Badnji dan, kad su se – godine nulte – persijski magi vođeni zvezdom već bili prikučili „domu hleba“, što na ivritu znači Bejt Lehem, Vitlejem, i za njih je bio predukus božićnog zagrljaja Boga i čoveka, kako se to nadahnut spisima semiologa, matematičara i sveštenika Pavla Florenskog, zaginuvšeg u Gulagu, pre nekoliko decenija neodoljivo izrazio mitropolit Amfilohije. No, Persijanci će idući put u značajniji pohod u Svetu Zemlju doći tek 614. godine, napravivši pokolj kakav će tek donekle da ponove krstaši godine 1099, kada će Jerusalim da oslobode od islama, a muslimane i sve ostale žitelje Svetog Grada, uključujući i tamošnje hrišćane, od života.   Persijanci će u tom svom

Na ogradi Osnovne škole u Kočerinu kraj Širokog Brijega niknulo je 12 u kamenu isklesanih ćiriličnih slova visokih 1,4 metra, širokih metar i debelih 25 centimetara. Nemalo je to iznenađenje za prosječnog čitatelja kojemu se Široki Brijeg može vezati uz svašta, ali vrlo teško uz − ćirilicu. Pa sam se raspitao tko je to postavio i zašto, tko je klesao slova u hercegovačkom žestacu i s kojom nakanom. Svi mi u Kočerinu vele da o svemu tome najbolje zna Grgo Mikulić, ekonomist i direktor Turističkog ureda Široki Brijeg, pjesnik, knjižničar, klesar, kipar, etnolog, ljubitelj starina… Budući da je riječ o ćirilici, makar i “arvackoj“, ipak me prvo zagolicalo pitanje kako

O Oluji sam pisao dok je još trajala. Neposredno kad je Oluja završila poduzeo sam jedno veliko istraživanje o svim procesima događanja. Hodao sam od sela do sela, od kuće do kuće, od zgarišta do zgarišta, od neposrednih informanata do nadležnih organa vlasti vojnih i civilnih. Pošto sam uzeo za predmet sva ratom razorena naselja srpska i hrvatska, jer su i Srbi svojim etnobanditizmom razorili oko 300 hrvatskih naselja a Hrvati oko 1.200 srpskih bojao sam se da to nikada neću sam završiti. Našao sam iste metode i iste posljedice razaranja s tom razlikom što su hrvatska naselja započela ili dovršila obnovu, a srpska su dimila i bila u kompletnom

Posle oslobođenja i ujedinjenja 1918. dubrovački Srbi okrenuli su se radu za napredak građana Dubrovnika. U listu Srba katolika ,,Dubrovniku” ističe se: „Katoličko Srpstvo, koje je cijelu ovu borbu izvodilo, cijenilo je nakon rata borbu završenom i da će ono mirno bez borbe i bez zapreka moći, u jedinstvu i slobodi, nastaviti i dovršiti velike zamisli svog velikog učitelja Meda na spas i napredak zajedničke domovine …” . (1)   Na inicijativu Jelene  Ohmučević pl. Bizaro osnovana je 1919. Narodna ženska zadruga  u Dubrovniku. Prva predsednica bila je Jelena Ohmučević pl. Bizaro, dugogodišnja nastavnica ženske preparandije u Dubrovniku. Ponovo je izabrana za predsednicu Zadruge juna 1921. Jedan od glavnih ciljeva zadruge

Završno etničko čišćenje Hrvatske od Srba odvija se kroz „hrvatsku pravoslavnu zajednicu“, preteču „hrvatske pravoslavne crkve“, koja je nedavno dobila svog prvog „sveštenika“ i svoj prvi „hram“, izjavio je Srni predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić. On je rekao da rezultati posljednjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj pokazuju da učenje Ante Starčevića, promotera hrvatskog državnog prava sa kraja 19. vijeka i ideologa ustaštva, rađa svoje plodove i u 21. vijeku. „Etničko čišćenje Srba fizičkim likvidacijama i protjerivanjem, koje je započeo Ante Pavelić 1941. u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, a nastavio Franjo Tuđman 1991. u vrijeme `neovisne države Hrvatske`, nastavljeno je suptilnijim metodama – odnarođivanjem i prevjeravanjem, što pokazuje i najnoviji

