arrow up

Nataša Mataušić: U Sisku je bio pravi ustaški dječji logor

Vlatka Vukelić doktorirala je na temi iz područja arheologije i bolje bi joj bilo da se nastavila baviti onim temama za koje vjerojatno ima određeno znanje. Izreći tvrdnju da je Sisak bio prihvatilište, a ne logor upućuje na totalno nepoznavanje činjenica o okolnostima osnivanja logora, njegovog djelovanja, smrtnosti i broju djece koja su kroz njega prošla. Upravo završavate doktorat o ustaškom konclogoru za djecu u Sisku 1942. i 1943. godine. O kakvom se mjestu radilo, za koju djecu? Otkud i zašto najednom tisuće mališana obrijanih glava, a znamo da su iz iste države, ne kao današnji izbjeglice za koje se još i možemo praviti da ne znamo zašto su tu

Pogled sa dna jame Ravni dolac

Ustaše je živu sahranile u jami

Prikupljajući podatke o ustaškim zločinima u Livnu i okolini, dospeo sam 1990. u pitomo selo Gubin, gde je tada živela Sava Petrović koja je u leto 1941. preživela pakao jame Ravni dolac na Dinari. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 12. maja  2016. godine. U tu jamu, duboku gotovo 50 metara, ustaše su na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941, ubacile 218 žena i dece iz Donjih i Gornjih Rujana. Njih 14-oro, među njima i Sava, preživelo je i iz jame izvađeno mesec i po dana kasnije. – Ja sam ti rodom tu iz Čaprazlija, od Marčeta – počela je sićušna starica svoju setnu

Milan Ružić

Stari Brod – večna rana

Na Vidovdan, a kao da za takve stvari postoji kakav drugi datum, išao sam do Starog Broda – stare rane koju stara država nije priznavala, a nova nikako da je se seti. I dok su svima pune uši Srebrenice i zakona o poricanju genocida, niko da se seti ovog mesta koje je jedno od najkrvavijih na ovoj planeti. U Starom Brodu je srpski narod doživeo stravičnu sudbinu. Pred ustaškom ofanzivom 1942. godine, desetine hiljada izbeglica krenulo je prema Srbiji. Kako im je prelazak preko Drine bio blokiran od strane Italijana, jedan deo izbeglica krenuo je prema Starom Brodu i obližnjim Miloševićima. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put

Deca mučenici u senci svađa

U hramu Anglikanske crkve, u Londonu, 22. novembra je otvorena tematska izložba Muzeja žrtava genocida Sudbina dece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – Logor Jasenovac. – Ova izložba će uskoro biti predstavljena i u još nekoliko londonskih katedrala, uključujući i onu najpoznatiju Vestminstersku, a zatim i u Kanterberiju, Jorku i još nekoliko drugih, čuvenih engleskih katedrala – izjavio je za “Vesti” Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda. On je rekao da je ideja potekla od episkopa pakračko-slavonskog Jovana (Ćulibrka), ali ni ova akcija nije mogla da prođe bez poslovičnih međusrpskih svađa. Naime, akademik prof. dr Srboljub Жivanović, predsednik Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu iz Londona u autorskom

VLADIKA SERGIJE: Nadamo se da matica Srbija nikada neće zaboraviti Krajinu ništa manju niti manje svetu od raspetog Kosova

Samo se Božjom voljom može opisati životni put vladike bihaćko-petrovačkog g. Sergija Karanovića, koji je rođen  u Bačkoj Palanci, da bi mu kasnije bilo predodređeno da se vrati kamenu svojih predaka čije je porijeklo iz Martin Broda. U neposrednoj blizini ovog mjesta, još u 14. vijeku ćerka srpskog despota Đurđa, Katarina Branković podigla je manastir Rmanj u kome je svojevremeno stolovalo čak deset mitropolita. Prkoseći brojnim srpskim neprijateljima ovaj manastir uvijek je iznova vaskrsavao svjedočeći da pravoslavna vjera jeste i biće uvijek na ovim prostorima. Za obnovljen život manastira u ovom vremenu zaslužan je upravo vladika Sergije koji je bio i njegov iguman i arhimandrit. U razgovoru za Srpsko kolo

