arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
lenjingrad.jpg

Nepokoreni grad: Proboj Lenjingradske blokade

Tih zimskih dana 1943.godine čitava sovjetska zemlja je bukvalno upijala topovsku kanonadu, čiji su odjeci stizali iz privolških stepa kod Staljingrada. Neprijatelj, koji je mnogo puta do tada stezao „u klešta“ jedinice Crvene armije, odjednom se sam našao u kotlu. I tih dana su njegove strateške računice ponovo bile uništene, jer je na severozapadu zemlje, 18.januara 1943.godine, probijena blokada Lenjingrada. Skoro 500 dana i noći je Lenjingrad čekao taj dan. 8.septembra 1941.godine jedinice Vermahta su, pošto su osvojile Šlisenburg, grad uz izvorište  reke Neve, izašle na Ladoško jezero i blokirale kopneni prilaz Lenjingradu. A već posle nekoliko dana Hitler je izdao direktivu koja je direktno odgovarala na pitanje kakvu je

Aleksandar Veljić

Aleksandar Veljić: U Raciji je ubijeno i ono ljudsko u ljudima

Na 79. godišnjicu genocida nad Srbima i Jevrejima ali i drugim nevinim žrtvama, administratori JuTjub kanala DANGA.INFO razgovarali su sa gospodinom Aleksandrom Veljićem neumornim istraživačem genocida nad stanovništvom u Vojvodini. Pored ostalog, gospodin Veljić je objasnio da su on i njegovi saradnici, zbog epidemiološke situacije ove godine izbegli da se okupe i održe Marš živih od Sokolskog doma do Štranda, gde uvek odaju počast Žrtvama „Racije“ 1942. na autentičnom mestu stradanja (stratište) i u vreme kada je prestao pogrom.  Urpkos opštoj situaciji, ove godine je gospodin Veljić sa saradnicima ostvario značajan napredak u očuvanju sećanja na Žrtve. Više o tome možete čuti u ovo video zapisu: Izvor: DANGA info

Ubistva na stotine sveštenika tokom i poslije Drugog svjetskog rata zauvijek nerazjašnjena

Ono što se desilo nedavno u srednjovjekovnom manastiru Glogovac kod Šipova uzbudilo je javnost u Republici Srpskoj. Stari monah Stefan nađen je izboden nožem do smrti. Piše: Dragan Mijović Ovaj slučaj podsjeća na jednu odavno zaboravljenu priču o ubistvu u manastiru Tvrdoš. Tog 27. avgusta 1953. godine, uoči manastirske slave Velike Gospojine, u trpezariji konaka nađen je zaklan iguman Sava (Lisjak). Ovaj stari jeromonah porijeklom iz mjesta Ivankova kod ruskog grada Voronježa, jedva izvukavši živu glavu pred boljševičkim pogromom, zajedno sa hiljadama “bijelih Rusa”, pronašao je utočište u Kraljevini Jugoslaviji. U ta teška poratna vremena manastir je bio u jadnom stanju, bratstvo pobijeno ili rastjerano, crkva oštećena, konaci zarušeni, imovina

Sveti vladika Nikolaj

Sveti Vladika Nikolaj: O budućoj srećnoj Otadžbini

Odbacite nedostojno ubeđenje, da će vas osloboditi i ojačati jedan čovek. Oslobađajte i jačajte svaki samog sebe, i kad svi budete naposle slobodni i jaki, onda će i otadžbina vaša to biti. Gle, spoljašnja sloboda ne vredi mnogo bez unutrašnje slobode, i spoljašnja moć bez unutrašnje moći. Vi u Srbiji imate spoljašnju slobodu, no šta vam ona pomaže, kad je duša vaša zarobljena u sumnju i očajanje? Odbacite smešnu šalu, da će jedan čovek sazidati buduću srećnu Srbiju. Držite se zbilje, a zbilja je, da vi svi morate u željenu građevinu uložiti po jednu dobru ciglu. Jer svi ste vi zidari vaše narodne budućnosti. Budite veliki u istrajnosti. Gazite trnje

KLALI, UBIJALI, SILOVALI, BACALI POD LED: U ovom mestu je krenulo etničko čišćenje Srba – zločini koje su izvršili su jezivi (FOTO)

Kao što je Jasenovac simbol stradanja i genocida nad Srbima i Jevrejima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, tako je i Čurug, pitomo bačko selo na obali Tise, simbol stradanja i etničkog čišćenja Srba i Jevreja u Južnoj Bačkoj. Piše: J.Simić Uoči obeležavanja Novosadske racije koju su 1941. mađarski fašisti počinili prvenstveno nad Srbima i Jevrejima, u Arhivu Vojvodine u Novom Sadu otvorena je izložba dokumenata „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava“ čiji su autori: sekretar Eparhije bačke protojerej Vladan Simić, dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva i Ljiljana Dožić, arhivski savetnik. Prenosimo uvodno slovo protojereja Vladana Simića: Okupacijom dela Kraljevine Jugoslavije, 11. aprila 1941. godine, i kršenjem Sporazuma o (večnom) prijateljstvu Kraljevine

Tela žrtava na Futoškom putu

Zločini širom Šajkaške

U sadističkim divljanjima, honvedi (vojnici) i žandarmi su u Žablju upotrebljavali čelične sprave – stezače i čupače, kojima su ženama čupali dojke, a muškarcima uvrtali mošnice. U naređenju o sprovođenju racije u Šajkaškoj, koje je izdao njenom zapovedniku, generalu Ferencu Feketehalmi-Cajdneru, načelnik Generalštaba mađarske vojske general Ferenc Sombathelji-Knaus zahtevao je „da se teritorija temeljno pročisti i izvrši najenergičnija odmazda“. To je od 4. do 19. januara 1942, koliko je, do tada neviđen, masovni masakr civilnog stanovništva trajao, glavom platilo 2.345 žitelja te oblasti smeštene između Dunava, Tise i linije Novi Sad – Stari Bečej. U kakvo sadističko divljanje honveda (vojnika), žandarma i dela lokalnog mađarskog stanovništva se racija izrodila u

Leševi pobijenih civila leže nasred Futošle ulice Foto: Wikipedia / RAS Srbija

Izložba arhivskih dokumenata „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava”

Pozivamo vas da prisustvujete otvaranju tematske izložbe arhivskih dokumenata  „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava” u četvrtak 21. januara 2021. godine u 12.00 časova u galerijskom prostoru Arhiva Vojvodine (Žarka Vasiljevića 2A, Novi Sad) Autori izložbe: protojerej Vladan Simić, sekretar Eparhije bačke, dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine i Ljiljana Dožić, arhivski savetnik Otvaranje izložbe će se prenositi putem društvenih mreža, na Fejsbuk stranici Arhiva Vojvodine. Događaj će biti održan u skladu sa merama i propisima Vlade Republike Srbije i Štaba za vanredne situacije grada Novog Sada. Molimo sve da imaju strpljenja i razumevanja i da se pridržavaju važećih mera u cilju sprečavanja pandemije izazvane Korona virusom. Izvor: Arhiv Vojvodine

U Šumaricama je ubijeno 2.400 građana, od toga 261 srednjoškolac

Potresno Teslino pismo otkriva koliko se ponosio decom iz Šumarica

I posle gotovo osam decenija od kada su nemački okupatori streljali 2.400 građana u Kragujevcu, otvaraju se nove stranice ove tragedije. Tako je, na čudan način, u istoriji do sada ostala gotovo nepomenuta priča o Nikoli Tesli, koji je samo nekoliko meseci pre nego što je umro imao snage da u Njujorku oštro osudi fašiste, i skrene pažnju Amerikanaca na žrtve u svojoj domovini. Tako se on pod naslovom „Braći u Americi“, u listu „Srpski srbobran“, obratio sledećim rečima: „Naš narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam svetla obraz pred svetom. Ono što čine naša braća u Starom Zavičaju dostojno je duha koji prožima našu narodnu pjesmu. Koliku duševnu snagu,

Žrtve pokolja u Šajkaškoj

Krvavi Božić u Čurugu

Masovna ubistva u Čurugu će trajati sve do noći između 9. i 10. januara. U jednom magacinu mitraljeskim rafalima ubijeno je 400 ljudi. Kuće ubijenih pljačkala mađarska rulja, vojnici i žandarmi Prema zvaničnim podacima, u mađarskoj raciji u Šajkaškoj koja je sprovedena po naredbi iz Budimpešte, a pod komandom generala Ferenca Fekethalmija-Cajdnera, u januaru 1942. godine ubijeno je 2.345 nevinih ljudi. Sve to je urađeno pod izgovorom da buntovne Srbe zauvek treba naučiti poslušnosti i pokazati im da je međuratna Jugoslavija bila samo prolazna epizoda o kojoj više ne treba ni da sanjaju. VIŠE od trećine od ukupnog broja žrtava, njih 893, stradalo je u Čurugu. To je, inače, bila

