7. januar 1993. Dvadesetak ljudi krenulo je kamionom iz Kupresa u pravcu Ravna da tamo, sa svojima, proslave Božić i Svetog Stefana, svoju krsnu slavu. U rejonu Zanaglinske šume, u zasjedi koju su postavili pripadnici HVO, ubijeno je jedanaest ljudi, dok ih je desetak ranjeno. To je, inače, jedno od najopasnijih mjesta na kupreškom dijelu ratišta, na kojem su, hrvatski vojnici, dva puta postavljali zasjedu i tom prilikom ubili dva srpska civila. 18. maj 1993. U Jasenici sam. Gore na Grmeču. Dosadno. Lutam i pričam sa ljudima. Odlazim i do seoske crkve. A u njoj leševi dva vojnika. Rečeno mi je da su to srpski borci koji su sinoć poginuli

Brvnaru su zapalili neki “novi Drvarčani”. Mislim da ovo Drvaru nije trebalo. Jer pećinu su mogli zapaliti svi drugi, osim ljudi iz ovog grada 30. oktobar 1992. Iznad Jajca sam iz pravca Mrkonjić Grada. Na putu je toliko čaura da se ne možemo kretati čak ni automobilom. Kažu da je Jajce oslobođeno i da su srpski borci ušli u grad. I to poslije višemjesečnih borbi. Neposredno pored doma u kojem je, četrdeset i treće, održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, srećem poznatog borca. Onog Bajića. Baju. Igrali smo jedan protiv drugog košarku. Poklanja mi košarkašku loptu koju je našao u dvorištu jedne od porušenih kuća. Razgovaram sa Dragom Samardžijom, komandantom jedne od

Muslimani Petog korpusa, u zasjedi na Grabežu, ubili šesnaest pripadnika Petrovačke brigade. Vidio sam ih sve u mrtvačnici u Petrovcu. Među njima sam tražio Čedu Milisavića, mog drugara sa Oštrelja. Kada su mi ga pokazali, nisam ga mogao prepoznati… Ovoliko mrtvih ljudi na jednom mjestu do sada nisam vidio… 18. jun 1992. Naši su zaposjeli položaje prema Bugojnu. Dio komande smjestio se u nekadašnju Titovu vilu u Koprivnici. Sjedimo u kožnim foteljama. Možda u istim onima u kojima su sjedili Tito, supruga mu Jovanka, te Branko Mikulić, Hamdija Pozderac… Iza mene jedan oficir u uniformi. Najpametniji su među onima koji su potegli za krađom svega i svačega. Taj razbija okvire

Predsjednik Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. vijeku Milivoje Ivanišević ocijenio je da je nedavno hapšenje vojnog atašea BiH u Belgiji Enesa Jahića, okrivljenog za ratne zločine u Bradini, samo dokaz da u BiH proces kažnjavanja za zločine nad Srbima, posebno kada je riječ o muslimanskim funkcionerima, nije čestito ni započeo iako su imena zločinaca dobro poznata. On je ukazao da je na području opštine Konjic evidentirano 297 ubijenih i 172 nestale osobe srpske nacionalnosti, a da posebnu pažnju zavređuju logori, njihovi komandanti, isljednici i stražari. “U BiH je prema dokumentaciji Komiteta za prikupljanje podataka o zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava evidentirano 536 logora u kojim je bilo