Kusturica: Sve okrenuto naopačke – nudu rijaliti umjesto tradicije

Film o Jasenovcu kasni mnogo decenija zbog našeg nemara prema svojoj tragediji. Imamo mi stratišta mnogo, a zbog podaništva prema politici izbjegavali smo da napravimo filmove o našim suštinskim i mitskim mjestima, kazao je Kusturica. Moje bilješke imaju intenzitet ličnog, kao što sve u umjetnosti mora da bude subjektivno, a kada postane objektivno, onda je to rijaliti. Zato ne gledam televiziju, gledam „Jutjub“ jer tamo se vidi sve što meni treba, a sve što mi ne treba to se vrti 24 sata. Ovim riječima slavni filmski reditelj Emir Kusturica je u utorak veče, u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, objasnio brojnim poštovaocima svoju potrebu da poslije knjiga „Smrt je neprovjerena glasina“

KOMISIJA ZA “STARO SAJMIŠTE”: Obeležiti sva mesta stradanja

Zakon kojim će biti regulisan status memorijala na Sajmištu, u Beogradu, gde je tokom Drugog svetskog rata postojao jedan od najvećih logora na jugoistoku Evrope, uskoro će biti završen. ZAKON kojim će biti regulisan status memorijala na Sajmištu, u Beogradu, gde je tokom Drugog svetskog rata postojao jedan od najvećih logora na jugoistoku Evrope, uskoro će biti završen. Da li će se u okviru njega naći i neobeležene masovne grobnice u Beogradu, gde je sahranjeno između 11.000 i 14.000 Srba i više od 6.000 Jevreja, još se ne zna. – Sve masovne grobnice trebalo bi dostojno obeležiti – kaže episkop Jovan Ćulibrk, predsednik Komisije zadužene za memorijalni kompleks na Sajmištu.

Andjeljko_Anusic.jpg

Anđelko Anušić: Putovanje prema sebi – najduži i najteži put

Banija je, kao i cela Srpska Krajina, i sve naše Krajine rasute po svetu, moj zavičaj u jeziku. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8 . oktobra 2015. godine. A od moje rodne kuće u Gradini, na Suvoj Međi, nema odavno ni traga, ni puhorne praščice, kao ni od mnogih drugih koji dele prognaničku sudbinu. Neki, nemački pedantni ljudi postarali su se dobro za to. Ali, srećom u nesreći, zavičaj se odavno preselio u moje knjige. Idem tamo, putujem svakoga dana i noći, iz retka u redak, reči u reč, u zavičajne daljine, i vraćam mu se sve bliži sa darovima kojima me

GAJDOBRO DOBRA, KROŠNJO GRANATA: Svečano otvorena izložba „Prebilovci“

Gajdobra je rodna i dobra grana hercegovačkog bića, njegov duhovni i zemni pelcer u ravnoj Panoniji koji do danas zlatne jabuke rađa. Srbiji je darovala 39 doktora nauka i 37 državnih reprezentativaca, od toga 19 univerzitetskih profesora. Pravilna ijekavica srpskog jezika, osnovna škola „Aleksa Šantić“, biblioteka „Jovan Dučić“, trg i spomenik vojvode Luke Vukalovića, hram Svetog Vasilija Ostroškog, narod zdrav, lijep, stasit i vitak… Gajdobra – Hercegovina što je kao ptica sletjela na kukuruzna polja i nestajne brazde Srpske Vojvodine. Ne znam da li je i ova izreka nastala u Gajdobri, a lako je mogla. Tada se svuda među našim kolonistima mogla čuti. Naime, poslije naseljavanja srpskog naroda iz Hercegovine

Prnjavorčani u Velikom ratu

Marko Moravac iz Mravice odlikovan je sa tri ordena – Karađorđevom zvijezdom sa mačevima, zlatnom medaljom za hrabrost i ruskim ordenom Georgijevski krst četvrtog reda. Postoji podatak i da je za Moravca lična pohvala vojvode Stepe Stepanovića pročitana pred cijelom Drugom srpskom armijom Vojske Kraljevine Srbije. PRIREDILA: Tamara STOJANOVIĆ Neobičnom ujedinjenju proglašenom prije stotinu godina u Prnjavoru prethodio je jedan od najznačajnijih istorijskih događaja za ovu opštinu, ulazak srpske vojske u grad 21. novembra i oslobođenje od austrougarske vlasti. Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca, čuvajući od zaborava sjećanje na taj datum, prikupilo je brojne arhivske podatke koji svjedoče o učešću i doprinosu Prnjavora i njegovih stanovnika u

Podizanje spomenika Diani Budisavljević u Beogradu rehabilituje i nadbiskupa Stepinca

