Nataša Kandić i REKOM za milionske donacije pokušavaju od Srba da načine krivce za sve ratove i raspad SFRJ

Datum objave: utorak, 16 decembra, 2014
Objavljeno u Ostalo
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat_novo/2014/Natasa_Kandic.jpg

Fond za humanitarno pravo (FHP) i Nataša Kandić prikrivaju od očiju javnosti jer pokazuju kako je uistinu zamišljen i koliko je štetan mehanizam REKOM-a (tzv. „međunarodne komisije za istinu“) gde aktivno učestvuje i službeni Beograd preko sudije Siniše Važića.

Problem na koji je svojevremeno ukazao i vanredni profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, dr Branislav Ristivojević („REKOM ili da li istorijske činjenice mogu postati pravosnažne?“) sastoji se i u tome što „REKOM hoće da bude konačni arbitar naše istorije tako što će zabraniti istoričarima da pišu o istoriji poslednjih ratova vođenih na prostoru bivše Jugoslavije, a običnim ljudima da o tome raspravljaju, razmišljaju, govore. REKOM će to činiti tako što će predviđenom nadležnošću prvo ‚utvrditi‘ istorijsku ‚istinu‘ o uzrocima ratova, a zatim pokušati da zabrani da se o tako utvrđenoj ‚istini‘ govori, piše, raspravlja, debatuje ili naglas razmišlja… REKOM-ov krajnji cilj, sa ovakvom nadležnošću, jeste da zabrani slobodu govora ljudima u državama na prostoru bivše Jugoslavije kada su u pitanju istorijske kvaziistine koje ovo telo utvrdi…“

PONDERISANjE SRBIJE

Pritom je u REKOM ugrađen mehanizam poguban po Srbiju, jer bi se „nepobitne istorijske činjenice“ utvrdile na način ne samo nakaradan nego i nigde u svetu prihvaćen niti praktikovan, otuda po svom idiotizmu unikatan u istoriji čovečanstva. Srbiji je, naime, dodeljena uloga zamorčeta koje bi u REKOM-u bilo vazda preglasano; mehanizam koji gura Nataša Kandić predstavlja naučno-istorijskog Frankenštajna opterećenog sukobom dva nespojiva principa, „ponderisanog glasanja“ i principa jednakosti na kojem bi trebalo da se temelji „komisija za istinu“. U svetu postoje organizacije kod kojih države dobrovoljno pristaju na različitu (manju ili veću) težinu njihovog glasa u odnosu na partnere, i to su ponderisani, dakle glasovi koji imaju veću ili manju snagu odlučivanja u odnosu na druge. Ponderisano glasanje u REKOM-u dobija novu dimenziju, pa države imaju onoliko glasova koliko su imale žrtava. Tako Kosovo u REKOM-u zastupa jednak broj članova kao i Srbiju a BiH najviše od svih, čak pet.

Do današnjeg dana, međutim, nije stvorena „međunarodna komisija za istinu“ koja bi istorijske istine usvojila − preglasavanjem. Poređenja radi, u petom broju REKOM-ovog biltena „Glas“ iz 2012. godine objavljen je intervju sa dr Nevenkom Trohom, višim naučnim saradnikom u slovenačkom Institutu za noviju istoriju, koja je učestvovala u radu slovenačko-italijanske „istorijske komisije“. Ta komisija, našim krajevima najbliža, radila je na principu konsenzusa. Da li bi slovenački istoričari učestvovali u komisiji u kojoj bi Slovenija, na primer, imala tri člana, a mnogo veća Italija srazmerno više, recimo 30? Jasno da ne bi. Zašto onda Srbija učestvuje u nakaradnom REKOM-u?

