arrow up
Miloš Nikolić, čijeg su djeda Jovu ubile ustaše drugog dana pravoslavnog praznika Trojice 1943. godine u Srebrenici zajedno sa još 250 srpskih civila, rekao je da se u komunističkom režimu prikrivala prava istina i precizno definisanje žrtava ovog zločina iako je svima bilo poznato da su jedinice NDH-a monstruozno pobile srpske civile

“U spomen kosturnici su kosti srpskih mučenika, a ne imaginarnih antifašista”

Miloš Nikolić, čijeg su djeda Jovu ubile ustaše drugog dana pravoslavnog praznika Trojice 1943. godine u Srebrenici zajedno sa još 250 srpskih civila, rekao je da se u komunističkom režimu prikrivala prava istina i precizno definisanje žrtava ovog zločina iako je svima bilo poznato da su jedinice NDH-a monstruozno pobile srpske civile. Nikolić je rekao da se ustaški zločin u Srebrenici dogodio 14. juna 1943. godine, odnosno drugi dan Trojčindana, a u obližnjem selu Zalazje 15. juna ili treći dan Trojčindana. On ističe da je poznato da Trojčindan nije uvijek istog datuma, ali da se u Srebrenici “uobičajilo” da se pomen žrtvama ustaškog zločina obavlja na taj veliki pravoslavni praznik

Kod spomen-kosturnice žrtvama ustaškog zločina u Srebrenici danas je služen parastos za više od 250 srpskih civila koje su ustaše ubile na drugi dan pravoslavnog praznika Trojica 1943. godine u Srebrenici i sljedećeg dana na Zalazju.

Služen pomen srpskim žrtvama ustaških zločina

Kod spomen-kosturnice žrtvama ustaškog zločina u Srebrenici danas je služen parastos za više od 250 srpskih civila koje su ustaše ubile na drugi dan pravoslavnog praznika Trojice 1943. godine u Srebrenici i sljedećeg dana na Zalazju. Okupljeni su prislužili svijeće za pokoj duša nastradalih i položeno je cvijeće kod spomen-ploče koja je postavljena 2015. godine, čime je obilježeno sjećanje na 74 godine od pokolja srpskog stanovništva u Srebrenici i selu Zalazje. Cvijeće su položile delegacije Crvenog krsta Republike Srpske, Boračke organizacije, Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, kao i delegacija Srba članova opštinskog rukovodstva Srebrenice. Svirepi zločin počinili su pripadnici 29. bojne natporučnika Nezavisne Države Hrvatske /NDH/

Zloglasni sveštenik Sidonije Šolc vrši obred masovnog katoličenja pravoslavnih Srba. Kozarska Dubica, avgust 1941. godine. Foto: Wikimedia Commons/znaci.net

Jeziva slika: Pravoslavni Srbi stoje u gomili, čekajući na masovno pokatoličenje (FOTO)

Kozarska Dubica, avgust 1941. godine. Pogledajte lica ovih okupljenih ljudi: neki od njih mašu papirnim zastavicama NDH, deci se vidi strah u očima, odrasli samo žele da se ovo što pre završi i da ih ostave na miru i u životu Nikada nećemo znati koliko je tačno Srba pokatoličeno tokom Drugog svetskog rata i terora ustašaiz takozvane Nezavisne Države Hrvatske, ali broj svakako nije mali. Desetine, možda i stotine hiljada. Nećemo nikada znati ni koliko njih se vratilo pravoslavlju nakon rata, posebno što religija generalno tada nije bila baš društveno poželjna. Ono što znamo jeste da Alojzija Stepinca, jednog od glavnih vinovnika pokatoličavanja sada pokušavaju da proglase božanstvom. Naravno, da su Srbi katoličeni po pretnjom oružja vrlo dobro znamo, ali nam

Spomen ploča za više od 250 Srba koje su ubile ustaše drugi i treći dan Trojčindana 1943. godine Foto: SRNA