Apsurdno je da Beograd diže spomenik heroini, ali ne prihvaća njezina svjedočanstva da je Stepinac pomagao u spašavanju hiljada srpskih mališana (Prenosimo prilog iz zagrebačkog Večernjeg lista od 25. novembra 2018.) Beogradska Politika objavila je da će u glavnom gradu Srbije na Savskom keju za otprilike godinu dana biti podignut spomenik Diani Budisavljević koja je iz ustaških logora u NDH spasila hiljade mališana, uglavnom srpske nacionalnosti. I u Hrvatskoj i javnosti Srbije ova priča držana je na marginama interesa. Zagreb je priču o Diani uglavnom ignorisao, osim u povjesničarskim i crkvenim krugovima, vjerovatno iz političkih razloga i zbog dokazano neučinkovite politike ćutnje o “neugodnim” stvarima koje su se događale u

Goga: I danas se tresem kad vidim nož, uniformu i čizme

 Nedeljko Goga, koji je kao dijete preživio užas ustaškog logora, povodom najave da će 30. novembra u Sisku biti održan “naučni skup” o tobožnjem zbrinjavanju ratne siročadi u NDH, kaže da se i danas trese kada vidi nož, ma koju uniformu i čizme sa visokim sarama. “Nož – zbog klanja nedužne dece i slika koje su mi se urezale u sećanje, uniformu zbog ustaških zločinaca koji su krv s noža lizali”, priča Goga, navodeći da su mu najveći bol nanijele uglancane čizme ustaša sa visokim sarama koje su u njegovom sjećanju nešto najokrutnije. On je za “Politiku” rekao da je bio živi leš kada je njega i brata Vasu iz

Logor Flosenburg neću da zaboravim

Kada mi je američki vojnik ponudio parče belog hleba koje je umočio u konzervu s medom, shvatio sam da sam preživeo! Od koliko njih sam jedini ja živ ostao… Priseća se trenutaka oslobođenja Ljubiša Letić, krepki osamdesetšestogodišnjak, bivši zatočenik broj 30.313 u koncentracionom logoru Flosenburg u Nemačkoj. Jedini je on od 3.500 Srba zatočenih u ovom logoru koji je živ dočekao kraj Drugog svetskog rata. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 29. marta  2016. godine. Čika Ljubiša sprema se da u subotu po šesti put obiđe Flosenburg i pokloni se senima onih koji su kosti ostavili u jednoj od deset masovnih grobnica u

Vladimir Umeljić

„Trule jabuke u buretu Evrope“

Zatvaranje kruga dehumanizacije Srba sa Zapada u poslednjim balkanskim ratovima pri nasilnom raspadu druge Jugoslavije Etablirano javno mnjenje na Zapadu, kao što je poznato, apostrofiralo je isključivo „agresorsku i zločinačku velikosrpsku ideologiju“ kao jedinog uzročnika, tj. krivca ove poslednje balkanske tragedije, ratova pri nasilnom raspadu druge Jugoslavije. Taj stav je bio praćen masivnom dehumanizacijom (srpskog) protivnika, koja je faktički identična dehumanizaciji ciljnih grupa žrtava pre i u vreme velikih genocida u evropskom XX veku (Holokausta nad Jevrejima, Porajmosa nad Romima i Srbocida hrvatske države 1941-1945). U studiji se ovoj temi posvećuje više od 30 stranica, ovde ćemo tematizovati samo primer jednog vrlo samosvojnog redefinisanja pozitivne istorijske nauke od strane tadašnjeg

Prof. dr S. Жivanović: Da li ep. Ćulibrk pokušava da opravda Stepinca?

Povodom predavanja episkopa Jovana Ćulibrka u anglikanskoj crkvi Sv. Jovana (St. John,s Church, , Lansdowe Cresecent) održanom 22. novembra 2018. u Londonu. Episkopslavonski SPC Jovan Ćulibrk je pred oko 30 slušalaca, među kojima su bili sveštenici crkve Sv. Save u Londonu održao predavanje posvećeno holokaustu Jevreja i drugih žrtava hrvatskog genocida protiv pravoslavnih Srba, Jevreja i Roma. Predavanje je bilo posvećeno Jasenovačkim mučenicima, ali je o njima bilo najmanje govora. U svome predavanju je episkop Jovan Ćulibrk pokušao da opravda zločine Alojzija Stepinca zagrebačkog nadbiskupa, vojnog vikara Hrvatske rekavši da je on podlegao uticaju rimokatoličkih biskupa Nezavisne države Hrvatske. Naravno, nije spomenuo zločine koje je ovaj zločinac počinio, zbog kojih

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.