arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Popis iz 1846. godine: 2 miliona 643 hiljade Srba u Hrvatskoj

Na prostoru današnje Hrvatske, ovaj germanski kartograf naveo je da tu živi 836 hiljada Hrvata i 2 miliona 643 hiljade Srba Hajnrih Benhaus ( Heinrich Berghaus ), glavni kartograf Austrijskog carstva prije 173 godine, tačnije 1846. objavio je etnografsku kartu Austrijskog cartstva. Na prostoru današnje Hrvatske, ovaj germanski kartograf naveo je da tu živi 836 hiljada Hrvata i 2 miliona 643 hiljade Srba. Kartograf je vrlo precizno bez ikakvih ličnih interesa naveo koliko na toj teritoriji živi i kog stanovništva. Iz ovoga se vidi da je na tlu tadašnje Hrvatske, Srba bilo tri puta više u odnosu na Hrvate. Ovaj etnografski podatak, kao i etnografsku kartu Evrope iz tog perioda mogu

Dragoslav Bokan

Dragoslav Bokan: „Partizanska gerila“ u Zagrebu

Mnogo je pisano o „komunističkim ilegalcima“ u ratnom Zagrebu pod ustaškom vlašću. Snimljeni su i filmovi i popularne TV serije na tu temu (od „Kapelskih kresova“ do „Operacije stadion“).  Ali, da li je sve bilo baš tako? Da li su zagrebački pripadnici pokreta otpora živeli u istom onom stanju stalne opasnosti kao i Srbi u to vreme, a usred pakla „Endehazije“? Kada čitamo istorijske studije, prašnjave tekstove (što više nikog ne zanimaju), sećanja učesnika i knjige o „zagrebačkoj partizanskoj fronti“ dolazimo (ko ime da čita između redova) do veoma zanimljivih, sasvim neočekivanih podataka. Na naše iznenađenje, saznajemo da je stepen saradnje između visokih ustaških dužnosnika i Titovih „ilegalaca“ bio izvanredno

Sveštenici u logoru „Danica“ kod Koprivnice 1941.

(Iz bilježnice jednog preživjelog sveštenika-logoraša) Pred rat napuštena tvornica „Danica“, postala je godine 1941. – logor „Danica“. Kao avet u podravskoj ravnici sa svojim visokim vodovodom i tvorničkim zgradama duž ceste i, paralelno sa druge strane magazinima do kojih su stizali vagoni, čija je utroba gutala ljude i odvozila u nepoznatim pravcima – ravno na stratište. „Danica“, nasmijana djevojka kako je bila ranije prikazana na kutijama od krema za cipele, nije više zaštitni znak proizvoda ove napuštene tvornice; sada je krvavo ustaško znamenje – slovo „U“ – zamijenilo ovaj dražesni osmijak i ceri se kao avet iz svakog kuta ovog zdanja – logoraši ga vide i tamo gdje nije, iz

Grad Valpovo iz budžeta platio izradu ustaškog spomenika

Na groblju u Marjančacima kod Valpova krajem prošle godine postavljena je spomen-ploča u čast vojnicima Nezavisne Države Hrvatske Na groblju u Marjančacima kod Valpova krajem prošle godine postavljena je spomen-ploča u čast ‘hrvatskim vojnicima koji su dali svoje živote za Nezavisnu Državu Hrvatsku’. Mermerna ploča na kojoj se nalaze imena 12 vojnika podignuta je na ‘inicijativu članova porodica poginulih i nestalih, društva Hrvatski domobran te mjesnog odbora Marjančaci’, stoji u saopštenju na stranicama grada Valpova , koji je za ploču iz budžeta izdvojio 8.817,50 kuna. ‘Radi se o spomen-ploči poginulim domobranima iz prigradskog naselja Marjančaci, ta inicijativa pokrenuta je prije šest-sedam godina’, rekao je gradonačelnik Valpova Matko Šutalo na gradskoj

Nadležni da reaguju na prijetnje smrću Đeniću

Savez komunističke omladine Jugoslavije /SKOJ/ sa sjedištem u Beogradu zatražio je od nadležnih da reaguju jer su nepoznate osobe, koje su se predstavile kao pripadnici Hrvatske stranke prava i sljedbenici ustaškog poglavara Ante Pavelića, zaprijetile smrću prvom sekretaru SKOJ-a Aleksandru Đeniću. „Poručujemo ustašama da drug Aleksandar Đenić, kao potomak partizana i kao komunista, neće ustuknuti pred ovim pretnjama“, navodi se u saopštenju SKOJ-a. Navedeno je da je prijetnja uslijedila nakon što je u medijima plasirana informacija da su nepoznate osobe išarale porodičnu grobnicu vođe nekadašnje Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Ante Pavelića u Madridu simbolima srpa i čekića, zvijezde petokrake i natpisima SKOJ. Ocijenjeno je da su prijetnje upućene Đeniću posljedica

