
Ako Srbija može bez Kosova, može i bez mene
Moja generacija je odrasla uz pionirske marame, imali smo i pionirske rukovodioce, kasnije smo marame skinuli a pionirski rukovodioci su napredovali u omladinske rukovodioce. Odrastali smo, polako, uz američke filmove, englesku muziku i rusku literaturu. Formirani smo čitajući velike srpske pesnike, Dučića, Rakića, Šantića ali i one, savremene, naše, tek deceniju-dve starije od nas, Miljkovića, Branu Petrovića, Danojlića, Popu, Bećkovića… Svi mi, osim omladinskih rukovodilaca. Oni su slušali drugu muziku, čitali druge pesnike, gledali drugačije filmove, bivali presrećni kad Valter odbrani Sarajevo… Mi smo slušali radio Luksemburg i glas Amerike, još pamtim unjkavi glas – Ovde glas Amerike, govori Grga Zlatoper… Mi smo danas, kojekuda, oni više nisu crveni, sada











