arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Nikola Tesla

Nikola Tesla piše..

“Dok spremam knjigu Teslinog prevoda Zmajevih pesama, sa vama delim neke od nikada prevedenih reči čoveka koji je menjao svet svojim izumima, ali i ostavio zlatan trag koji iz srca narodne tradicije vodi do večne istine. Na tom mestu Pupin i Tesla ne samo da su na istom putu, već njime koračaju jedan pored drugog: Nikola Tesla piše: “Na Kosovu polju pao je Miloš Obilić, najplemenitiji od svih srpskih heroja, nakon što je ubio sultana Murata II posred njegove velike vojske. Da se ne zna da je ovo istorijska činjenica, moglo bi se pomisliti da se radi o mitu, stvorenom pod uticajem Grka i Rimljana. Jer u Milošu vidimo i

Srbi, tolerancija i srbofobija

MOLITVA PATRIJARHA PAVLA Srbski narod je, sa svim svojim manama i gresima, suštinski i dalje dobar narod, narod stradalnika i mučenika, koji u svojim dubinama nikad nije pristao da postane dželat, nego je radije bivao žrtva. „Ako moramo da stradamo, neka to bude na putu pravde Tvoje i istine Tvoje, ne dopusti da bude zbog nepravde naše ili mržnje ma prema kome“, molio se Gospodu blaženopočivši patrijarh Pavle da svagda ostane tako. Dokaz da su mu molitve uslišene je, između ostalog, vest koju su preneli domaći mediji:“Neprofitna međunarodna organizacija „Project Implicit“, koja se u saradnji sa čuvenim univerzitetom Harvard bavi ispitivanjem društvenih pojava, sprovela je ogromno istraživanje nivoa rasizma u

Foto: P. Mitić

Srđa Penezić: Ne mogu da poverujem da su mog oca Krcuna ubili

Reditelj Srđa Penezić za „Novosti“ o misterioznoj pogibiji oca, njegovoj neistraženoj zaostavštini, burnoj istoriji i pobednicima… Moj otac Slobodan Penezić Krcun nije ubijen! Sklon sam da verujem, za razliku od moje majke i nekih drugih ljudi, da saobraćajna nesreća kod Lazarevca, u kojoj je tata poginuo, nije bila inscenirana. Ne mogu da zamislim da bi tadašnja vlast mogla da izvede tako preciznu operaciju, a da je niko do današnjih dana ne razotkrije. Ovo za „Novosti“ kaže reditelj Srđa Penezić, sin jednog od najkontroverznijih srpskih političara, čiji život i nikad do kraja razjašnjena smrt i dalje predstavljaju jednu od najvećih misterija Brozovog vremena. Dok kišno popodne provodimo u jednom beogradskom restoranu,

Napad na kolonu direktno je prenosila lokalna TV , Foto: Privatna arhiva

25 godina od „Tuzlanske kolone“: I pravda stradala „u zasedi“

Četvrt veka od ubistva pripadnika JNA u „Tuzlanskoj koloni“, za masakr niko nije odgovarao. Mučki, dok su se povlačili iz kasarne, ubijeno 59 vojnika, ranjena 44 Sećam se, bilo je tačno 18.50, tog 15. maja 1992, kada je iz naše kasarne pokrenuta kolona. U njoj su vladali muk i tišina, samo se čulo brujanje motornih vozila. Kao da se međusobno nadjačavaju čiji će zvuk biti prodorniji, umesto vojničkog koji je zamro. Iznenada, kao da smo naslutili – zapucalo je sa svih strana. Fijuci metaka i geleri od ručnih bombi su počeli da nas buše. Nastala je panika i metež među nama. Jauci ranjenih i vrisak živih vojnika su se stapali

Sinovi livanjskog trgovca RADA RADETE, NIKOLA, DEJAN I MILOŠ poklani su u šumi Koprivnici zajedno sa majkom VESELINKOM i bakom, sedamdesetjednogodišnjom MILKOM ANĐIĆ, samo mjesec dana poslije oca ( zanimljivo je da se u ovdje citiranom dokumentu spominju samo „dva sina mala“ Rada Radete, nema ni njihove majke, ni babe)

Blagoslov za krvava djela

Sem rijetkih živih svjedoka, slučajno preživjelih i spašenih žrtava, malo je drugih svjedočanstava o onome što se u proljeće i ljeto 1941. godine zbivalo u Livnu i okolini. Iako uvjereni u vječnost svoje nove države i bezgrešnost i pravovjernost ustaške ideologije, krvnici su pomno brisali krvave tragove i svim silama se trudili da brižljivo operu svoje do ramena okrvavljene ruke. Mora se reći da im je u tome dobrano na ruku išlo to što su mnoga njihova zlodjela poslije rata, u ime mira u kući, u ime bratstva i jedinstva — te svete zastave pod kojom se pjevajući umiralo za slobodu – svjesno ili nesvjesno prećutkivana ili zataškavana, što su

Voker gazi mir i svetski poredak — zreo je za tužbu!