Dok je popis stanovništva iz 2001. godine pokazao kako je etnička slika Hrvatske nakon rata drastično izmijenjena, novoobjavljeni podaci iz prošlogodišnjeg popisa pokazuju kako su svi napori koji su u proteklom desetljeću poduzimani radi povratka izbjeglih Srba i stvaranja uvjeta za održivi povratak imali samo polovičan uspjeh. U prilog tome idu podaci iz UNHCR-a koji u 2012. godini bilježe samo 55 povratnika, što znači da je povratak Srba praktički zaustavljen Dok je popis stanovništva iz 2001. godine pokazao kako je etnička slika Hrvatske nakon rata drastično izmijenjena, novoobjavljeni podaci iz prošlogodišnjeg popisa pokazuju kako su svi napori koji su u proteklom desetljeću poduzimani radi povratka izbjeglih Srba i stvaranja uvjeta za održivi povratak imali

Njegovo preosveštenstvo episkop lipljanski Jovan /Ćulibrk/ održao je predavanje u Jerusalimu o višeslojnosti religijskog aspekta konflikta na Kosovu i Metohiji. Episkop Jovan govorio je o istoriji i savremenim okvirima tog konflikta, a naročito o uticaju agresivnog ateizma za vrijeme socijalističke Jugoslavije i pseudo i kvazireligioznosti projavljenim u vrijeme nestanka Jugoslavije. ”Bez razumevanja sveštene dimenzije Kosova i Metohije i toga da se u bivšoj Jugoslaviji istorija uglavnom zbiva u ogledalu, ne mogu se razumeti svi vidovi religioznosti koji su na sceni u konfliktu na Kosovu i Metohiji i višestruko ga oblikuju“, rekao je episkop Jovan. Episkop lipljanski Jovan, vikarni episkop Njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja u Pećkoj Patrijaršiji i sekretar Odbora

Latinica Odmiče vrijeme, godine, mjeseci, dani… starimo i nestajemo. Iza nas osta još jedno „prohujalo ljeto“ sa svim svojim radostima, tugama, uspjesima, padovima, obaziranjima, čekanjima, nadanjima. Ode nepovratno, za uvijek!   Ostali ste vi, mi. Ostali su naši snovi i naše želje. Ostali su oni koji vjeruju u bolje sutra i oni koji nemaju kuda. Ostale su neuzorane njive i neiskrčena dvorišta, nesazidane kuće i neoplakani grobovi. Ostala su popaljena ognjišta i napuštena domaćinstva. Stara naselja sa novim ljudima. Kultura u podrumima uskladištena a pamćenja u knjigama precrtana. Ako se istorija ponavlja zašto baš na nama? Na nama Srbima iz Hrvatske. Uvijek na nama?   I prije su odlazili naši

Poštovani autori i glumci, uvažene zvanice, dragi gosti, Жelim da vas pozdravim u ime Kulturnog centra Novog Sada. Kao što samo ime kaže, oblast kojom se naša ustanova bavi je kultura. A reč ”kultura”, kao i ”kult”, upućuje na ideju negovanja onoga što zajednica smatra bitnim ili poštovanja dostojnim. Savremena civilizacija, kao naša najšira zajednica, iznad svega poštuje ljudski život. Zato je naš svet iz korena uzdrmala vest o postojanju logora smrti u Drugom svetskom ratu. Ako je za utehu, logori nisu bili krivica čitavog čovečanstva. Naprotiv. Svim logorima u Evropi je upravljao samo jedan ubilački, čudovišni politički projekat: nemački nacizam. Jedini izuzetak je bio drugi, jednako čudovišni projekat: hrvatsko