arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Kajmakčalanska osmatračnica nije spomenik kulture od značaja

U Pionirskom parku, u centru Beograda, nalazi se replika Kajmakčalanske osmatračnice Srpske vojske sa Solunskog fronta. Postavljena je u čast pobedničkog juriša Srpske vojske, koja je probojem Solunskog fronta ušla u istoriju ovenčana slavom. U ovo vreme, u kome su pojačane aktivnosti na prekrajanju istorije i umanjivanju uloge i zasluga Srbije u Velikom ratu, stanje spomenika je sledeće: 1. Osmatračnica nije zvanično proglašena spomenikom kulture od značaja za Srbiju (čak ni za Beograd). 2. Osmatračnica je samo deo „značajnog prirodnog dobra Pionirski park“ – celina pod prethodnom zaštitom. Rešenjem Skupštine grada („Sl.list grada Beograda 43/2007) „Pionirski park“ je poveren na upravljanje odn. staranje JKP Zelenilu Beograd i ne spominje Osmatračnicu.

Deca mlađa od godinu dana izbodena bajonetima, ljudima skidana koža s leđa

Detaljan i stručan izveštaj doktora Arčibalda Rajsa o masovnim zločinima nad zarobljenicima i civilima u Srbiji svet je primio kao najstrašniji horor. Posebno kad je izneo podatke o upotrebi municije zabranjene Haškom konvencijom U leto 1914. austrougarske armije su, poput četiri jahača Apokalipse, provalile preko Drine i Save pretvarajući Srbiju u mitski Armagedon. Tokom junačkog otpora i nakon pobede, u zemlji su zabeležene stravične scene. Delovi kroz koje su protutnjale neprijateljske divizije, posebno Šabac, potpuno su razoreni, popaljeni i opljačkani, masakrirane su stotine nedužnih civila, zarobljenika i ranjenika, a na srpske trupe je, mimo svih međunarodnih sporazuma, dejstvovano municijom sa strahovitim učinkom. No, Srbija je na vreme shvatila da mediji

Sećanje na dane kad je Rusija spasila Srbiju: Milostivi ruski care, pomozi!

„Moja vojska stoji danas pred najžalosnijim svršetkom. S nadom i uverenjem da će se na jadranskom primorju snabdeti i reorganizovati na miru uz obećanu pomoć saveznika, ja sam je preveo preko albanskih i crnogorskih planina. Ništa od obećanog što je potrebno za izdržavanje i reorganizaciju ovde nismo našli …“ – tako je regent Aleksandar Karađorđević započeo pismo koje je decembra 1915. godine uputio ruskom caru Nikolaju Drugom Romanovu. Srpski vojnici su očekivali da će u Skadru naići na magacine sa hranom i da će njihovoj muci, posle pređenih skoro 500 kilometara peške, napokon doći kraj. Ta očekivanja nisu bila nerealna, takva obećanja dobili su od saveznika na početku povlačenja. U

Bijeljina: Muzej Semberija – izložba Foto: SRNA

Bijeljina: Izložba „Nemojte nas zaboraviti“

U Muzeju Semberije večeras je otvorena izložba fotografija prvog srpskog ratnog fotoreportera Riste Marjanovića, pod nazivom „Nemojte nas zaboraviti“. Na oko šezdeset postavljenih fotografija prikazani su ratni dobrovoljci, stradanje Šapca, zbjegovi po Mačvi, Cer, povlačenje preko Albanije, proboj Solunskog fronta… Jedan od autora izložbe Branislav Stanković, kustos istoričar Narodnog muzeja u Šapcu, naglasio je da su ovi radovi bili izloženi 1916. godine na Savezničkoj izložbi ratne fotografije u Parizu i na najvjerniji način prikazali dešavanja u tadašnjoj ratnoj Srbiji. Izložba je plod saradnje Srpske akademije nauka i umetnosti, Narodnog muzeja u Šapcu, Muzeja Novog Sada i Vojnog muzeja u Beogradu i 2014. godine bila je najposjećenija izložba u Srbiji. Izložba

Srpski vojnici u Prvom svetskom ratu (Foto: Jutjub)

Kad vladari dele sudbinu naroda

Regent Aleksandar je put od Prizrena do Skadra prešao jašući na konju za dva dana. U pratnji nekoliko svojih gardista uspeo je da pređe 115 km za tako kratko vreme i da među prvima stigne na sever Albanije. Iscrpljujuće jahanje ostavilo je posledice na zdravlje glavnokomandujućeg srpske vojske. Početkom januara 1916. godine, regent je u Skadru imao veoma tešku operaciju. Iako bolestan i iscrpljen, odlučio je da ostane uz svoje vojnike. Odbio je da brodom bude prevezen u savezničku pomorsku bazu u italijanskom gradu Brindizi. Dirljiva je scena koja opisuje susret dede i unuka, crnogorskog kralja Nikole i srpskog regenta Aleksandra do koga je došlo u ranim jutarnjim satima 21.

