
O kulturi i njenim radnicima
Put koji su naša država i nacija prevalili u poslednjih sedamdeset godina podrazumevao je da nam neretko „sve“ bude ili ideologija ili ekonomija (novac), veoma često kombinujući ova dva pojma. Ono što je ostalo po strani, uskraćeno da bude „sve“, je – kultura. U trenucima krize nacionalnog identiteta, čije jasnije obrasce dobijamo nakon završetka Drugog svetskog rata, a osobito u poslednjih dvadeset godina, kultura postaje suvišni činilac. Čini se da ovakav razvoj situacije odgovara istorijskom ritmu koji kulturi daje pozitivne impulse tek na mestima nacionalnog buđenja i učvršćivanja. Jer, nacionalne države nastale nakon revolucija svoj identitet ne pronalaze ni u biološkim ni u socijalnim, već u kulturnim relacijama. „Posedovanje kulture“ značilo je svojevrsno