Danas parastos žrtvama ustaškog zločina

Odavanje počasti za više od 250 Srba koje su ubile ustaše drugi i treći dan Trojčindana 1943. godine i obilježavanje 74 godine od pokolja srpskog stanovništva u Srebrenici i selu Zalazje biće organizovano danas, drugog dana Trojčindana. Predsjednik Boračke organizacije u opštini Srebrenica Gojko Simić rekao je da će u 10.00 časova kod spomen-kosturnice u Srebrenici biti služen parastos i prislužene svijeće za pokoj duša nastradalih. Miloš Nikolić, čijeg su djeda Jovu tada ubile ustaše, kaže da se ustaški zločin u Srebrenici dogodio 14. juna 1943. godine, odnosno drugi dan Trojčindana, a u obližnjem selu Zalazje 15. juna ili treći dan Trojčindana. On ističe da je poznato da Trojčindan nije

Bombardovanje_Novog_Sada_1944.jpg

Video otkriva zabranjenu istinu: Ovako su Amerikanci i Englezi sravnili sa zemljom Novi Sad

Na petominutnom snimku se mogu videti građani kako u centru grada, na Trgu slobode beže u skloništa, avioni iznad grada, kao i eksplozije i dim od posledica bombardovanja. Istorijski arhiv grada Novog Sada objavio je na svom Jutjub kanalu do sada neviđen snimak bombardovanja Novog Sada iz 1944. godine. Kako su rekli u arhivu, snimak je nedavno otkriven i potom sređen u saradnji sa RTV i prikazan tokom izložbe o 70 godina od oslobođenja Novog Sada, a sada je postavljen na interenet kako bi i šira javnost imala priliku da ga vidi. Na petominutnom snimku se mogu videti građani kako u centru grada, na Trgu slobode beže u skloništa, avioni

Crkva u Donjem Jelovcu kod Kozarske Dubice Foto: SRNA

Služena liturgija u obnovljenom hramu u Donjem Jelovcu (VIDEO)

Episkop banjalučki Jefrem služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u obnovljenom Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Donjem Jelovcu, kod Kozarske Dubice. U svojstvu kuma hrama, liturgiji je prisustvovao predsjednik Socijalističke partije Petar Đokić. Ovaj Hram izgrađen je prije 120 godina, ali su ga ustaše potpuno uništile tokom Drugog svjetskog rata, a obnova je trajala više od 20 godina. Crkva u Donjem Jelovcu svjedok je vjekovonog postojanja srpskog naroda i njegovog identiteta na ovom području, kaže paroh knežički Жeljko Jevđenić i dodaje da je i crkva, zajedno sa narodom, pretrpjela velika stradanja tokom 20. vijeka. “U ovom selu se dogodilo užasno stradanje u Drugom svjetskom ratu, jer se na jugistočnoj strani crkve, nekoliko

Ustaše sprovode narod sa Kozare

Lažna istorija i suze za zločincima

Višegodišnje ćutanje o genocidnom karakteru Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, rasnim zakonima, te progonima Srba, Jevreja, Roma i drugih antifašista dovelo je do niza neoustaških incidenta u Hrvatskoj, kako u političkoj tako i u drugim sferama društva Priredio: Nenad TADIĆ Uprkos davno izrečenim istorijskim sudovima o ustaškom teroru i dizanju na ustanak srpskog stanovništva koje je spasavalo živu glavu, u hrvatskoj javnosti i dalje traje spor oko onoga što se dešavalo u Srbu i njegovoj okolini u julu 1941. godine. Hrvatski desničari i revizionosti, te jedan dio “nacionalno svjesnih” političara i istoričara uporno tvrdi da je nad hrvatskim stanovništvom u tom kraju izvršen “genocid”, te da su ga počinili Srbi i