U Statutu REKOM-a, član 23, koji su potvrdili „izaslanici predsednika Hrvatske, Kosova, Crne Gore, bošnjačkog i hrvatskog dela Predsedništva BiH, i Srbija“, naime, propisan je sastav buduće „komisije za istinu“: BiH ima pet, Hrvatska, Srbija i Kosovo po tri člana, a Crna Gora, Makedonija i Slovenija po dva. Nije teško prozreti da bi rezultat glasanja uvek bio na štetu Srbije, najčešće 17 prema tri. Problem je u tome što je u Statut REKOM-a ubačena klopka, jer odluka biva usvojena sa 14 (od 20) glasova; Srbija sa svoja tri glasa, čak i ako bi pridobila podršku još nekog glasa iz drugih država − u takvom odnosu snaga jednostavno nema šansi. Time bi krivica Srba za protekle ratove dobila pečat „zvanične istine“ na prostoru ne samo od Triglava pa do Đevđelije već univerzalno. REKOM bi uistinu funkcionisao ne samo kao produžena šapa već kao „dopuna“ Haškog suda, koji je uspeo da osudi natproporcionalno veliki broj Srba za ratne zločine, ali nije imao mandat da utiče i menja „istorijsku svest“ građana Srbije o događajima iz bliske prošlosti.

Mentori iz senke

Ustrajnu podršku Nataši Kandić u guranju REKOM-a pruža, pre svega, doskorašnji direktor za Zapadni Balkan u Evropskoj komisiji Pjer Mirel, kao i Goran Miletić, programski direktor Civil Rights Defenders; tu su još i Bjorn Linderfalk, zamenik direktora Odeljenja za EU pri Ministarstvu spoljnih poslova Švedske, Florens Artman, nekadašnja predstavnica za medije Haškog tribunala, uz diplomatska predstavništva nekih zapadnih zemalja predvođenih holandskim. REKOM u Srbiji snažno podržava Slađana Prica, ambasadorka u Maroku i nekadašnja pomoćnica ministra spoljnih poslova u vladi Mirka Cvetkovića, uz Ministarstvo pravde Srbije u čije ime je na poverljivim sesijama REKOM-a učestvovao kasnije razrešeni zamenik ministra pravde Vojkan Simić. U Crnoj Gori je predsedniku Vujanoviću REKOM uspeo da „proda“ njegov savetnik za međunarodne odnose Dragiša Burzan. U međunarodnim organizacijama, Kandićka se hvali da uživa naklonost Ivana Simonovića, komesara za ljudska prava pri UN iz Hrvatske, kao i Kori Udovički, današnje ministarke i prijateljice Nataše Kandić. Udovički je podršku REKOM-u obezbedila čak i u vrhu UNDP-a, gde je 2011. godine radila.

Mi bismo htjeli da predsjednici rade za nas

Objavljujemo skraćene delove magnetograma sa sastanka izaslanika predsednika „postjugoslovenskih zemalja za REKOM“, održanog u Zagrebu 6. 09. 2013. Prisustvovali su dr Zlata Đurđević, izaslanica predsednika Hrvatske Josipovića, dr Sonja Tomović-Šundić, izaslanica predsednika Crne Gore, Selim Selimi, Jahjagin izaslanik sa Kosova, zamenik gradonačelnika Sarajeva Aljoša Čampara u svojstvu izaslanika člana Predsedništva BiH Bakira Izetbegovića, Goran Mihaljević, izaslanik člana Predsedništva BiH Željka Komšića, sudija Siniša Važić, izaslanik predsednika Srbije i Žarko Puhovski u Kandićkino, odnosno u ime REKOM-a.

Puhovski, obraća se izaslanicima predsednika: „Javni ‚zagovarači‘ su probali ući u političke elite. Pritom smo se odlučili za šefove država… Došli smo do kontakta sa svim predsjednicima, osim slovenačkog predsjednika i srpskog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Naša molba je da Statut uzmete kao prijedlog za razmišljanje, kao početnu točku koja bi bila minimalni konsenzus za raspravu… Mi bismo htjeli da predsjednici rade za nas. Mi se nadamo da ih možemo motivirati.“

Zlata Đurđević:

