Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

KO JE PRVI ZAPUCAO U SARAJEVU 1992.

Datum objave: utorak, 7 aprila, 2020
Veličina slova: A- A+

Juče su skoro svi mediji u većem beha entitetu i „napredni“ mediji kod nas, objavili „danas je počela opsada Sarajeva“. Juče su skoro svi borci za ljudska prava i ljudskopravaški intelektualci, novinari i aktivisti zarežali protiv „srpskog fašizma.“

Krvava uniforma kapetana sanitetske službe JNA u Sarajevu

Izvor i autor: Boris Radaković – april 06, 2020.

NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

Dozvolili smo sebi, „da nam svi koje smo oslobađali, kojima smo omogućili da postanu nacije sa svojim državama, poreknu našu oslobodilačku prošlost, proglase nas okupatorima i hegemonistima…“ (Dobrica Ćosić)

Ko je počeo rat:

Probuđenim avetima prošlosti treba reći da je rat u Sarajevu počeo onog dana kada su na neustavnom referendumu zaokružili opciju za izlazak Bosne i Hercegovine iz Jugoslavije. Nastavio se ubistvom srpskog starog svata 1. marta na Baščaršiji. Zar ste očekivali da će Srbi pustiti sinovima i unucima crnokošuljaša, da sa zelenim beretkama na glavi nastave posao svojih očeva i đedova?

Rat se drage Sarajlije nastavio i 4. aprila, kada je nakon podjele u Ministarstvu unutrašnjih poslova, stvorena srpska specijalna jedinica milicije. Po već ranije postignutom dogovoru, 5. aprila srpski specijalci su krenuli da se smjeste u Školu za unutrašnje poslove. Tu je trebala biti „baza Srpskog MUP-a.“

Prilikom ulaska u školu srpski policajci su dočekani žestokom vatrom od strane oko 170 „naoružanih polaznika kursa za milicionere iz pripremljenih utvrđenja u onjektima škole, sandžaklijskog naselja Šanac, kao i iz pravca grada.“

Srpski specijalci, njih 36 na broju „zauzelo je školu, oslobodilo sve učenike taoce i zarobilo naoružane kursiste i rukovodstvo škole.“ Prilikom te borbe poginula su i tri civilna stanovnika Vraca, a dvoje je ranjeno.

Ta „opsada“ Sarajeva, kako je vi zovete, počela je i ubistvom srpskog policajca Pere Petrovića. Njega su pred njegovim kolegama muslimanske nacionalnosti ubili pripadnici Zelenih beretki. Tako ste vi počeli borbu za „cjelovitu i demokratsku“ Bosnu i Hercegovinu, na vjerolomnosti i našoj krvi.

Ti snajperski meci, navodno ispaljeni iz hotela Holidej in,  vaših je ruku djelo:

„Muslimanski snajperisti su sa nebodera, koji su kao primjer bratstva i jedinstva u zajedničkoj državi zvali Boro i Ramiz, zapucali na okupljene građane kako bi ovako insceniran napad poslužio za usmjeravanje nezadovoljstva prema rukovodstvu SDS koje se iz bezbjednosnih razloga preselilo u hotel Holidej in…“ i tako dalje, i tako dalje.

Sarajevo nije bilo opsjednut nego podjeljen grad. Jedino ako se pod Sarajevom ne misli samo na muslimanski dio grada, ali čak ni tad ne možemo govoriti o opsadi: „opsada je sporan pojam i zato što su opsednuti održavali vezu sa „spoljnim svetom“ naročito preko mirovnih snaga UN-a.“

Da je Sarajevo granatirano kao što se danas tvrdi, zar bi mogle „opstati, i skoro normalno raditi, sve vojnopolitičke institucije ARBiH i bukvalno sve posredničke institucije međunarodne zajednice.“

Mogli bi navesti još desetine činjenica i pitanja, ali i ovo je dosta. Ono što mi u Republici Srpskoj želimo Sarajevu, jeste da pronađe svoju izgubljenu dušu. Lažima je sigurno nećete naći.

Jedna od laži je i preko 11.000 stradalih civila u Sarajevu tokom rata. Mirsad Tokača došao je do potpuno drugačijeg broja stradalih civila u Sarajevu:

„Od ukupnog broja ubijenih ili nestalih 5.445 civila Bošnjaci čine 3.813 ili 70,03%, Srbi 1.074 ili 19,72%, Hrvati 427 ili 7,84% i građani ostalih nacionalnosti 131 ili 2,41%. Od ukupno 8.940 poginulih vojnika Bošnjaci čine 5.713 ili 63,90%, Srbi 2.900 ili 32,44%, Hrvati 296 ili 3,31% i građani ostalih nacionalnosti 31 ili 0,35%.“ (Izvor: https://pescanik.net/)

Zašto ovih podataka nema u sarajevskim medijima?

Dakle ukupno je stradalo oko 5.445 civila, na različite načine u ratnim okolnostima. Ne tvrdim da su ovi podaci apsolutno tačni, ali su svakako bliži istini nego što su „naduvane“ brojke stradalih u medijima.

Na žalost civili stradaju u svakom ratu. Ali vratite se opet na gornji dio teksta da se podsjetite ko je prvi zapucao, kako je počeo rat u Sarajevu.

Niko normalan u Republici Srpskoj ne likuje nad nedužno stradalima. Ali i niko normalan u Republici Srpskoj neće dobrovoljno pristati na ispiranje mozga antisrpskom propagandom, po kojoj su Srbi vječiti remetilački faktor na Balkanu, virus kako su ga zvali u zapadnim medijima.

Nadam se da će Sarajevo naći snage da pogleda istini u oči. Vjerujte, ništa na laži se ne može kvalitetno izgraditi, pa tako neće moći ni nacionalni identitet.

Stop lažima:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top