Desa Đurić (79), majka heroj Republike Srpske

Datum objave: ponedeljak, 13 aprila, 2020
Veličina slova: A- A+

Poslije gotovo 25 godina otkako je nestao, 27. maja 1995. godine, na Ozrenu, u ofanzivi mudžahedina i takozvane Armije BiH, napokon, svoj grob i smiraj u rodnim Kokorima, kod Prnjavora, pronašli su posmrtni ostaci tada dvadesetogodišnjeg Nenada (Milovana) Đurića (1975), pripadnika Prnjavorske lake brigade Vojske Republike Srpske.

Heroj majka, Desa Đurić (79), dočekala je da u zemlju položi i svog trećeg sina. A, Srpsku su branili svi njeni sinovi: Pero (1970), Nebojša (1973) i Nenad (1975).

Trebalo je i treba to izdržati, tragediju za tragedijom. Gubitak za gubitkom. Četiri zaredom.

Još prije rata, 1981. godine, iznenada, Desa je ostala bez životnog saputnika Milovana. Sa ovog svijeta otišao je u 42. godini, a na Desina pleća palo je podizanje četvoro malodobne đece, još u osnovnoj školi. Uz njih, podizala je i novi dom, s vjerom i nadom u srećnije dane.

A, kada su grunuli topovi i kada je progovorilo oružje, kada je zaprijetila muslimansko-hrvatska krvava koalicija, a vojska Hrvatske prešla Savu, u Sjekovcu napravila pokolj i okupirala susjednu Derventu, svi muški u porodici Đurić, stali su na branik otadžbine. Svi Desini sinovi.

Tako je Peru, Nenada i Nebojšu, sa istovremenom nadom i zebnjom, isparaćala i sa fronta iščekivala najstarija od četvero đece, sestra Mira (1966).

Prva tužna vijest stigla je već 29. avgusta 1992. godine, da je u odbrani Dervente teško ranjen 22-godišnji Pero. Podlegao je na VMC Banjaluka, istoga dana. Ukazom predsjednika Republike Srpske, od 12. septembra 2017. godine, posmrtno je odlikovan Medaljom zasluga za narod.

Novi udarac uslijedio je na izmaku rata, 27. maja 1995. godine, sa viješću da je među 50-tak nestalih branilaca koridora sa Ozrena do opkoljene Vozuće, i njen najmlađi sin Nenad. Odmah se pronijela strašna vijest da je živ dospio u ruke krvožednih mudžahedina.

Imao je tek 20 godina.

Nebojši prepuklo srce za braćom

Gotovo svakosatno, svih ovih godina, nadala se Desa nekom čudu. Posljednjih godina srce joj je kucalo za to da Nenadu barem za grob zna. Da bude sahranjen i upokojen uz svoju braću.

Jer, u međuvremenu, 24. aprila 2011. godine, Nebojšino srce je prepuklo od tuge za poginulim Perom i nestalim Nenadom. Na putu za bolnicu znakove života prestao je da daje u Hrvaćanima, a u Kliničkom centru u Banjaluci i zvanično su kao uzrok smrti konstatovali – srčani udar. Živio je sa porodicom u zajedničkom domaćinstvu sa majkom Desom, a iza njega su ostali supruga Lela, i mlađane kćerke Vidanka i Maja.


Prepoznala ga po satu i džemperu

”Hvala Bogu da sam dočekala bar da moj Nenad bude sahranjen i da počiva sa svojom braćom”, tješi se Desa.

Lično se uputila u Banjaluku da ga identifikuje. Najmlađu, i treću iz majčinih njedara otrgnutu jabuku, prepoznala je po satu i plavom džemperu.

I to je trebalo preživjeti.

Ali nekom čudnom snagom, kaže, smogla je ona to i zbog sebe iz zbog prerano rastavljene braće, koji ga gore u kokorskom groblju, u ”vječnom snu iščekuju”.

”Prepoznale su ga ove oči majkine, koje ga vječno željne ostadoše. Prepoznadoše i osjetiše ono što mi od njega ostade i ove ruke, koje ga nikad dovoljno ne izmilovaše. A, ovim očima i rukama plela je majka taj džemper, svome Neši, da mi se u rovu, dok nas brani, ne prehladi. Ni slutila majka nije da ga plete da bi ga jednog dana uz pomoć njega prepoznala”, kazuje bolnu ispovjest majka Desa.

Nenad Đurić je uz najviše vojne počasti sahranjen na prnjavorskom mjesnom groblju Kokori. Tik uz braću Peru i Nebojšu.

Majka Desa, prije nego što su ga položili u zemlju, imala je i posljednju želju.


Posljednja želja

”Kao i svake majke, želja mi je bila da mi živ dođe kući. Kada već nisam bila te sreće, jedina nada i želja su mi bili da dođem do njegovog tijela i da ga upokojim među njegovom braćom. Sada sam srećna da u toj neizmjernoj nesreći, Nenad počiva između svog Pere i Nebojše. Tu mu je majka, kao najmlađem, i ostavila mjesto. Najstariji Pero je do svog oca, a tu je i mjesto za mene. Posljednja mi je želja bila i ta, kada su ga u kovčegu dopremili kući, da bar jednu noć, uoči sahrane, u njoj prenoći. Zaslužio je… Jer, i on je tu svoju i našu kuću gradio. Nadao se i govorio da ćemo u njoj dosta radosti proživjeti, čim se rat završi. Ali, eto, nije imao sreće. Više je noćevao u ozrenskim i drugim rovovima, nego u njoj”, dijeli detalje svoje čemerne sudbine, za naš portal, majka heroj Republike Srpske, Desa Đurić.


Utjeha i dašak života – sedmoro potomaka

Desa je ostala da i ostatak života proživi na porodičnom ognjištu u Kokorima. Pri ruci joj je unuka Vidanka sa svojom porodicom.

Najstarija, kćerka Mira je posjeti sa svojima kad god je prilika po dolasku iz Austrije, gđe radi i živi. Kaže da su joj pažnja i ljubav četiri unuke i tri praunučića (od Mirine i Nebojšine đece) udahnuli dašak života u gajenju uspomena na one najmilije koji nisu više među njima.

Kojeg su to kova srce i duša majke heroja?

Ni ova majka heroj, Desa Đurić, nema pravih riječi da da pravi odgovor na iskonsko pitanje – kakvog je to kova i koliko izdržljivo majčinsko srce koje nastavi da kuca i za „samo“ jednim, a kamo li više čeda položenih u zemlju?

Dodatno nam otvara, i onako čemernu dušu, da su ona i suprug Milovan, davno, prije rata, ubrzo po rođenju najstarije Mire, izgubili i tek rođenog sinčića. Nisu stigli ni da ga krste, ni da mu ime daju. Iznenadna smrt je bila brža.

”To valjda jedino sam Bog zna od čega smo, kad nam je takvu sudbinu i žalost namijenio. Svako nosi svoj krst! A, eto, moja je sreća, moja utjeha je, i da sam dočekala dan da mi se Nenad upokoji među braćom. Da mu za grob znam, da i njega suzom zalijem”, kaže bolom i gubitkom skrhana ali, srećom, još duhom krepka majka Desa.

Uz uspomene i potomke, dodaje, neophodnu pomoć ima i u redovnom korištenju lijekova.


Inicijativa za odlikovanje majke heroja

Načelnik prnjavorske opštine, Darko Tomaš, ovih dana objelodanio je da će se, povodom Dana opštine, Desi Đurić dodijeliti najviše opštinsko priznanje. Riječ je o Povelji zaslužnog građanina opštine Prnjavor sa zlatnim grbom opštine, precizirao je Tomaš.

Ceremoniju dođele priznanja, kao i samu proslavu Dana opštine, 24. marta, zasad, odgodio je korona virus.

Istovremeno, kako saznaje naš portal, Boračka organizacija Prnjavor je pokrenula inicijativu odlikovanja Dese Đurić ordenom predsjednika Republike Srpske.

”Da, pokrenuli smo inicijativu da majka Desa bude odlikovana i ukazom predsjednika Republike Srpske. Majke heroja, koja je sve svoje dala za Srpsku. Tri svoja sina, a oni svoje živote. Nadamo se, i uvjereni smo, da će predsjednik Republike Srpske uvažiti ovaj naš prijedlog, ordenom, zaista vrijednim heroja majke Srpske, kakva je naša majka Desa Đurić”, potvrdio je, za naš portal, Bogoljub Sančanin, predsjednik Boračke organizacije Prnjavor.

Izvor: /mojasrpska.info/

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top