Pravna javnost u Srbiji Vokerovu izjavu o planu za „ujedinjenje Albanaca iz Albanije, Kosova i albanske dijaspore”, vidi kao udar na međunarodni javni poredak, ali i kao projekat koji može da se ostvari samo na silu, što je atak i na međunarodni mir. Vilijam Voker najavom da ima plan na kome radi i koji će ujediniti sve Albance iz Albanije, Kosova i albanske dijaspore, prekršio je niz međunarodnih akata koji se tiču državnih granica, objašnjava za Sputnjik stručnjak za međunarodno pravo Slavka Kojić. „Vokerova izjava predstavlja javni poziv i udar na međunarodni javni poredak, koji se zasniva na Povelji Ujedinjenih nacija. To je istovremeno i javni poziv za kršenje (prekrajanje) postojećih granica država-članica UN. Ovako nečim prekršili bi se svi akti

Otvaranje Muzeja kneza Pavla

Knez Pavle i Milan Kašanin: Prijateljstvo koje je rodilo najmoderniji muzej u ovom delu Evrope (40)

„Trebalo je spasti ono malo zaostalog blaga i prikupiti retke ostatke, koje je opšta i sudbonosna oluja poštedela. Mi smo to u granicama mogućnosti učinili“ U Arhivu, koji je stigao sa Kolumbija univerziteta, nalazi se veći broj pisama, dokumenata, koja se odnose na interes koji je knez Pavle imao za slikarstvo. On je bio školovan istoričar umetnosti i nijedan od dokumenata se nije slučajno našao u Zbirci. Knez je svaki slobodan trenutak posvećivao izučavanju slikara kao što su bili: Ticijan, Tintoreto, Belini, Mantenja, Rubens, El Greko, Goja, Luka Kranah, Basano, Šarden, Klod Loren, Nikola Pusen… Voleći slikarstvo i, naravno, sve lepe umetnosti, knez Pavle kao da se pridržavao jednog Pusenovog

Akademik Vasilije Krestić Foto N. Fifić

Krestić: Memorandum SANU nije razbio Jugoslaviju

Akademik Vasilije Krestić o dokumentu SANU iz 1986: Zalagali smo se za očuvanje zemlje i upozorili na separatizam. I komunisti su osećali da nešto mora da se menja Memorandum SANU iz 1986. pokazao je svu tragediju položaja srpskog naroda u Jugoslaviji uređenoj ustavom iz 1974. godine. I to je ono što je zasmetalo neprijateljima Srbije, srpskog naroda, pa i Srpske akademije nauka i umetnosti. Srbi su time pokazali da znaju u kakvoj su situaciji i da su prinuđeni da traže rešenje. Srbija je bila dobra dok je ćutala i snosila posledice ustavne rascepljenosti, a saznanje da je sazrela i da ne želi više da trpi podređenost zasmetalo je svima. Kada

Lompar: Jugonostalgija vlada samo u Srbiji

Milo Lompar o novom izdanju dela “Duh samoporicanja”: Pokazalo se da knjiga nema nikakav zastareli – kako su tvrdili njeni kritičari i klevetnici – nego sasvim predviđajući karakter Posle šest godina od objavljivanja, knjiga Mila Lompara “Duh samoporicanja” na pragu je sedmog izdanja u kući Catena mundi. Nekoliko puta proširivano i dopunjavano, ovo delo je naišlo na veliki čitalački odjek. Knjiga je, prema Lomparovim rečima, podvrgla oštroj kritici vladajuću paradigmu koju oličava parola da Evropa nema alternativu, a sve što se dogodilo posle 2011. godine dalo je za pravo njenim zaključcima. – Jedan moj kritičar je u martu 2016. godine osporio moje tvrđenje o suštinskoj neravnopravnosti u Evropskoj uniji na

Zaboravljeni književnik i junak Čedomir Pavić (Fotodokumentacija "Politike")

Sa Pacifika na Drinu

Izveštavajući o čuvenoj bici između srpske i austrougarske vojske na Mačkovom kamenu, na planini Jagodnja pored Drine, „Politika” je u broju od 21. avgusta 1914. (po starom kalendaru) na prvoj strani objavila vest: „ČEDA PAVIĆ – Još jedna žrtva”. Ko je bio taj, danas uglavnom zaboravljen, čovek čiju je pogibiju tadašnja redakcija ovog lista izdvojila kao posebnu, među oko 800 pripadnika Prve srpske armije koji su, u sukobu sa Šestom austrougarskom armijom, tamo ostavili svoje živote? Reč je o neobičnoj i po mnogo čemu izuzetnoj ličnosti, književniku i novinaru, koji je bio već uspešno započeo svoj život u Americi, u koju se kao politički emigrant sklonio 1904, ne bi li se

