Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Novogodišnja čestitka Srbima iz Hrvatske za ljeto 13-2013.

Datum objave: četvrtak, 27 decembra, 2012
Veličina slova: A- A+

Latinica

Odmiče vrijeme, godine, mjeseci, dani… starimo i nestajemo. Iza nas osta još jedno „prohujalo ljeto“ sa svim svojim radostima, tugama, uspjesima, padovima, obaziranjima, čekanjima, nadanjima.

Ode nepovratno, za uvijek!

 

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/nikola-kobac.jpg

Ostali ste vi, mi. Ostali su naši snovi i naše želje. Ostali su oni koji vjeruju u bolje sutra i oni koji nemaju kuda.

Ostale su neuzorane njive i neiskrčena dvorišta, nesazidane kuće i neoplakani grobovi. Ostala su popaljena ognjišta i napuštena domaćinstva. Stara naselja sa novim ljudima. Kultura u podrumima

uskladištena a pamćenja u knjigama precrtana.

Ako se istorija ponavlja zašto baš na nama? Na nama Srbima iz Hrvatske. Uvijek na nama?

 

I prije su odlazili naši preci, moje generacije očevi i djedovi u kolonama pred bezdane jame, prelazili su crkvene pragove. Svojom krvi bojili rijeke i more. Saginjali glavu i vrat podmicali. Umirala su djeca pored roditelja, kumovi pored kumova… nestajala su čitava sela a opet se nešto iz ništa rađalo.

Iz pepela se dizalo. U bajtama, slamaricama su gradili novu budućnost, a udarali i kopali temlje država za čije ime i poredak ih niko nije pitao. Drugi su ih potkopavali. Pa i pripadnici naroda našega!

Okretali se istoku a na zapadu kičmu podmicali.

Zaboraviše  vjeru pravoslavnu a upamtiše nesreću stalnu. Kleli se Partiji a pušku na tavanu sakrivali. Svake 50-te godine sa tavana pušku skidali. I u nove ratove koračali.

Palili tuđe i svoje. Oko vatre kolo igrali a za nemanje druge krivili!

Svim vojskama generale dali a po svakom dimu pet regruta u rat slali. Ginuli od Moskve do Pariza. Pred Napoleona izlazili a ispred komšije bježali. Vojskom Austrougarske komandovali a u svojoj glavu gubili.

 

I gdje smo sada, na pragu 13-te godine novog vijeka?

 

Pretci vaši i moji preživješe 1941 i oteše se od 1945 godine. Mi koji smo mogli, ne preskočismo 1991 a pobjegosmo iz 1995 godine.

Otjera nas hrvatska vojska i srpska politika.

Naši krajevi su sada pod „posebnom državnom skrbi Republike Hrvatske“.  U Zagrebu se svi „skrbe“ da se ne vratimo a u Beogradu „nerviraju“ što smo otišli.

Vi, preostali Srbi u mojoj Domovini Hrvatskoj, ma gdje bili jeste, čuvari ste ognjišta i imena srpskog. Lijepo je znati da vas ima tamo gdje smo uvijek bili a tužno je priznati da vas neće biti tamo od kuda otići nismo trebali.

A da li smo morali? Je l’ bijaše drugog puta?

Lako li je poslije bitke pametan biti!?

 

Neće se u Hrvatskoj više roditi ni jedan Tesla, ni Milanković Milutin a ni Josif Pančić. Neće više srpske ruke note napisati kao što to učini Josif Runjanin, ni pjesme spjevati kao što ih spjevaše Preradović, Matavulj, Desnica, Vitez…

Ni sprski Patrijarsi se više u Hrvatskoj rađati neće. Hrvatsku braniti ni ustanke dizati neće niko od Srba moći, jer ni Končara više nije.

Sa ovog svijeta ode i Pavle Jakšić i Gojko Nikoliš…

Čujem još teška koraka ’oda Rade Bulat general zemlje koje nema.

Svoje mjesto ne zauze nit’ poroda u Hrvatskoj ostavi Svetozar Pribičević. Ne razumješe ga ni Srbi ni Hrvati.

Da li će Milorad Pupovac išta moći u svoj svojoj nemoći?

Zemlja bez naroda a narod bez jakih političkih predstavnika je izgubljen narod. On je sam!? Ko treba da ga jošte podrži?

 

Narode moj, narode srpski…

 

Želim da vas u slijedećoj godini neki novi „tornado“ ili neka nova „oluja“ vrati na prostore kojima pripadate, na zemlju koja ja vaša uvijek bila. Da u našoj Domovini zapušu vjetrovi koji će sve magle rastjerati i mržnje odagnati. Da u drugoj Otadžbini košave i bure oduvaju sve zablude i lažna nadanja, a narod naš pošalje u sela i gradove koje su vaše politike lažnim obećanjima zapljusnule bile.

Da niknu nove kuće i tvornice, da divlje svinje domaćim zamjenite, da se laste opet nama vrate…

Da živite i nadživite sve strahove i sve nesreće koje vas pratiše u posljednjih 20 godina.

U vremenu koje i sam pamtim i koje nosim u sebi.

Da dječji plač nadjača sve jauke prošlosti a mladost sve sahrane sadašnjosti.

Neka vas zdravlje prati a pamet služi.

 

Živjeli i sretni bili!

 

 

Nikola Kobac,

Bivši direktor bivše firme „Petrovac“ Vrginmost,

Građanin bivše Hrvatske i bivše Jugoslavije

Pjesnik u prolazu. Lutalica neprolazni

Sadašnji Nikola Kobac!




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top