
Srećna ti, rođena, slava!
Rođena, Evo ti opet pišem. Mislio sam, iskreno, i ranije, ali nikad vremena. Kao i prošlih godina, neću u našu prepisku računati plave koverte. U njima se ne dopisuju ljudi, nego apstrakcije. A ti meni nisi bilo ko. Najmanje apstrakcija. Mislio sam da ti pišem nebrojeno puta. Da molim kad su mene ljudi molili. Da tražim ono što njima treba. A sigurno su do tebe došli oni duboki uzdasi. U njima svega. Želje da ljudima bude bolje, ali i da budemo bolji ljudi. Molitve i molbe. Ali ne brine me toliko to. Ne brinu me ni neprijatelji. Ne želim ih, ali znam da ih i čestit čovjek ili onaj koji