„Da ne ulazimo u normativne aspekte, postoje ograničenja u pravnom i političkom smislu; REKOM je osmišljen da bude podržan od svih parlamenata u regiji. I to je najveći problem prilikom osnivanja ovog tijela. U Hrvatskoj svaki međunarodni ugovor koji financijski obavezuje državu mora imati dvotrećinsku većinu u parlamentu. Isto važi i za ugovore koji donose međunarodne obaveze državi… Svaki ugovor koji ima financijske obaveze mora biti potvrđen u Saboru. Vaša Inicijativa (REKOM) jedinstvena je u međunarodnom sudovanju i traženju mira, jer se druge uglavnom odnose na događaje u jednoj državi. Prvi put se traži da više država koje su bile u sukobu to napravi. Drugi problem je razgraničenje uloge komisije s pravosudnim tijelima. Iako se naglašava da komisija nije sudsko tijelo, postoje dijelovi koji se tiču pojedinih represivnih ovlasti, utjecaja na postupke u tijeku i izdržavanje kazne. Po mišljenju predsjednika Republike Hrvatske, to je neprihvatljivo. Izmjena Kaznenog zakona u tom slučaju bi zahtijevala, kao organskog zakona, kvalificiranu većinu. Iako su rađene paralele sa saborskim povjerenstvima, tamo nikada nisu primijenjene represija, kazne, kao što predviđa vaš Prijedlog Statuta. Niti u kaznenom postupku se za lažno svjedočenje ne primjenjuju kazne i tu se vaš plan čini malo preambicioznim. Još jedan problem su tajni podaci, što država može uskratiti. U Prijedlogu Statuta se navodi da oni dokazi kojima se dokazuje da se krše ljudska prava − nisu tajni. To je meni logično, no nema mehanizma da države moraju dati tajne… Postavlja se i pitanje obrnutog smjera, može li onda komisija (REKOM) odbiti suradnju s državom i ne dati podatke. Što se tiče datuma od kojeg počinje Domovinski rat, to je isto za raspravu. Neki veterani tvrde da su prvi zločini počinjeni 1990. godine.“

Selim Selimi:

„S obzirom na kosovski pravni sustav, REKOM može proizvesti određene probleme. Imamo problem sa dvotrećinskom većinom glasova u parlamentu… Također, vrijeme konflikta je bitno. Taj raspon od januara ‘91. do decembra 2001. će se možda krivo shvatiti na Kosovu jer se rat na Kosovu završava dolaskom međunarodnih snaga, te posle tog perioda krivična djela nemaju karakter ratnih zločina, i to će se morati objasniti… Na Kosovu imamo grupu nevladinih organizacija koje su protiv REKOM-a i koje su veoma glasne i uključene u rad Grupe za suočavanje s prošlošću kosovske vlade. Kada se naša predsednica odlučila da učestvujemo u REKOM-u, naš argument je bio da se tim pitanjima ne možemo baviti sami. Još uvijek imamo problem nestalih lica i moramo da ga riješimo sa susjednim zemljama, moramo otvoriti pitanje reparacija koje ne možemo riješiti sami. Mrzi me da otvaram to pitanje, ali činjenica je da i naša relacija prema Srbiji može izazvati problem, jer ako bismo mi potpisali sporazum o REKOM-u sa drugim državama u regiji, pa i sa Srbijom, to bi otvorilo pitanje priznanja međunarodnog subjektiviteta Kosova od strane Srbije, sa kojom bi Kosovo potpisalo takav sporazum. Kao što znate, Sporazum iz Brisela je dobio podršku parlamenta, ali je pažljivo nazvan − ne kao međunarodni ugovor, već kao Sporazum o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. Ali u slučaju REKOM-a bi se radilo o pravom međunarodnom ugovoru između naših država koje bi stvorile REKOM, pa bi se otvorila specifična pitanja vezana za odnose Srbije i Kosova. Tematske sesije i upotreba prisile su drugi problem. Član 21 Statuta REKOM-a i njegovi mehanizmi mogu stvoriti stanje supremacije nad kosovskim zakonima, što bi mogao biti problem…To su političke i pravne rezerve koje imamo… U vezi sa reparacijama, imamo zakon za žrtve rata i obitelji žrtava i pokušavamo naći solucije i za silovane žene. A pošto REKOM daje podršku reparacijama, to predstavlja prednost za Kosovo, i da postanemo deo ove komisije, jer agresija se desila na našoj teritoriji i zato smatramo da nam pripadaju reparacije od Srbije kako za uništene kuće, tako i za ljudske žrtve. To je nova prilika za nas da raspravimo (sa Srbijom) pitanje reparacija, na koje imamo pravo.“

Goran Mihaljević:

„Postoji bezrezervna podrška REKOM-u od strane člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Smatram da je period od tri i pol godine prekratak za rad takve komisije; jedno suđenje traje duže. Prema Ustavu BiH, Predsjedništvo za svaki međunarodni ugovor mora da dobije ‚zeleno svjetlo‘ od sva tri člana Predsjedništva. U ovom slučaju, mi nemamo saglasnost predstavnika iz redova srpskog naroda, gospodina Radmanovića…“
Aljoša Čampara: „Poprilično sam usaglašen sa Goranom. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u potpunosti podržava ideju REKOM-a i mislimo da su član 13 i 14 okosnica komisije. Ali u BiH samu inicijativu za ratifikaciju međunarodnog ugovora mora da da Predsjedništvo. Ono što je super i što bih hteo posebno da naglasim jeste to što sam video negde u vašem Statutu da sve države u svoj sustav obrazovanja moraju uključiti izvještaj REKOM-a, koji bi sigurno doprineo istini i pravdi i pomirenju naroda u regionu.“

Siniša Važić:

„Prvo bih hteo da podržim tu ideju i posebno član 13 i 14 Statuta… Problemi koje baštinimo su politički, stručni i praktični… Kolega sa Kosova je pomenuo deo tih problema, mi imamo neke druge i to je problem odnosa između država… Drugo su problemi o kojima je govorila Zlata Đurđević, sa kojom se u potpunosti slažem… Da bismo prihvatili delove koji daju dužnosti, moramo imati intervencije bilo kroz Ustav ili kroz zakon, moramo imati marš kroz organe… Zakonodavna inicijativa ide kod nas uglavnom od vlade i drugih organa… To će tražiti popriličan napor od onih koji zagovaraju Inicijativu REKOM, a sebe smatram jednim od tih, u svakom slučaju ne jedinim i najvažnijim. Kada se uskladimo, to prođe u parlamentu, dolazimo do praktičnih problema i ne znam da li se može to u tri godine uraditi… Ako krenemo od potpisivanja ovih međunarodnih ugovora i kada se Koalicija za REKOM instalira kao neko naddržavno telo ili naddržavna ili paradržavna komisija, kao što je pričao kolega sa Kosova, dakle telo koje će moći, pod znacima navoda, da državnim organima savetuje i skreće pažnju, interveniše prema državnim organima, neko bi to mogao da shvati kao pritisak, kao uslovni pritisak, a tu su i politička pitanja, svi smo mi svesni da je to i politička priča.“

Sonja Tomović-Šundić:

„Veoma je važno da se prvi put pravi jedna takva međunarodna komisija… Slažem se sa kolegom Čamparom o važnosti implementacije zaključaka komisije (REKOM) u obrazovni sistem, to mora proći ozbiljnu preporuku koja mora donijeti uklapanje nalaza ove komisije (REKOM) u obrazovni poredak…“

 

Izvor: Intermagazin.rs

 

Vezane vijesti:

Evo kako je Nataša Kandić privatizovala REKOM i kako je 

Otvoreno pismo “moralnoj“ Nataši Kandić, Srbina iz dijaspore

Gde je sada osuda cenzure? – Jadovno 1941.

Zloupotreba Starog sajmišta na Oktobarskom salonu – Jadovno 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top