Komite marširaju Kolarčevom ulicom

Beogradske priče: „Zatečeni grad“ u oku fotografa

Vojvoda Radomir Putnik potpisao dokument o angažovanju fotografa koji su ostavili ogroman trag na svetsku javnost upućujući ih na enormne srpske žrtve prilikom odbrane prestonice SAMO nekoliko godina pošto je nastala, fotografija počinje da se koristi i za beleženje ratnih sukoba. A kakvo bi to planetarno iskustvo bilo da nije bilo primenjeno i u Beogradu, pogotovo kada se radi o ratnim događanjima? Ekskluzivno za „Beogradske priče“ ovoga puta prikazujemo delove iz istraživačkog dela „Zatečeni grad“ koje potpisuju Vladimir Tomić i Danilo Šarenac. Dve stručne i ugledne kuće – Muzej grada Beograda i Institut za savremenu istoriju, omogućile su nam povratak u svet naših predaka, ili, bolje rečeno, među muke koje

Foto: Wikipedia Toplički ustanak spomenik

Danas obeležavanje 99. godišnjice Topličkog ustanka

Povodom obeležavanja 99. godina od Topličkog ustanka, pomoćnik ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Milan Popović, danas će položiti venac i odati počast kod Spomenika Topličanima palim u ratovima 1912-1918. i žrtvama Narodnog ustanka 1917. godine, u centru Prokuplja. Ceremoniji će prisustvovati i predstavnici Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, načelnik Topličkog upravnog okruga, predsednik opštine Prokuplje, predstavnici udruženja za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije i građani, saopšteno je iz ministarstva. Ustanak, koji je krajem februara i početkom marta 1917. godine zahvatio Toplicu, Jablanicu, a proširio se na ostale delove pod bugarskom okupacijom, sastavni je deo oslobodilačke borbe srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Ustanak je predstavljao prirodni produžetak

Sremski Karlovci (Foto M. Mijušković)

Stradanja Karlovčana u Velikom ratu

Malo poznate detalje: nekažnjene zločine, internaciju, pljačku materijalnog i kulturnog bogatstva, ali i humanost srpskog življa, otkriva mr Žarko Dimić, direktor Arhiva SANU u Sremskim Karlovcima Zbog zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom u Sremskim Karlovcima u Prvom svetskom ratu niko od predstavnika austrougarskih vlasti nije odgovarao. Artur Valka, koji je za vreme rata bio šef policije i istakao se „kao najveći mučitelj i zlotvor srpskog stanovništva”, u Zagrebu je imenovan za vladinog perovođu i unapređen u osmi platni razred. Valka je 126 najuglednijih Srba bez opravdanog razloga poslao u internaciju u Arad, Sombor, Koprivnicu, Osek, Turalj… Svojim lažnim svedočenjem prouzrokovao je da su dva sina advokata Koste Nikolića streljani, a

Povlačenje srpske vojske

Planina smrti: Povlačenje srpske vojske kroz Crnu Goru

Najveći deo srpske vojske i izbeglica je sa Kosova i Metohije do Albanije došao preko Crne Gore. Iz Peći preko Čakora i Berana, srpska vojska je stigla do Podgorice. Čamcima preko Skadarskog jezera išli su samo poslanici, diplomate i strane misije. Izbeglice i vojska, močvarnim jezerskim priobaljem, stigli su do albanskog grada Skadra. Čakor – „planina smrti“, tako su srpski vojnici opisivali visoke planinske prevoje koji se nalaze na granici Crne Gore i Srbije. Bio je već početak decembra. Sneg je, kažu svedoci, bio dubok do pazuha. Temperatura je bila dvadeset stepeni ispod nule. Ispred njih se nalazio vrh od 1850 metara. Oni koji su iz Peći krenuli ka Čakoru

42. Domobranska vražija divizija

ISTINA O VRAŽJOJ DIVIZIJI

(Vitali Žučni) Vojnim slomom i raspadom Austro-Ugarske monarhije, nestala je sa poprišta kao vojna formacija i 42. hrvatska domobranska divizija, ali je nastala zagonetka, koja već skoro jedan vek ima posledice za srpski narod i srpski etnički prostor. Tokom Velikog rata, iznikli su iz redova njenih, okupatorski upravnici u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, a posle završetka rata i stvaranja zajedničke države, trojica političkih vođa. Imali su različitu političku razvojnu karijeru, ali zajednički antisrpski predznak  i ratovanje u redovima 42. domobranske divizije KuK „kaznene ekspedicije“. Jedinstvo uticaja sveštenstva RKC i ideologije HSP (Hrvatska stranka prava) kao izrazito klerikalne i antisrpske nastalo je još pre Velikog rata, jer je većina rezervnih

Ko će te ljude pamtiti ako mi nećemo?

