30. novembar 1994. Negdje sam oko Volarica. Na bihaćkom ratištu. Zakasnio sam u akciju zbog koje sam došao čak sa Jasenice, na drugoj strani ratišta… Na nebu nijednog oblaka, ali je vrlo hladno. Prva drvarska brigada, vratila se sa zadatka. Sjedim uz vatru, sa Slavkom Kukrićem, Slavkom Rujevićem, Mirkom Jovičićem… Pored nas i Mićo Vlaisavljević, načelnik štaba Drugog krajiškog korpusa. Reče nam da je tu i Ratko Mladić. Otišao je, veli pukovnik, u akciju sa studentima… Samo pola sata kasnije stiže vijest da je Mladić ranjen… Odmah smo pomislili na ono najgore… Ali tamo, izdaleka, vidim kako Mladić ide… Pada mi kamen sa srca…. Prilazi nam i smije se. –

Akcija na Bihaću i zvanično je stala u trenucima kad smo bili najjači i najbliži našoj velikoj pobjedi… Naši se više i ne ukopavaju u rovove. Malo gdje ih više i ima… 16. novembar 1994. Drugi dan sam na dijelu bihaćkog ratišta oko Zavalja i Vedrog polja. Jedinice srpske vojske došle na svega oko osam stotina metara do prvih gradskih kuća. Za malo pa se ušlo u Bihać… Tamo iz pravca Vedrog polja dolaze naši… Već se kuju planovi kako će se, ulaskom u Bihać, slaviti naša velika pobjeda… Na krivini puta koji vodi dolje prema prvim borbeni linijama srećem Manojla Milovanovića… Nije mogao sakriti radost zbog operacije koja ide

Danas se navršava 12 godina od akcije EUFOR-a u selu Bjelogorci kod Rogatice, gdje je na kućnom pragu ubijena Rada Abazović /47/, a teško ranjeni njen maloljetni sin Dragoljub i suprug Dragomir. Italijanski karabinjeri u ranim jutaranjim časovima 5. januara 2006. godine upali su u kuću porodice Abazović i počeli da pucaju. U toj pucnjavi smrtno je ranjena Rada Abazović, koja je od zadobijenih povreda preminula u fočanskoj bolnici, dok su njenom sinu Dragoljubu /11/ i suprugu Dragomiru nanesene teže povrede. Pripadnici italijanskog kontingenta SFOR-a nisu dozvolili dva sata da ranjenoj ženi bude pružena ljekarska pomoć. Sanitet iz Rogatice prišao je ranjenoj ženi tek kada su karabinjeri vidjeli da je

Javili su mi da su jedinice Sedmog korpusa Armije RBiH i Hrvatskog vijeća odbrane, te dijelovi Četvrte gardijske 114. omiške brigade Hrvatske vojske ušli u Kupres… Nisam baš tako puno ubijeđen da ćemo ga ikada više uspjeti vratiti 1. novembar 1994. Srpski borci danas krenuli u veliki kontranapad na bihaćkom ratištu. U koloni sam put Ripča zajedno sa borcima iz Treće petrovačke brigade… Tamo od Hrgara, ide Petnaesta… Tu je i Deveta grahovska… I Prva drvarska… Jedinice zaposjedaju položaje svaka na svom pravcu dejstva… Do sada nismo imali gubitaka. Čini se da sve ide po planu… Odmah ispod Gorjevca nailazimo na dva poginula muslimanska vojnika. Kažu da su bili visokopozicionirani

Жupanijsko državno tužilaštvo u Rijeci saopštilo je danas da je podiglo optužnicu protiv trojice državljana Srbije, starosti 51, 53 i 69 godina, zato što u oktobru 1991. na području Ličkog Osika, Široke Kule i okoline, kao zapovednici Teritorijalne obrane i policije, nisu spriječili ubistva 22 hrvatska civila. Oni se terete da su kao zapovjednici “bili zaduženi za primjenu ratnih i humanitarnih propisa međunarodnog prava o bezbjednodti građanskih osoba tokom oružanih sukoba”, prenosi Hina. Kako se navodi, iako su znali da pripadnici njihovih jedinica ubijaju preostalo civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti, nisu preduzeli ništa da to spriječe, kao i da se počinioci ubistava otkriju i kazne. (Tanjug) Izvor: Radio Televizija Republike Srpske

U Prijedoru će u srijedu, 10. januara, povodom Dana Republike, premijerno biti prikazan dokumentarni film “Spomenko na vječnoj straži” autora Mileta Savića. Riječ je o dokumentarnom sjećanju na najmlađeg borca Vojske Republike Srpske Spomenka Gostića, koji je snimljen u saradnji sa Boračkom organizacijom Republike Srpske. Spomenko Gostić, petnaestogodišnjak koji je odbio ponudu da se skloni od ratnih strahota već je rame uz rame sa komšijama i prijateljima bio borac Vojske Republike Srpske, poginuo je od granate 20. marta 1993. godine nedaleko od svog sela Jovići na planini Ozren. Sahranjen je na mjesnom groblju Gornji Ulišnjak, gdje počivaju njegova majka i baka. To mjesto, kao i Spomenkovo selo Jovići, danas se