Ж | Ž

Podijelite vijest (kliknite na + za više opcija):

Rade R. Lalović: STAZAMA SRPSKIH STRADALNIKA ZA SLOBODU

Mogućnosti su velike jer su srpska stratišta veoma brojna, a za završne razrede srednje škole treba  po mogućnosti uvrstiti i Jasenovac, i Jadovno, i Pivske Doli….
Rade Lalović; FOTO: Jadovno 1941.

Piše: Hadži Rade R. Lalović

Kada se u Republici Srpskoj sredinom druge decenije ovoga vijeka počelo u manjoj ili većoj mjeri, tiše ili glasnije, kako kad, govoriti o njegovanju kulture sjećanja na srpska stradanja u dvadesetom vijeku, a u okviru nastavnih predmeta srpski jezik i istorija,  bilo mi je kao tadašnjem  školskom nadzorniku za srpski jezik u Republici Srpskoj jasno da će nastavnicima istorije biti daleko lakše da ovu nastavnu temu realizuju jer je potrebno samo tačno iznijeti istorijske činjenice onakve kakve zaista jesu.

Uslov je jedan jedini, a to je da nastavnici govore istinu i da „vojsku ne zavode za Goleš planinu“. Ali kada je riječ o nastavi srpskoga jezika tu je stvar veoma složena i višestruko uslovljena.

Naime, prvi uslov je da postoje poetska svjedočenja o sroskim stradanjima i stratištima, a onda da ta poetska svjedočenja postanu i dostupna nastavnicima srpskog jezika, pa onda da ti isti nastavnici budu osposobljeni da tu poeziju tumače i da se ne plaše šta će im ko eventualno prigovoriti, a takvih među nama još uvijek u izvjesnom broju ima.

I  baš ovdje počinju glavni praktični problemi. Naime, kao tadašnji nadzornik za srpski jezik znao sam da će i kada sve to uđe u nastavni program nastavnici prvo mene pitati gdje su ta književna ostvarenja koja svjedoče o srpskim stradanjima i kako ih interpretirati.

U razgovorima koje smo u to doba vodili sa velikim brojem profesora i iz školske prakse, i sa univerziteta saznali smo poražavajuće činjenice da skoro niko ne zna ni za jedno poetsko ostvarenje sa temom stradanja u Jasenovcu, u Jadovnu, u Prebilovcima, u hercegovačkim i ličkim jamama, u Pivskim Dolima, u Velici na Čakoru, u Starom brodu na Drini i tako redom.

Znalo se samo za Desankinu Krvavu bajku i za Goranovu Jamu. Rijetki su znali za još po koju pjesmu i pjesnika koji je poetski svjedočio o srpskom stradaniju. Odgovori su bili: Neznam. Nisam se time bavio; i slični.

Uz pomoć malog broja poznavalaca poezije inspirisane srpskim stradanjem i mukotrpnim ličnim traganjem nakon izvjesnog vremena sačinio sam poetsku rukovet PRED SJENIMA SRPSKIH MUČENIKA u izdanju CKI Foča i OO SPiKD „Prosvjeta“ Foča koja je doživjela tri izdanja, a onda sam priredio i zbornik radova  SRPSKA POEZIJA STRADANjA I PATNjE u kome je petnaestak mladih ljudi zajedno samnom interpretiralo ovu poeziju.

Poslije mog boravka u Jerusalimu na institutu Jad Vašem krajem 2019. godine objavljena je i moja posebna knjiga eseja PAMTIM DA BIH POSTOJAO u kojoj se kao centralni pojavljuje esej IZGRADNjA LIČNOG I NACIONALNOG IDENTITETA I KULTURA SJEĆANjA.

Nakon svega navedenog mislim da imam puni legitimitet da s ciljem unapređenja njegovanja kulture sjećanja u školskoj praksi predložim jedan praktičan model koji bi sigurno dao odlične rezultate. Naiame, ideja je jednostavna. Ministarstvo prosvjete Republike Srpske treba da obaveže sve osnovne i srednje škole da svake godine učenici završnih razreda prije odlaska na bilo koju drugu ekskurziju treba da učestvuju u dvodnevnim ekskurzijama pod nazivom STAZAMA SRPSKIH STRADALNIKA ZA SLOBODU. 

Ta manifestacija koja bi se završavala ovakvom ekskurzijom bi bila brižljivo pripremana i sastojala bi se ne samo od ekskurzije na kojoj bi nastavnici istorije i srpskog jezika učenicima kod svakog posjećenog stratišta održali prigodne istorijske časove, nego bi i u školama bili organizovani prigodni programi za učenike na teme o srpskim stradanjima i stratištima.

Biću slobodan da ovdje predložim dvije moguće maršrute ovih ekskurzija sa simboličnim nazivom STAZAMA SRPSKIH STRADALNIKA ZA SLOBODU. Naravno, ovaj prijedlog je samo mogući model tih maršruta bez želje da se on shvati kao najbolje ili jedino rješenje.

Mogućnosti su velike jer su srpska stratišta veoma brojna, a za završne razrede srednje škole treba  po mogućnosti uvrstiti i Jasenovac, i Jadovno, i Pivske Doli….

03.08.2013. Ispred gradilišta obnavljanja Sabornog Hrama u Mostaru| 03.08.2013. Ispred gradilišta obnavljanja Sabornog Hrama u Mostaru
Ikona Sv. Vukašina uz crkvu u njegovim rodnim Klepcima u Hercegovini; FOTO: Jadovno 1941.
  1. maršruta

Muzej u Starom Brodu kod Višegrada; Ponor kod Miljevine (Foča); Korićka jama na putu Gacko – Bileća; Prebilovci

  1. maršruta

Dobojski logor smrti; Motike; Šargovac; Donja Gradina; Garavice  

Model ovakvih ekskurzija je npr. u Izraelu apsolutno obavezan, jer nijedna ekskurzija sa učenicima u Izraelu ne može dobiti dozvolu za realizaciju ukoliko ta grupa učenika prethodno nije posjetila Jad Vašem.
Vrijeme je da od Jevreja ponešto i naučimo.

Podijelite vijest (kliknite na + za više opcija):

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941. uplatom preko PayPal-a:

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Pratite nas na društvenim mrežama: