Balističar Mile Poparić, svjedok odbrane na suđenju generalu Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, rekao je da su na civilne ciljeve u Sarajevu tokom rata pucali pripadnici takozvane Armija BiH, a ne Vojske Republike Srpske. Poparić je opovrgao tvrdnje Haškog tužilaštva da su srpski vojnici gađali tramvaje u Sarajevu 8. oktobra 1994. godine, navodeći da njegovi nalazi govore da su to činili pripadnici takozvane Armije BiH sa zgrade Izvršnog vijeća. “Tačno sam utvrdio mjesto u centru Sarajeva na kojem su tramvaji pogođeni, između ostalog, i na osnovu izjave jednog od vozača”, posvjedočio je Poparić. Na insistiranje predstavnika Haškog tužilaštva da je dječak Nermin Divović ubijen, a njegova majka Dženana Sokolović ranjena

Na suđenju za zločine počinjene nad Srbima u Trnovu, svjedok Tužilaštva BiH Jefija Popović izjavila je pred Sudom BiH da je njen suprug, koji je bio sveštenik, ubijen u junu 1992. godine.Popovićeva je rekla da nije bila očevidac ubistva supruga Nedeljka, a da joj je Jovan Elez ispričao da joj je suprug uhvaćen u automobilu sa još trojicom mladića i odveden u selo Godinjske Bare u opštini Trnovo. “Čuo se pucanj, jedan, drugi”, prenijela je ona riječi Jovana, koji joj je još rekao da mu je osoba koja je ubila njenog supruga naredila da ga zakopa, što je i uradio, prenosi Birn. Slavko Vasić je posvjedočio o ubistvu svojih roditelja

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije, ispred sarajevske Katedrale, odaje počast stradalim Srbima i Hrvatima, koje su tokom rata na Kazanima ubili pripadnici 10. brdske brigade tzv. Armije BiH. Trojica mladića iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije danas su u 12 časova ispred sarajevske Katedrale odali počast stradalim Srbima i Hrvatima koje su tokom rata na Kazanima, ubili pripadnici zloglasne 10. brdske brigade tzv. Armije BiH, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco. Do sada je na zatvorske kazne u trajanju od 10 mjeseci do 6 godina, zbog zločina na Kazanima osuđeno 14 pripadnika te brigade. Prema podacima ovog udruženja, iz jame na Kazanima nakon rata su izvađeni posmrtni ostaci

U Sarajevu je danas u organizaciji Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) održan skup s ciljem podsjećanja javnosti na zločin koji su na Kazanima nad Srbima i Hrvatima počinili pripadnici 10. brdske brigade takozvane Armije BiH pod komandom Mušana Topalovića Cace. Sa skupa ispred Katedrale Srca Isusova poručeno je da Sarajevo ima moralnu i političku odgovornost da se suoči sa ovim zločinom. Iz ove nevladine organizacije ističu da se zaboravom, negiranjem i neobilježavanjem, ovaj zločin čini još većim. Na lokaciji Kazana na Trebeviću ubijeni su brojni srpski civili, većinom građani Sarajeva. Iz jame na Kazanima nakon rata izvađeni su posmrtni ostaci 29 ljudi, a broj ubijenih zvanično nikada nije

English Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić rekao je da sve što se dešavalo u proteklom ratu pokazuje da u takozvanom multietničkom Sarajevu nema suživota, ni pomirenja. “I danas nema suživota u takozvanom multietničkom Sarajevu, u kojem je prije popisa 1991. živjelo više od 156.000 Srba, gradu u kojem je tokom rata u više od 126 logora stradalo više od 3.300 Srba, mahom civila. Sve to ukazuje da nema države BiH, da nema suživota i da nema pomirenja”, nalasio je Dukić. On je izjavio Srni da je sve što Bošnjaci rade – naopako, a kada vide da srljaju onda na razne načine nastoje da se dodvore strancima, posebno Americi

Knjiga “Tragovima do istine”, autora Miloša Markovića i Ratka Čelića, koja govori o stradanju Srba na području opštine Kladanj u proteklom ratu, promovisana je sinoć u Vlasenici. Jedan od autora Miloš Marković rekao je da knjiga govori o nestanku Srba i srpskog sela na malom prostoru opštine Kladanj.”Žrtve su velike. Dvadesetak srpskih sela, više od 1.000 domaćinstava, u progonu više od 4.000 Srba, sve osuđeno na uništenje”, istakao je Marković. Prema njegovim riječima, hroničari su bilježili stradanja Srba počev od nametnute ustaške vlasti u NDH, pa do nevinih srpskih žrtava 1992. godine kada ponovo, samo zato što su Srbi, ostaju bez svega im je život značilo. Marković je naveo da

Ambasador SAD u BiH Morin Kormak posjetila je spomen-obilježje u selu Ledići, opština Trnovo, i odala počast za 24 srpske žrtve ubijene u junu 1992. godine. Kormakova je obišla spomen-obilježje juče, u okviru nastojanja da se širom BiH oda počast svim civilnim žrtvama minulog rata, saopšteno je iz američke Ambasade u BiH. Kormakova je imala priliku da porazgovara sa jednim od preživjelih mještana o događajima iz prošlosti, kao i o izazovima sa kojima se on i njegova porodica i danas suočavaju. Pripadnici muslimanskih snaga su u junu 1992. godine mučki ubili 24 srpska civila u selu Ledići – najstarija žrtva Ikonija Vasić imala je 92 godine, a najmlađa Milan Tešanović

Preživjeli pripadnici Srpske garde Ilidža obilježili su danas 23 godine od osnivanja ove jedinice Vojske Republike Srpske služenjem svete liturgije i parastosa za 17 poginulih članova garde i tri preminula od posljedica ranjavanja. Svetoj liturgiji i pomenu u Hramu Svetog Vasilija Ostroškog na Veljinama, opština Istočna Ilidža, prisutvovali su i članovi porodica poginulih i preminulih pripadnika Garde, te brojni Ilidžanci koji su se poslije rata nastanili u Istočnom Sarajevu i drugim mjestima širom Republike Srpske. Pripadnik Garde Miroslav Lučić izjavio je Srni da se svake prve nedjelje u oktobru obilježava dan osnivanja Ilidžanske garde – 1. oktobar 1992. godine, i u hramu na Veljinama preživjeli pripadnici garde i članovi porodica

Sve češće dolazim ovdje, reče dok je spuštao pogled sa bijelog mermernog krsta. A ranije sam dolazio rijetko, jednom godišnje, na zadušnice. Piše: Vukašin Beatović Na trenutak je zaćutao, kao da je skupljao snagu da kaže ono što je želio. Na njegovom licu primijetio sam blagu nesigurnost koju je brzo raznijela gromoglasna tišina Malog Zejtinlika. Potom je stavio ruku na hladnu krstaču i ispričao priču koja me dugo prati, pa sam riješio da je zapišem. Da ostane. – Dok sam bio dijete ovo groblje za mene je predstavljalo susret sa onim od čega sam bježao. Nisam mogao da prihvatim da je otac poginuo dok je branio Ilidžu. Duboko u sebi