Na portalu Radio Sarajeva, na kom je publikovan šovinistički tekst Senadina Lavića (o čemu pisah prošli put), u toku je objavljivanje, u nastavcima, i knjige „Tragom drevnih Bošnjana“ Tanera Aličehića i Đenana Galešića. Ovaj potez uredništvo je obrazložilo time da su u knjizi sadržane „ideje koje mogu donijeti mir i prosperitet ovoj zemlji“ (naglašavanje izvorno). Naime, ova nas knjiga, navodno, uči o „stoljećima vjerske pluralnosti, u kojoj su Bosanci, Bošnjani, Bošnjaci, kako god, stoljećima, sve do sredine XIX stoljeća, ali i kasnije, svoje odnose čuvali i izgrađivali upravo na bosanskim vrijednostima“ (naglašavanje izvorno). Autori ove knjige nisu istoričari. Taner Aličehić diplomirao je fiziku, a magistrirao menadžment, dok je Đenan Galešić diplomirani pravnik. Niko od njih

Svedoci smo da je upotreba ćiriličkog pisma u Srbiji sve ređa. Prema podacima istraživanja rađenih od strane nekoliko relavantnih agencija, samo 36% stanovništva koristi ćirilicu kao svoje primarno pismo, njih 44% prednost daje latinici, dok je 20% ispitanika reklo da oba pisma podjednako upotrebljava. Izreka: “što južnije to tužnije“, kada je ćirilica u pitanju ima obrnut smer, sa epicentrom tuge u našem glavnom gradu. Za razliku od juga i jugoistoka zemlje gde 50% stanovništva primarno koristi ćirilicu, u AP Vojvodini i Beogradu, prednost našem maternjem pismu u odnosu na latinicu daje svega 25% stanovništva. Čak šta više, na listi glavnih gradova Evrope, po upotrebi maternjeg pisma od strane svojih građana,

Srpski kulturni prostor koji ne podrazumeva samo teritoriju države Srbije, već i prostor na kome je srpski narod tokom istorije ostavio tragove materijalne i nematerijalne kulturne baštine i samim tim se srpski kulturni prostor preklapa sa drugim prostorima. Vlada Srbije usvojila je danas Strategiju razvoja kulture do 2029. godine sa Akcionim planom, a Ministarstvo kulture ocenjuje da je reč o osnovu za razvoj kulture i velikom iskoraku u normiranju te oblasti u Srbiji. Srbija, inače nikad ranije nije imala takav strateški dokument, a ovim koji je predložen uređuje se ciljeve i prioriteti u razvoju kulture. Strategijom se takođe planski i sistematski reguliše javni interes u oblasti kulture i određuju strateški