Pozivi na pokolj sa propovedaonica

Zverstva Pavelićevih ustaša 1941, u skladu s programom o etničkoverskoj „čistoći“, podsticani su stalnim pozivima na rasnu mržnju koji su stizali sa propovedaonica katoličke crkve U Encyclopaedia Britannica piše: „Pokolj Srba za vreme Drugog svetskog rata prevazišlo je, u smislu divljeg nasilja, jedino masovno istrebljenje poljskih Jevreja.“ O tom bestijalnom divljanju ustaških dželata ostala su bezbrojna svedočenja i to svedočenja saveznika Pavelićevog režima. Sistematičnost i efikasnost ustaških zločinaca bila je takva da je uznemirila čak i hitlerovske okupacione vlasti koje se nalaze u hrvatskom sektoru pod kontrolom Nemačke. U decembru 1942. general Edmund Glez fon Horstenau obaveštava maršala Slavka Kvaternika – komandanta Hrvatskih oružanih snaga – da će predložiti Hitleru

Da li je papa Pije zaista spasavao Jevreje

Ovaj poglavar rimokatoličke crkve nikada nije javno osudio ustaški režim i njegove zločine nad Srbima, a odmah po uspostavljanju NDH 1941. primio je u privatnu audijenciju Antu Pavelića Odluka pape Franje da od 2. marta 2020. godine otvori tajne arhive Vatikana iz vremena pontifikata kontroverznog poglavara Pija Dvanaestog trebalo bi da napokon rasvetli ulogu Rimokatoličke crkve u Drugom svetskom ratu i popuni nedostajuće mračne stranice istorije o Holokaustu u Evropi porobljenoj od nacista, ali i o stvaranju zloglasne Nezavisne države Hrvatske i genocidu nad Srbima, Romima i Jevrejima u Jasenovcu. „Crkva se ne boji istorije, naprotiv, želi da je voli kao što voli Boga”, poručio je poglavar RKC i izrazio

Nikola Milovančev: Upućivanje 132 zemunska Jevreja u logor Jasenovac – Stara Gradiška juna 1942.

Dva sačuvana dokumenta vezana za genocid nad Jevrejima u Sremu (kojem je tada pripadao i Zemun) nalaze se u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu, u fondu 252 – Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek. O postojanju jednog od ta dva dokumenta – o izveštaju Župske redarstvene oblasti NDH o Vukovaru od 19. maja 1942. o upućivanju u logor Zemun zadnjih 13 Jevreja iz kotara »Hrvatski« (Sremski) Karlovci obavestio sam javnost člankom »Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942.godine«, objavljenim u »Politici« 11. februara 2019. Piše: Nikola Milovančev Taj dokument čuva se u istom fondu (252 Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek), pod brojem

Pančevo - Jabuka

Od Jabuke do Jadovnog

Postoje mesta gde se u tišini čuvaju strašne priče, gde je priroda jedini živi svedok užasnih dešavanja, gde je ljudska ruka nekada povukla obarač stotinu, hiljadu, desetinu hiljada puta. Plotuni su se ređali jedan za drugim: ko zna šta su mislili ti mladi vojnici dok su ciljali u glavu ili u srce drugog čoveka. Ko zna šta je taj čovek mislio dok je gledao dželata u oči i cev njegove puške iz koje će svakog trenutka krenuti smrtonosni metak. Ko zna šta je osetio kad ga je metak pogodio, i dok je padao u iskopanu raku, ko zna šta je video. I kao on, ko zna kroz šta su prošli

visocica-divoselo.jpg

Izbjeglička priča

Zovem se Milan Počuča. Živim sam u Bačkoj Topoli od aprila 1994.g. Ćerka i sin, sa svojim porodicama, žive u Beogradu i N. Sadu. Uzgred, suprug ćerke je stasavao i školovao se kao izbjeglica, uglavnom sam, jer i roditelji (izbjegli iz Drvara), u borbi za golo preživljavanje, nisu bili u mogućnosti da mu pomognu. Šira porodica, kao uostalom kod svih Ličana, živi rasturena po cjelom zemaljskom šaru, kao račija djeca. Mjesto i vrjeme rođenja, 1939. g. Divoselo, Općina Gospić, Kraljevina Jugoslavija. Kao i sam taj prostor sudbina čudna, jedinstvena i ne baš uobičajena. Visočica Potičem iz seosko pečalbarske porodice. Tragična sudbina Srba se na izvjestan način na najslikovitiji način odrazila na nas. Otac ubijen poč. II. sv. rata. Obe bake

pag-srusena-ploca.jpg

Na Pagu juče počinjen stravičan zločin nad djecom kakav se na tom ostrvu nije desio od ljeta 1941.