Ne znam da li je iko primetio koliko godišnjica je pomenuto, a da su vezane za stradanje srpskih civila od strane bilo koje armije, u bilo kom ratu, na bilo kojem mestu, u bilo kojoj novoj državi naše bivše države? I nekako sve te godišnjice dođu i prođu tako što ostaju samo stara vest izgubljena negde na internetu, neprimećena i nepročitana. Ono što mene interesuje jeste, ko će te ljude da pamti ako mi nećemo? Da li će iko ikad pomisliti na nekog od tih mučenika i na način na koji su oni završili svoj život? Ne shvatite me pogrešno, ne tražim nikakvu osvetu ili nešto slično. To bi bilo

Marica Spasić

Marica pomagala „Mladoj Bosni“ u borbi protiv okupatora

Marica Spasić, učiteljica, nosilac Albanske spomenice. Nedeljko Čabrinović joj je predao pištolj na čuvanje. Za vreme Velikog rata je u Francuskoj školovala srpske izbeglice i pomagala našem narodu Moje uspomene iz mladalačkog života, one najpotresnije i najuzbudljivije, koje su celo moje biće ispunjavale i ponosom i radošću, bolom i patnjom, počinju u Sarajevu. Kao da i sada čujem one reske pucnje na obali Miljacke, koji će uznemiriti svet i promeniti tok istorije… Ovako je u knjizi „Žene Solunci govore“ Antonije Đurić započeo priču o Marici Spasić, koja je umrla 8. februara 1991. godine u Beogradu. Bila je ugledna učiteljica i nosilac Albanske spomenice. Supruga i majka tri sina. A, njen

Svetolik Miodragović

Beogradske priče: Dva „putovanja“ u Mauthauzen

Teška sudbina gradskih intelektualaca i trgovaca tokom dva svetska rata DOK je učio Trgovačku akademiju, početkom 20. veka, Svetolik Miodragović nije ni slutio da će se uskoro obreti u nezaboravnoj srpskoj jedinici 1.300 kaplara koja se proslavila u Prvom svetskom ratu. On je bio jedan od heroja koji su iz školskih i akademskih skamija bili izvučeni kako bi se proslavili u odbrani Srbije žrtvujući ono najbolje što je država u tom trenutku imala. Danas pričamo sa Svetolikovim sinom Milanom, dok gledamo stare fotografije i prisećamo se zlosrećne, ali herojske sudbine njegovog oca. Prvo zarobljavanje – KAO vojnik Skopskog đačkog bataljona moj otac bio je ranjen u prvim bitkama početkom rata,

Dobrovoljačka kapija podignuta lane, Petar Majstorović (gore levo)

Čekićem „brani“ pretke

Ljut što su mu imena dedova uklesana u Dobrovoljačku kapiju, Aleksandrovčanin oštetio spomenik. Iza memorijalnog kompleksa stoji čovek, sa kojim sam u sukobu, kaže Petar Majstorović ALEKSANDROVO (Nova Crnja) – Nešto što bi većini žitelja bilo za ponos, Petru Majstoroviću iz Aleksandrova kod Nove Crnje – smeta. I ne samo to, nezadovoljan što su imena njegovih predaka uklesana u Dobrovoljačku kapiju, dohvatio je čekić, oštetio spomen-obeležje i – dospeo na sud. – Imena mojih predaka sigurno nikada neće stajati na spomeniku, iza čijeg podizanja stoji Vladimir Hrkalović, sa kojim sam u sukobu, a bez njih ne može da opstane ni ovo obeležje – izričit je Petar Majstorović, koji u kikindskom

Vek Plave grobnice: Na današnji dan preminule Srbe počeli da sahranjuju u moru kraj Krfa

Na današnji dan pre tačno 100 godina, 21. januara 1916. godine, počelo je sahranjivanje preminulih Srba u Krfskom kanalu, koji će kasnije dobiti naziv Plava grobnica Posle natčovečanskih napora u gudurama današnje Albanije i dodatne golgote od 160 kilometara pešačenja močvarnim primorjem od Skadra do Valone, zbog toga što se nisu pojavili obećani saveznički brodovi, srpski vojnici su masovno umirali od tifusa, gladi i iscrpljenosti. Kako nije bilo dovoljno mesta na Krfu i ostrvcu Vido, na koje su prebačeni tifusari, a i zbog opasnosti širenja epidemije, odlučeno je da ih sahranjuju u moru. Prema zvaničnim, ali nepotpunim podacima, jer svi umrli nisu evidentirani, do 23. marta 1916. u Krfskom kanalu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.