broj-mrtvih-srba.jpg

Brojanje mrtvih Srba

Koliko je Srba poginulo u ratovima devedesetih? Koliko u oba svetska rata? Znamo li uopšte sopstvenu istoriju? A ako ne znamo, ili nećemo da znamo, zar je čudo što nam je drugi – zlonamerno – pišu? Na kažem ovo radi licitiranja brojkama; to je propagandna tehnika zapadnog porekla koja je strana našem karakteru. Ali osnovni je red da se mrtvi dostojno sahrane. Možda je u tom zaboravu prema mrtvima i razlog što smo zaboravili vrednost slobode, pa ako o slobodi danas i pričamo, uglavnom govorimo o njenoj ceni – kao što je to onomad cinično radio hrvatski šovinista Radić. Žutooktobarske vlasti najradije bi da zaborave civile koje su 1999. pobile

Ustaše sa žrtvom

Spokojstvo Vukašina od Klepaca

Kad su Vukašinu Mandrapi, zbog odbijanja da kaže „Živio Pavelić!“, odsekli oba uha i nos, i kad su zapretili da će mu izvaditi srce, on je dželatu rekao: „Radi ti, dijete, svoj posao!“ NOVEMBRA 1942. Titova zagrebačka prijateljica Vanda Novosel, koja je nekoliko meseci 1942. provela u Jasenovcu, svedočila je Titovim bliskim saradnicima o onome što je videla svojim očima: – U junu (1942), u logor je došla njemačka komisija za odašiljanje radnika na rad u Njemačku. Uzimali su pravoslavne muškarce i žene. – Tada je počelo sistematsko istrebljivanje pravoslavki, „čišćenje“ onih koje Njemcima nisu bile potrebne za rad. Ubijali su sve žene starije od 50 godina, zatim one koje

Kralj Petar Drugi i Dušam Simović

Dušan Simović: Mene su kao poštenog oficira zloupotrebili (32)

„Ja sam pristao da ponesem svoj deo odgovornosti u puču 27. marta kao i u događajima koji su zatim sledili. Ali, brzo se pokazalo da sam izmanipulisan. Sada je rat gotov i sve je to završeno“, rekao je vođa pučista po povratku u zemlju „Bio sam zatečen kada sam u predsoblju te vile ugledao poznatog pučistu iz marta 1941. godine, generala Dušana Simovića! Čitao je ‘Politiku’ i mirno, staloženo, sedeo u tom prostoru, uživajući u pijuckanju kafe!“ Ovo su reči Vladimira Živančevića (feljton u ‘Politici’, 1. februar 1997. godine, pod naslovom „Jedan čudan život u zemlji Srbiji“). Scena se odigrava 1946. posle Simovićevog povratka u Beograd. Živančević je bio poverenik

Đorđe Mihajlović Foto: © Sputnik/ Senka Miloš

„Sahranili ga“, a on od danas gazi devedesetu

Pojedini srpski mediji su, iz samo njima znanih razloga, sahranili čuvenog Đorđa Mihajlovića, čuvara srpskog groblja na Zejtinliku. Čika Đorđe je živ i zdrav i poziva sve da svrate kad krenu u Grčku na more, da, kako kaže, s njim popiju šljivovicu za pokoj duše slavnih predaka. Ne brinem se, dobio sam odličnog naslednika, kaže Mihajlović za Sputnjik. Čika Đorđe, iako danas ulazi u devedesetu, svakoga dana u prepodnevnim časovima dočekuje i ispraća brojne grupe turista iz svih delova sveta. Sa istim žarom poslednjih 57 godina govori stihove. Iako otežano hoda, spreman je da pešači da bi pronašao pretke onih koji traže pradedu „solunca“ koji se nije vratio. „Radujem se, uskoro ćemo imati poseban dan“, kaže

Mračna tajna Srbije: Pasja groblja žrtava komunizma!

Beograd i veći gradovi u Srbiji posuti su neobeleženim masovnim grobnicama, punih kostiju nevinih žrtava komunističkog terora s kraja Drugog svetskog rata. Zapanjujuća je sličnost sa zločinom u Srebrenici, počinjenim 50 godina kasnije. Nedavna presuda prvom predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću ponovo je otvorila pitanje zločina u Srebrenici, koji su počinile snage pod komandom generala Ratka Mladića, oficira nekadašnje Jugoslovenske narodne armije, a poslednje tri godine karijere i Vojske Republike Srpske. Drljavi, američki, pristrasni i kakav god Haški tribunal ipak je osudio većinu nalogodavaca i neke neposredne izvršioce tog stravičnog zločina, grobovi ubijenih su obeleženi i podignut im je spomenik. Događaji iz jula 1995. godine uglavnom su istraženi, zločin je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.