske vojske u bici kod tadašnje bolnice u Prijepolju. Kao i prethodnih godina komunisti, njihova deca i unuci, namešteni u raznim organizacijama na čelu sa SUBNOR-om, obeležili su ovaj dan ponavljajući razne fraze i floskule o dobrim i lošim momcima, o borcima za slobodu i saradnicima okupatora, kojih smo se naslušali prethodnih decenija. Po prvi put teret organizacije ovog skupa na sebe je preuzela vlada Srbije. I lokalna vlast je, naravno, dala svoj doprinos. Predsednik SUBNOR-a prof. dr. Miodrag Zečević je pročitao referat u kom je prepričan ovaj događaj. Kao i svi dosadašnji ovakvi govori, ni ovaj mi ne bi

Ratko Dmitrović

Zaboravljena lekcija Dimitrija Ruvarca

Pre više od jednog veka, u vreme kada se antisrpstvo sa druge strane Dunava zahuktavalo, pripremajući Jasenovce, Jadovna i „Oluje“, jedan vredni i umni čovek, paroh zemunski, napisao je knjigu koja, mada je tome bila namenjena, Srbima nije otvorila nijedno oko, a aktuelna je i vredna danas kao i te 1895. godine Pre nekoliko godina jedna srpskoj javnosti poznata spodoba – hajde da joj ne spominjem ime – zagovornik teorije da prošlost nije važna, promotor bezuslovnog zajedništva jugoslovenskih naroda – izjavila je da su Srbi i Hrvati, istina, imali „neke nesporazume“ u prošlosti, posebno u Drugom svetskom ratu, ali bože moj ratovali su i drugi, duže nego Srbi i Hrvati,

mile-savic-autor.jpg

FILM: „Pričam prvi put“- Svjedočenje o stradanju Srba u Hrvatskoj

Svjedoci stradanja Srba u Hrvatskoj u proteklom ratu, apeluju na domaću i svjetsku javnost da vidi i čuje istinu o ubijanju, poniženju, pljačkanju i zatiranju svega srpskog u Hrvatskoj, koje još traje. Na promociji dokumentarnog filma „Pričam prvi put“, Božana Vrljanović – Kondić iz Zapadne Slavonije rekla je novinarima da nakon nadljudske borbe koju je prošla ne očekuje da doživi pravdu za preživjele i protjerane Srbe.  „Hrvatska je donijela zakone kojima štiti hrvatski narod i svi drugi narodi u ovoj zemlji su nebitni, ali neka iza nas ostane trag za istoriju, bar svjedočenja o zločinima i pljačkama“, rekla je ona. Pantelija Zec u ovom dokumentarcu svjedoči o torturi, fizičkom i

Besjeda prof. Staniše Lalića na parastosu Srbima, pobijenim u hrvatskoj akciji „Otkos“

Vo imja Oca i Sina i Svetoga Duha… Prognani narod Zapadne Slavonije i Grubišnopoljskog područja blagodari sveštenstvu Hrama Svetog Marka na održanom pomenu našoj izginuloj braći i sestrama i svim nevino stradalim sinovima i kćerima našeg roda… Blagodari njegovoj Svetosti Patrijarhu Irineju, sem sveštenstvu i našoj Crkvi koja saučestvuje i dijeli patnju i sudbinu svog naroda… Hvala Srbiji koja je, kao i uvijek u svoje okrilje prihvatila hiljade i hiljade izgnanih, poniženih i unesrećenih… Hvala joj!Najdublja istina svih nas prognanih, izgnanih i unesrećenih glasi:„Tijela su naša ovdje, a naše duše tamo gdje su naša ognjišta, naša kućišta, naši pragovi, naše jame, naše spaljene crkve… naša još uvijek nepronađena braća…“U našem

mali-grdjevac.jpg

Godišnjica progona iz Požeške kotline

Navršavaju se 25 godine od progona Srba iz 26 sela Požeške kotline u Hrvatskoj, kada je tokom etničkog čišćenja ubijen 71 civil srpske nacionalnosti, a opljačkano, minirano i popaljeno 616 stambenih i 590 privrednih objekata, dok su bez kuća ostala 1.492 lica.  Među civilima koji su ubijeni u selima Gornji Vrhovci, Vučjak Čečavski i Šnjegavići /koja su odbila naredbu Kriznog štaba Slavonske Požege o evakuaciji/ bile su 33 žene i 42 lica starija od 60 godina. „Za etničko čišćenje 26 sela Požeške kotline, od kojih su 23 potpuno uništena po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim,

palanciste1.jpg

Pokolj nad stanovništvom Velikog Palančišta

U noći između 22. i 23. oktobra 1942. godine, grupa ustaša, pripadnika Druge ustaške satnije Osme ustaške bojne, predvođena ustaškim poručnikom Batinićem, izvršila je pokolj nad stanovništvom Velikog Palančišta. Ustaše su bez upotrijebljenog vatrenog oružja, noževima, sjekirama, maljevima i vješanjem ubile 342 stanovnika, među kojima je bilo 226 djece uzrasta do 17 godina. Te noći, na isti način ubijeno je i oko 200 stanovnika sela Malo Palančište i Jelovac. Ovo je bio jedan od najmonstruoznijih zločina koje su ustaše izvršile u ovom dijelu Potkozarja. U Drugom svjetskom ratu u Velikom Palančištu stradalo je 536 stanovnika srpske nacionalnosti od ukupno 1.080 stanovnika, prema popisu iz 1941. godine. Polovina stanovnika ovog sela

ustase.jpg

Svojatanje srpskog antifašizma

Hrvati! Koljačka kama velikosrpskih četnika zarila se u naše zdravo tijelo. Pod ovom kamom izdiše cvijet Hrvatstva, koji je tako potrijeban za budućnost naše mile i drage nam Domovine. Nikada se Hrvatska u svojoj dugoj povijesti nije nalazila u takvoj opasnosti kao danas. Ljubav prema istoj nam nalaže da se ujedinimo bez obzira na politička i ideološka ubjeđenja i neslaganja. Svi domobrani i ustaše imaju pristup i otvorena vrata u Narodnooslobodilački pokret Hrvatske. Tokom Drugog svijetskog rata Srbi su imali dva antifašistička pokreta, jedan rojalistički a drugi komunistički. Kako kaže profesor Momčilo Pavlović, doprinos srpskog naroda antifašističkoj borbi „na prostoru Jugoslavije je odlučujući ne samo po žrtvama nego i po sveopštem antifašističkom i antinemačkom raspoloženju“. [1]Neke

Pavelić u logoru Stara Gradiška Foto: Arhiv Muzeja žrtava genocida

Logor Jasenovac broj V – Stara Gradiška

Opis logora Na levoj obali Save preko od varoši Stare Gradiške nalazi se bivši Kazneni zavod. Taj stari, još Austrijski, Kazneni zavod upotrebile su ustaše za jedno odeljenje logora Jasenovac i po tome ovaj logor je dobio zvaničan ustaški naziv logor Jasenovac broj V. Od logora Jasenovca broj III udaljen je 36 km. Ceo logorski, odnosno kaznionički prostor ograđen je još od vajkada visokim zidom sagrađenim od cigala, visokim oko 6 m. Logorski prostor ima izgled nepravilnog četvorougaonika, od kojeg južna stranica jeste obala reke Save i na samoj obali podignuti zid, a ostale tri stranice toga četvorougaonika naslanjaju se na ovu najdužu stranicu. Ustaše su po zatočenicima dale na

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.