Pozivamo Vas,, na otvaranje izložbe „Godina stradanja-1942. Izbor iz legata Boška Baškota“ i projekciju dokumentarnog filma „Da se njima nikad ne desi“, autora Zorana Radonjića. Film nije namijenjen osobama mlađim od 18 godina i osobama slabijeg zdravstvenog stanja. MUZEJ KOZARE, PRIJEDOR Ponedjeljak 22. decembar 2014. u 19 časova Izložba će biti otvorena od 22. decembra 2014. do 28. januara 2015.        

Milan Sopić, najmlađi odlikovani borac Vojske RS: Bogu hvala što sam ranjen, pa danas imam od čega da živim!   Milan Sopić U rat je otišao sa nepunih 19 godina. Pravo iz školske klupe. Ni prvi, ni posljednji. Sa završenom srednjom mašinskom školom „bačen“ je u ratni glamočki kazan. Dodijeljen pješadiji. Ubrzo nakon toga prolazi obuku za komandu voda, skače sa ratišta na ratište, mahom krupska, a 12. februara 1992. godine, u 21. godini života biva ranjen na Grabežu, kod Bihaća. Milan Sopić se i danas sjeća tih dana. – Ranjen sam direktno u butinu. Imao sam sedam operacija. Prva od njih je bila u Banjaluci i tada su mi

Fond za humanitarno pravo (FHP) i Nataša Kandić prikrivaju od očiju javnosti jer pokazuju kako je uistinu zamišljen i koliko je štetan mehanizam REKOM-a (tzv. „međunarodne komisije za istinu“) gde aktivno učestvuje i službeni Beograd preko sudije Siniše Važića. Problem na koji je svojevremeno ukazao i vanredni profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, dr Branislav Ristivojević („REKOM ili da li istorijske činjenice mogu postati pravosnažne?“) sastoji se i u tome što „REKOM hoće da bude konačni arbitar naše istorije tako što će zabraniti istoričarima da pišu o istoriji poslednjih ratova vođenih na prostoru bivše Jugoslavije, a običnim ljudima da o tome raspravljaju, razmišljaju, govore. REKOM će to činiti tako što

Pre tri dana, u Srbiji i Bosni i Hercegovini – videli smo krajičkom oka u novinama kratku vest – uhapšeno je petnaest ljudi odgovornih za ratni zločin u istočnoj BiH pre gotovo dvadeset dve godine, kad su pripadnici srpske paravojske zaustavili voz iz Beograda, izveli iz njega sve muslimane, pa ih nakon okrutnog mučenja hladnokrvno likvidirali i bacili u Drinu. Bilo je predavno da bismo pamtili, bilo je predaleko da bismo znali. Bila je to, naime, posve interna stvar između Srba i Bošnjaka, kao što je njihova i danas, kad tužilaštva Srbije i BiH novinarima daju izjave o spektakularnoj zajedničkoj akciji, sugrađani i porodice zločinaca u Republici Srpskoj protestuju zbog