arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Identitet Srba u Hrvatskoj: Između izumiranja, asimilacije i slabašne nade

Historijski, kulturni i nacionalni identitet Srba bio je vjekovima opterećen činjenicom da je taj narod živio raspolućen u barem dvije carevine, otomanskoj i habsburškoj, također i unutar mletačke republike, između kojih su stajale dvije države, Srbija i Crna Gora, koje su svoju nezavisnost, neprestano pod raznoraznim vanjskim pritiscima, stekle relativno kasno, u drugoj polovini 19. vijeka. Ono što je u toj kompleksnoj historijskoj situaciji bitno jest da je srpski nacionalni identitet bio formiran u različitim kulturama i tradicijama, koje su ga s jedne strane bez sumnje obogatile ali s druge, izostala je, kao kod drugih naroda, trajna politička i kulturna akcija, koja bi djelovala povezujuće na razne ogranke razbacanih i

Prof. dr Svetozar Livada

ZLOČIN I ŠUTNjA

Budući da sam sva ratna bezumlja, masakre, razaranja, tribalne odmazde i dr. detaljnije opisao u svoje četiri knjige,* gdje sam empirijski spoznao, kao ruralni sociolog i istraživač, da na području Vojno-redarstvene akcije „Oluja“ nisam našao srpskog sela gdje netko nije ubijen ili nestao, ti su me zločini toliko sablaznili da sam jedva sačuvao čovjeka u sebi. Jer sveopća sotonizacija Srba dovela je do njihove potpune negacije kao ljudi. Zbog toga sam odlučio da to ilustriram jednim MEGAZLOČINOM, koji je u našoj javnosti potpuno prešućen, rekao bih ignoriran, iako je objavljen u jednom našem uglednom glasilu, nažalost danas ugašenom. Taj zločin nadmašuje sve do sada masovne zločine građanske strane rata u

Kosovski novomučenik otac Hariton

Tog 15. juna 1999. godine, nešto pre 11 sati, otac Hariton je ispred episkopskog dvora u Prizrenu primio svoje poslednje poslušanje. Trebalo je otići u grad, po hranu. Rekavši „Neka je blagosloveno“, krenuo je automobilom, bez straha. U samom gradu bio je zaustavljen od trojice terorista i legitimisan. Odmah po legitimisanju, teroristi crnih uniformi i još crnjih duša odveli su ga njegovim autom u nepoznatom pravcu. Ovo se dešavalo naočigled nemačkih vojnika u sastavu NATO „mirovnjaka“. Ceo događaj video je i jedan nemački novinar, fotografisao i istog dana obavestio episkopiju. Počeo je golgotski put novog Hristovog mučenika. Na njegova pleća stavljen je poslednji i najteži krst – mučeništvo za Hrista.

Mastilović: Srpska – jedini garant opstanka Srba zapadno od Drine

Institucionalni okvir Republike Srpske štiti i garantuje opstanak srpskog naroda zapadno od Drine, nakon što je Drugi svjetski rat ostavio demografsku katastrofu po Srbe u BiH, ocijenio je istoričar Draga Mastilović. Mastilović je na predavanju u Tesliću o srpskom nacionalnom pitanju u BiH u 20. vijeku istakao da srpsko nacionalno pitanje i istorijski procesi 20. vijeka, pogotovo za Srbe zapadno od rijeke Drine, dubinske korijene vuku od 19. vijeka. – Odnosno od 1844. godine kada je rimokatolički ideolog Ćezar Balbo označio Drinu kao granicu dva svijeta, a kao najvažnije pitanje za tadašnju Evropu ocijenio da se pravoslavlju i Rusiji mora spriječiti prodor na topla mora, i to jačanjem Pruske u

Srebrenica: Usvojena deklaracija o stradanju srpskog naroda

Srebrenička Skupština opštine danas je usvojila Rezoluciju o stradanju srpskog naroda u Srebrenici u 20. veku i osudila sve zločine počinjene nad Srbima, kao i pripadnicima svih naroda na prostoru bivše Jugoslavije u tom periodu. Za ovu odluku glasali su srpski odbornici jer su bošnjački napustili sjednicu nakon duge rasprave. Inicijativu za donošenje Rezolucije podneo je potpredsednik Skupštine opštine Radomir Pavlović iz SNSD-a, koji je rekao da ovaj dokument treba da pokaže obim srpskog stradanja i osudi zločine počinjene nad Srbima u 20. veku. – Na ovaj način želimo da pokažemo da je neopravdano proglašavati srpski narod genocidnim nakon ovolikih žrtava i njegove odbrambene, slobodarske i večite borbe na strani