SPC Vatikanu: A koga je iz Drugog svetskog rata srpska crkva proglasila svecem

Stradali mitropolit dabrobosanski Petar, iguman fruškogorski Rafailo Šišatovački, sveštenik Damjan Grahovski ili episkop gornjokarlovački Sava samo su neki od sveštenomučenika koji su se našli u kalendaru SPC Od nešto više od stotinu svetih, svetitelja, ispovednika, prepodobnih, mučenika i sveštenomučenika koji su kanonizovani za osam vekova autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, gotovo trećina je postradala za vreme NDH i od strane ustaša. Tadašnji mitropolit dabrobosanski Petar stradao je nakon što je početkom maja 1941. ustaški poverenik za Bosnu i rimokatolički župnik sarajevski Božidar Bral naložio da istog dana pošto je ćirilica stavljena van zakona u NDH, naredi svojim sveštenicima i crkvenim opštinama da više ne pišu ćirilicom i da pečate zamene latinicom.

Arhiv Muzeja žrtava genocida

Ubistvo mitropolita i tri episkopa

U dugoj, poslednjoj depeši Moskvi i Slobodnoj Jugoslaviji, u kojoj je pominjao logor u Jasenovcu, Tito decembra 1942. među opisanim ustaškim zločinima nije pomenuo nijednu srpsku žrtvu Krajem 1942, osam meseci posle prve, Tito i njegov Centralni komitet su u Moskvu poslali drugu, poslednju depešu u kojoj su pomenuli logor smrti u Jasenovcu. Podatak je utoliko važniji ako se zna da je Moskva većinu Titovih depeša objavljivala preko sovjetske radio-stanice Slobodna Jugoslavija, jedne od najjačih u Evropi, a mnoge je svojim razgranatim obaveštajnim kanalima širila po svetu. Iz poslednje depeše koju su Tito i Centralni komitet Jugoslavije, krajem decembra te 1942. godine, poslali svom “Dedi” u Moskvi moglo bi se

broj-mrtvih-srba.jpg

Brojanje mrtvih Srba

Koliko je Srba poginulo u ratovima devedesetih? Koliko u oba svetska rata? Znamo li uopšte sopstvenu istoriju? A ako ne znamo, ili nećemo da znamo, zar je čudo što nam je drugi – zlonamerno – pišu? Na kažem ovo radi licitiranja brojkama; to je propagandna tehnika zapadnog porekla koja je strana našem karakteru. Ali osnovni je red da se mrtvi dostojno sahrane. Možda je u tom zaboravu prema mrtvima i razlog što smo zaboravili vrednost slobode, pa ako o slobodi danas i pričamo, uglavnom govorimo o njenoj ceni – kao što je to onomad cinično radio hrvatski šovinista Radić. Жutooktobarske vlasti najradije bi da zaborave civile koje su 1999. pobile

Dječji logor u Staklani, Sisak, 1942. Foto: JUSP Jasenovac

Genocid o kojem se ćuti: Umrli u dečijem prihvatilištu Zagreb, 1941-1945

U Titovoj Jugoslaviji narod se navikao na istinu da je u Drugom svetskom ratu na teritoriji Kraljevine Jugoslavije poginulo 1.706.000 ljudi. To je, u stvari bila procena Edvarda Kardelja, usvojena od Međunarodne komisije za reparacije u Parizu, koja je evidentirana u aktu od 13. decembra 1945. godine. Ovu improvizaciju Slovenac je ponovio 1947. godine na zasedanju Generalne skupštine OUN. Do stvarnih činjenica o razmerama gubitaka se došlo nakon popisa stanovništva u proleće 1948. godine, kada se ispostavilo da su demografski gubici Jugoslavije veći za oko milion stanovnika i da iznose negde oko 2.800.000 ljudi. Ipak, pošto se ispostavilo da su uglavnom ponovo stradali Srbi, i to od strane komšija i

Vojska Republike Srpske Foto: RTRS

Organizacija starješina VRS: Nove generacije treba da uče o stradanju srpskog naroda

