
Prebilovci: I ispod sive druge boje žive
PREBILOVCI – U kasnu zimu, pod olovom niskih oblaka i kroz panorame s još pedeset nijasni sive, Prebilovačkim putem iz Ljubinja, vozim se ka selu čije put ime nosi – u kome nikad prije nisam bio. A oni tamo, svi koje ću sresti ili ih možda neću zateći na okućnicama, negdje su bili, morali su biti… Diljem zemaljskog šara, daleko od kućnih pragova, a čovjeku je, vječna je to istina, vazda daleko i hladno kad u strahu i strepnji za sobom ostavlja kućni prag i grobove bližnjih. Jer i kosti mrtvih kao mora pritiskaju mozak živih! Pa bilo vam pribježište iza dva – tri kraška brda dalje ili na kraju













