Arhitekta Peđa Ristić: Na tri mesta u Beogradu prikupljani leševi iz reke. Hrvatski zločin Savom rasut do Crnog mora. Kod Kule Nebojše na Kalemegdanu, na Ratnom ostrvu od 1942. do 1945. sahranjivane su ustaške žrtve. Dve reke, Sava i Dunav, na neki način odredile su sudbinu arhitekte Peđe Ristića, autora nekih od najlepših novijih srpskih crkava. Bivši član „Medijale“, a potom Enfant terrible beogradske umetničke scene danas ima 87 godina. Bio je u timu Bogdana Bogdanovića kada je ovaj pravio jasenovački spomenik Kameni cvet. Potom je prošle decenije u Skupštini grada pokrenuo inicijativu da se na Velikom ratnom ostrvu podigne crkva mučenicma čija je tela izbacila Sava i gde ih

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocjenjuje da su ustaški pozdrav „Za dom spremni“ na izložbi u Hrvatskom saboru i na spomen-ploči na ulazu u Novinarski dom u Zagrebu dva od mnogih primjera koji jasno potvrđuju tezu da je današnja Hrvatska nastavak nacističke NDH. „Nepobitna je činjenica da je ustaški pozdrav `Za dom spremni` pod kojim je ubijeno na stotine hiljada Srba, Roma i Jevreja postao legalan u Hrvatskoj. Naime, prekršajni sudovi u Požegi i Slunju su donijeli presude kojima se `Za dom spremni` smatra izrazom volje vlasti, kao i da njegova upotreba ne uznemirava javnost“, rekao je Linta. Osim toga, hrvatsko Ministartvo državne uprave je dalo saglasnost da

Danijel Ozmo: Opljačkano seno ubijenih seljaka Isto toliko volim srpski narod kao i hrvatski. Nisam nikad pravio razlike. Mati mi je s mlekom ulivala ljubav prema srpskom i ruskom narodu. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 23. novembra  2015. godine. Dr je Špicer pitao: -Ima li bolesnih, mi smo doktori, došli smo da bolesne pregledamo i lijekove damo. Jesu li vam djeca zdrava? Šutjeli su i gledali na nas kao na izazivače, koji ih napastvuju. -Da, ovo je dijete bolesno! Zašto ne kažeš, ženska glavo? – opet će dr Špicer zapitati i htjede dijete uzeti za ruku, da mu vidi puls. Жena naglo

Ustaše su opkolile srpsko selo Crkveni Bok, uzele kola i natovarile ih žitom, haljinama, poterale stoku, upregle konje i poterale sav narod u Jasenovac Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra  2015. godine. Stigla je kolona kola i ustaše narediše da ih tovare sve redom, i žive i mrtve. Tako natovarena kola izgledala su užasno. Ispod golih mrtvaca živi su ljudi stenjali i upinjali se da se oslobode. Bili su bacani bez reda, i mrtvaci i živi. Mrtvi su sjedili ili ležali na živima, a neki su živi sjedili na mrtvima i na živima ispod sebe. Kola su bila brzo napunjena, i

Sib – Partizansko groblje Pomrlo sve, a ostalo se pri koncu smiruje. Niko više vode i ne traži, jer se samo vara, vode ne daju, hoće da pocrkamo, svedočioje Pero Vukić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 21. novembra  2015. godine. Pero Vukić pričao je o vožnji vlakom od Zemuna do Jasenovca: – Vlak stade. Čusmo u drugom vagonu jauk, vriska i lupanje o vagon. Počesmo i mi lupati. Kadli neko na našem jeziku, ali nekako po bosanski, vikne: „Ne lupajte, životinje, jer ako otvorimo, sve ćemo vas poklati!” Malo se narod k’o utiša, ali opet poče da lupa i viče: „Vode, vode!”

Znate li ko je bio jedini zarobljenik koji je Šakiću smio u lice reći da je frajlica? Knjiga Ive Goldštajna ‘Jasenovac’ nesumnjivo je najopsežniji istraživački projekt o najvećem ustaškom logoru u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na gotovo hiljadu stranica, Goldštajn objašnjava zašto su ustaše osnovale Jasenovac, iznosi statističke podatke, međutim, prije svega, opisuje svakodnevicu, život i smrt logoraša, ali i njihovih krvnika, od Maksa Luburića i Ljube Miloša do psihopatskih ubojica poput Dragutina Pudića-Paralize ili Hinka Pičilčilija. Jasenovac je bio carstvo zla, ali unutar logora, postojale su hiljade ljudskih sudbina, često međusobno isprepletenih na način koji je nepojmljiv u normalnom životu. Priče o ovim sudbinama temelj su Goldštajnova ‘Jasenovca’. Dolaskom Ivice Brkljačića za