Organizacija starješina Vojske Republike Srpske podržava inicijativu i aktivnosti na promjenama nastavnih planova istorije u završnim razredima osnovnih i srednjih škola, usmjerenim ka formiranju nacionalne kulture pamćenja, kako bi nove generacije čuvale tradiciju i nasljeđe srpskog naroda. Ova organizacija u otvorenom pismu Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, Republičkom pedagoškom zavodu, Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica navodi da se u nastavnim planovima završnih razreda osnovnih i srednjih škola moraju naći tematske cjeline kojima se rasvjetljava genocid NDH i stravična stradanja srpskog naroda u prošlosti, uz organizovanje obilazaka stratišta i učestvovanje na časovima istorije. “Pored toga, naša organizacija traži da

Rade Dragović

Komentar: Vatikan

Brava na vatikanskom arhivu jača je od hiljada zahteva istoričara, istraživača Holokausta, udruženja i instituta. Čvrsti lokot ne otvara čak ni reč samog pape Franje Takve stvari kakve se čine kod vas sa pravoslavnim življem ne može raditi odgojen, kulturan i civilizovan čovek, a kamoli sveštenik.” Ove reči izgovorio je 1942. godine sekretar vatikanske Kongregacije za Istočnu crkvu Ežen Tiseran na sastanku sa Pavelićevim izaslanikom pri Svetoj stolici Nikolom Rušinovićem. Francuskom kardinalu bili su poznati zločini ustaša nad Srbima, znao je čak da su klali i pokrštavali i katolički sveštenici. Njegov stav o tome poznat je zahvaljujući papiru na koji je prenet. Ova hartija, međutim, među retkim je dokumentima koja

Sećati se, znači živeti

Na sastanku Lige naroda septembra 1933. godine fotograf “Life” magazina, prilazi ministru nacističke Nemačke Jozefu Gebelsu, odabira najbolji kadar u tražilu fotoaparata i pritiska okidač. Ništa čudno ni za Gebelsa koji se smješkao pozirajući mu, do onog momenta  kada je obavešten da je maločas pozirao Alfredu Ajzenštatu – jednom Jevrejinu. Piše: Jovan Njegović Drndak, urednik fotografije Lista Zrenjanin Nešto kasnije Alfred je htio da napravi još jednu fotografiju Jozefa Gebelsa – “Bilo je strašno. Pogledao me izrazom punim mržnje – i rekao da se gubim! Ali, nisam otišao. Kad imam kameru u ruci ja ne znam za strah!” Alfred je pritisnuo  okidač fotaparata i tako je nastala poznata  fotografija “Oči

Povodom Dana opštine Gradiška i 72. godine od oslobođenja u Drugom svjetskom ratu danas su položeni vijenci na spomen-obilježja žrtvama Narodnooslobodilačkog rata,na biste narodnih heroja, spomen-kosturnicu i centralno spomen-obilježje poginulim borcima odbrambeno-otadžbinskog rata.

Položeni vijenci na spomen-obilježja

Povodom Dana opštine Gradiška i 72 godine od oslobođenja u Drugom svjetskom ratu danas su položeni vijenci na spomen-obilježja žrtvama Narodnooslobodilačkog rata, na biste narodnih heroja, spomen-kosturnicu i centralno spomen-obilježje poginulim borcima odbrambeno-otadžbinskog rata. Načelnik opštine Gradiška Zoran Adžić, rekao je da 72 godine opština Gradiška živi u slobodi i da zato svi moraju da je poštuju, održavaju i brinu da se opština što brže razvija. “Lokalna uprava će se potruditi da se na spomen-obilježje borcima odbrambeno-otadžbinskog rata od 1991-1995. godine postave imena svih poginulih boraca, ali isto tako ćemo nastojati da infrastrukturno uredimo Gradišku izgradnjom saobraćajnica, opremanjem Agroindustrijske zone u Novoj Topoli i otvaranjem sportske dvoranu za mlade”, rekao

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.