Ković

Miloš Ković: Vidovdanska beseda na Filozofskom fakultetu

Vidovdan je, bez sumnje, najznačajniji datum u srpskoj istoriji, bremenit značenjima i skrivenim smislom. To nije samo sećanje na jedan veliki istorijski događaj. Kosovska bitka je, zaista, označila pravu smenu epoha, prelazak iz doba veličine i slave u vreme vazalstva i robovanja. Srbija, Bosna i Zeta opstale su, istina, još ceo vek, bogat raznovrsnim dostignućima. Bio je to, ipak, život u senci kosovskog poraza, u osluškivanju topota turskih konja i iščekivanju konačnog sloma. Istoričari će marljivo beležiti kosovske i pokosovske događaje. Primetiće da je poraz Srba u Maričkoj bici bio možda još veći i odsudniji. Rekonstruisaće tok Kosovske bitke i ispitivati dvosmislene vesti o tome ko je, ustvari, u njoj

Sećanje na preminulog vladiku Atanasija: od Kosova do Jadovna

„Pobegao sam iz kasarne iz Vučitrna i, za Božić, otišao u crkvu u Babinom Mostu da se pričestim. Opaze me i prijave, pa sam bio deset dana u zatvoru. To su mi najlepši dani – nisam nosio petokraku i nisam morao da pozdravljam oficire”, ovako je svoju životnu, iskustvenu kosovsku priču započeo Zoran Jevtić. Zamonašio se 1960. kad je stigao sa Kosova i dobio ime Atanasije. Od tada se Kosovo i Atanasije ne razdvajaju.  Predanje kaže da su oko te drevne crkvice, u kojoj se pričestio, sahranjeni učesnici Kosovskog boja, a bliža istorija beleži da su stradale i pomrle srpske vojnike iz povlačenja tokom Prvog svetskog rata sakupljali po kosovskoj

Mihailo Medenica

Medenica: Jel crnja ta kafa od crnine Srpkinjine?

Ako je već bila ta kafa najslađa onda se niste borili protiv nepravde no ste je ispili u slavu zla, jer pala je svetinja a čija god da je može li čovek sesti na oltarski odar i “popiti najslađu kafu…”? Piše: Mihailo Medenica Velite, baka Fato, da ste jutros popili najslađu kafu u minulih trideset godina baš na ruševinama crkve Svetog Jovana Krstitelja, podignutu na Vašem imanju u Konjević polju, opština Bratunac, u Republici Srpskoj. Nazdrave Vam i spasenje bila kafa, zaista. Komšije su podvriskivale, ciktale, pevale, aplaudirale kada je i zvonik pao, a Vi ste popili kafu… Meraklijsku. U jauku pale svetinje. Pobednički jer zaista ste pobedili- sebe! Ako

ISPLAKANI OKEAN JOŠ NIJE PRESUŠIO: U BiH se zaklinju u multietničnost, a najteži pakao rata prošli su sarajevski Srbi

Još se ne zna gde su tela 260 ljudi, od 800 nestalih koliko je zvanično prijavljeno. Piše: Dušan STOJAKOVIĆ Rat u Bosni i Hercegovini odneo je 100.000 žrtava. Na hiljade je neutešnih majki, očeva, sestara, braće, ćerki i sinova ostalo bez svojih najmilijih. Samo jedan život, samo jedna suza je bila previše. Isplakani okean ni danas nije presušio. Kada topovi utihnu, svode se računi. Statistika skoro da podrazumeva da su vojnici ginuli. Ali, ginuli su i ubijani i obični građani. Kome je bilo najteže? Borci su znali onog trenutka kada su uzeli puške da mogu biti na nišanu suprotne strane. U svoju odluku uračunali su mogućnost pogibije. Međutim, oni koji

U SARAJEVU UBIJENO 3.000 SRBA, DVE TREĆINE CIVILI: Izveštaj nezavisne međunarodne komisije – Izetbegović otvorio 211 logora!

U Sarajevu je tokom rata u BiH ubijeno oko 3.000 srpskih civila, a 1.700 ih je teško ranjeno, navodi se izveštaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine. Piše: O. MATAVULj Komisija, koja je formirana po nalogu Vlade Republike Srpske, konstatuje da dve trećine mrtvih i ranjenih nisu imale veze s ratnim dejstvima, već sa zločinačkim delima. – U Sarajevu je bilo 211 logora i mesta zatočenja Srba. Na hiljade ih je zatvoreno bez jasnog povoda, a zatvorenici su pretrpeli najteže nasilje, isključivo zbog nacionalnosti – navodi se u rezimeu. Dodaje se da je prijavljeno 800 nestalih Srba na području grada Sarajeva, koji

FELjTON – POZIV NA LINČ SVIH SRBA: Direktiva Teritorijalne odbrane nije bila ništa drugo do objava rata SFRJ i JNA