Hrvatska ali i šira javnost, šokirana je sudbinom četvoro mališana koje je otac sa ubilačkom namjerom, bacio sa prvog sprata njihove kuće u šest metara dubok ambis. I predsjednica Hrvatske je kako prenose mediji: zgrožena, potresena i tužna. Hrvatski premijer Plenković je izjavio da su svi zgroženi ovim monstruoznim činom na Pagu i dodao: „Doslovno smo svi potreseni s ovakvim, do sada bar ja ne pamtim, činom koji se odvio na Pagu“. I zaista, riječ je o nesvakidašnjem događaju, pokušaju ubistva malodobne djece. Ovako nešto na Pagu se nije dogodilo od noći 14/15. avgusta 1941, kada su uoči katoličkog praznika Velike gospe, Hrvati poklali, bacili u ambis i zatrpali devedesetjedno

Devastirani_spomenik_pobijenim_zrtvama_na_Krupi_kod_Draceva.jpg

Stravičan pokolj Srba 1941. u Dračevu kod Čapljine

Ubijeno je više od 70 Srba iz Dračeva, Sjekosa, Kljenka, hercegovačkih Glušaca, Dubravice, Kolojanja, Cerovice, Višića i pojedinaca iz drugih mesta. Selo Dračevo se nalazi u opštini Čapljina, na plodnoj zemlji, sa leve strane reka Neretve i Krupe, preko puta Gabele, a ispred Metkovića. Sve do 19. veka u Dračevu su živeli samo Srbi i muslimani. Danas je to veliko i čisto hrvatsko selo. Srbi iz Dračeva su užasno postradali u hrvatskom Pokolju 1941, a 1992. su proterani sa svojih ognjišta, dok su im materijalna dobra opljačkana ili uništena. Hrvati iz Dračeva, pohapsili su pred Vidovdan 1941, sve svoje komšije Srbe, odrasle muškarce i zatvorili ih u putarsku kuću. Posle

Ljubinje: Obnovljena spomen-kapela Pandurica

U jami Pandurici stradalo je 36 Ljubinjaca, a u jami Jagodnjači na Ržanom Dolu, više od dvije stotine uglednih Srba Popovog polja i okoline. Potomci stradalih učitelja Nikole Perušine i sveštenika Božidara Šarenca, za informaciju o vandalizmu saznali su iz programa RTRS, i odlučili su da finansiraju obnovu kapele na Pandurici. – Nisam uvjeren da li je to čin vandalizma, koji je rezultat nacionalizma, ili je ekonomski vandalizam, ali me pogađa da se ljudima, koji su na taj način dali živote, još uvijek dešavaju ovakve stvari – rekao je unuk stradalog učitelja Nikole Perušine Zoran Perušina. Stratišta su dio lokalnog i šireg nacionalnog identiteta. Međutim, nemaju definisan status istorijskog spomen područja.

Bijele trake u Prijedoru: Nesrbi su bili obilježeni bijelom trakom oko ruke

Prva masovna likvidacija Srba u Prijedoru („Ilindanski pokolj“) desila se u ljeto 1941. godine, od 31. jula do 2. avgusta. Za tri dana pobijeno je oko 1500 Srba iz grada i okolnih sela. Bio je ovo početak genocida nad Srbima iz tadašnjeg sreza Prijedor. Do kraja rata stradaće preko 4000 prijedorskih Srba. Preko 1000 stradalih bilo je mlađe od 18 godine. O likvidaciji Srba tokom „Ilindanskog pokolja“ detaljno je pisala Vedrana Adamović u knjizi „Godine stradanja 1941/42: NDH i njeni zločini nad srpskim narodom u Prijedoru i okolini 1941/42 – Prilog proučavanju zločina genocida nad srpskim narodom u Potkozarju“, Prijedor, 2018. U likvidaciji prijedorskih Srba, pored ustaških formacija iz Prijedora

Linta: HRT aktivno radi na rehabilizaciji NDH

 Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta izjavio je danas da Hrvatska radio-televizija /HRT/ aktivno radi na rehabilitaciji Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Linta ističe da je jedan od mnogobrojnih dokaza za to i emitovanje emisije „Lijepom našom“ u kojoj je tokom muzičkog igrokaza jedna grupa ljudi nastupila u nacističkim, a druga u partizanskim uniformama, nakon čega su simulirali borbu i igrali u kolu. On je ocijenio da je HRT dugi niz godina „jedno od uporišta proustaških snaga“ i konstantno promoviše ustaštvo i ustaške zlikovce, ustaše proglašava pravom hrvatskom vojskom i negira zločin genocida nad srpskim narodom Linta ističe da je na HRT-u postalo sasvim normalno da se emituju pjesme poznatog

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.