Uprkos neprekidnom haosu u gradu, lideri SDS-a pokušavali su da sačuvaju mir. Uprkos riziku da bude ubijen, predsjedavajući parlamenta Momčilo Krajišnik vratio se u grad i u ime SDS-a susreo se sa Alijom Izetbegovićem u Sarajevu, u napuštenoj zgradi parlamenta RBiH. Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Predložio je nekoliko opcija za preuređenje statusa Sarajeva, ali ne i njegovu podjelu, “jer su se međunarodni posrednici protivili novom Berlinskom zidu” (Krajišnik, 2011, str. 424). Alija Izetbegović je odbio. Krajišnik je dao Izetbegoviću skupu olovku kao oproštajni poklon i rastali su se. Na 69. zasjedanju, 14. aprila 1992. godine, Predsjedništvo RBiH Alije Izetbegovića proglasilo je SDS “agresorom i totalitarnom strankom”: “U Bosni

FELjTON – NASILjE NA ULICAMA SARAJEVA: Bande SDA pljačkale su po centru, sve radnje bile su srušene i prazne

Specijalna policijska jedinica pod Draganom Vikićem provalila je u hotel “Holidej in” i uhapsila članove SDS-a koje su pronašli na licu mjesta. Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Oni su odvedeni u Policijsku stanicu u Lugavinovoj ulici, pretučeni i ispitivani. Prema njihovim izjavama, niko od njih nije imao snajperske puške niti je pucao na demonstrante. Kod njih nije nađeno oružje. Kako nije bilo inkriminirajućih dokaza protiv njih, pušteni su nakon dva dana. Svi zaposleni u hotelu, za koje je CSB sumnjao da su povezani sa SDS-om, takođe su uhapšeni. Međunarodni novinari su nasilno “evakuisani”, dok je “Holidej in” opljačkan. Sarajevska policija, kao i druge državne institucije, praktično su etnički očišćeni

FELjTON – SRPSKI LOGORAŠI KAO ŽIVI ŠTIT: Skladište žita pretvoreno je u mučilište za Srbe

Prema dokazima do kojih je došao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, nad srpskim logorašima u logoru počinjeni su stravični zločini: “Muslimanski zatvorski čuvar Landžo duže vrijeme je tukao pritvorenika starog između 60 i 70 godina i na čelo mu prikovao značku Srpske demokratske stranke. Autori: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Pritvorenik je umro ubrzo nakon toga od posljedica povreda. Prisilio je jednog pritvorenika da otvori usta kako bi mu na jezik stavio par zagrijanih klješta, a onda ih zatvorio prouzrokujući opekotine u ustima, na usnama i jeziku. Zatim je pomoću klješta zapalio uho zatvorenika. Stavio je gas-masku na lice drugog pritvorenika i stegnuo je da blokira snabdijevanje vazduhom. Zatim

Sandra Blagić: Još uvijek hodim stazama mučenika

Već treći dan pokušavam skupiti misli i emocije, pretočiti ih u slova, riječi i rečenice. Ne ide!Kako opisati emocije dok stojiš nad jamom i gledaš u njeno grotlo? Kako ih pretočiti u riječi? Nema straha. Postoji poštovanje prema nevino postradalim mučenicima, koji su tih ratnih godina, od 1992. do kraja 1993. završili na dnu Kazana. Kazani su jama u opštini Stari grad u Sarajevu, gdje se uske male uličice do same jame prepliću kao zmije otrovnice, a prozori kuća kao oči njihove. Gledaju, sikću i čekaju pogrešan korak. Koračajući, nije me bilo strah, neka tuga i spokoj u isti mah uhvati i ne pušta. To se naši mučenici raduju, jer

Nenad Milkić: Oprostite… Nemam reči… Sve mi je na Kazanima ostalo

Obećao sam da ću napisati koju reč o hodočašću na Kazane. Obećao, a obećanje, sada znam, ne mogu ispuniti. Napisao je Medenica za sve nas. U ime svih nas osam. Listam fotografije, a duša me podseća na svaki korak koji sam prošao, na svaku granu za koju sam se uhvatio, na kamen koji sam poljubio, na braću i sestre sa kojima sam na hodočašće krenuo… na duše koje su nas dozivale, na jauke koje sam čuo, na žive slike kolona mučenika koji se penju uz planinu putem bez povratka. Čudan je osećaj kada znaš da si jedan od retkih Srba koji se sa ovog puta smrti vratio. Godinama nije bilo

NAJNOVIJE VIJESTI

Zločin bez kazne

Zločin se desio u proljeće 1992. Tada je pobijeno najmanje dvadesetoro romske

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.