Sećanje na život iza bodljikave žice

Da li zbog toga što se okončao kapitulacijom, ili zato što je trajao svega jedanaest dana, Aprilski rat je, čini se, prilično skrajnut u srpskoj kulturi sećanja. Oružani „blickrig” sila Osovine, kojem se Jugoslovenska kraljevska vojska neuspešno suprotstavila, započeo je 6. aprila 1941. a završen je već 17. aprila, okupacijom Kraljevine Jugoslavije i odvođenjem njenih vojnika u zarobljeništvo. Budući da se ove  godine navršava osam decenija od Aprilskog rata, „Politika” otpočinje serijal s namerom da na osnovu istorijskih svedočanstava podseti na neke od branilaca otadžbine. Započećemo ga pričom o Moši Mevorahu, beogradskom Jevrejinu čijim će crtežima nastalim u nemačkom zarobljeništvu 1941–1945 biti ilustrovani ovi tekstovi. Kako bi prekratio dane zatočeništva

ALEKSANDAR NEDIĆ I POSMRTNA PRAVDA/ PODSEĆANjE NA SRBINA ČIJI JE GOSPOD BIO BOG SRPSKE HIMNE

Rodoljub i monarhista, Aleksandar Nedić je bio i protiv udbaškog nacionalizma Slobodana Miloševića i njegovih poslušnika, ali i protiv globalističkog satanizma, koji je ojadio Srbe. KO JE OTIŠAO? Aleksandar Nedić je rođen 21. jula 1962, a preminuo 16. decembra 2020, u doba svetskog korona trovanja. Prilikom obnove višestranačkog političkog života u Srbiji 1990. godine, odmah se uključio u borbu za Srpstvo. Bio je među obnoviteljima Narodne radikalne stranke. Za razliku od mnogih, nije krenuo putem izdaje ideala. Bio je dobrovoljac u ratovima 1991- 1992, boreći se za svoj narod, a protiv novog ustašluka. Devedesetih godina prošlog veka i kasnije, Aleksandar Nedić je bio generalni sekretar Srpske liberalne stranke, čiji najistaknutiji

Partizansko testerisanje po Srbiji

U „Politikinoj” rubrici „Među nama” objavljen je članak prof. dr Slobodana Čikarića „Satanski pir na Dubičkom mostu” 2. januara 2021. koji autor završava racionalno-moralnim obrazlaganjem zašto „kopa” po istorijskim ranama navodeći Ciceronove reči da upoznajući svoju (pravu) istoriju odrastamo. Ovom prilikom bih iskoristio svoje pravo da konstruktivno doprinesem upoznavanju (prave) istorije radi nacionalnog odrastanja. Naime, više od polovine stoleća svih šest priznatih naroda, deset narodnosti i više od dvadeset etničkih grupa i grupica na prostorima bivše Jugoslavije je izučavalo njenu opštu istoriju u kojoj je glavni akcenat bio na tzv. Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji a u čijim se nastavno-edukativnim planovima i programima (od osnovnoškolskih do univerzitetskih postdiplomskih studija) Brozovi partizani

U Srbobranu obeležena 79-godišnjica Racije u Bačkoj

Centralni pomen u znak sećanja na nevino stradale Srbe, Jevreje i Rome u zloglasnoj Raciji u južnoj Bačkoj održan je u ponedeljak, 4. januara 2021. godine, u Srbobranu. Njegovo Preosveštenstvo Episkop novosadski i bački g. Irinej služio je parastos u Svetobogojavljenskom hramu, uz sasluženje sveštenstva naše Eparhije. Besedeći po završetku parastosa, vladika Irinej je kazao da uznosimo molitve za pokoj duša svih nevino postradalih one hladne zime 1942. godine. Stradali su nevini ljudi, mnogi drugi su mučeni, hapšeni. Cilj naš nije da izazovemo bilo kakav revanšizam, bilo kakvo osvetničko raspoloženje, čak ni prema direktnim potomcima izvršiteljâ Racije. Kad nije cilj izazivanje bilo kakvog osvetoljublja onda je molitveni spomen neophodni temelj

Hteo da pokatoliči sve Srbe: Alojzije Stepinac Foto: commons.wikimedia.org, en.wikipedia.org

Prota Steva Dimitrijević o Stepincu 1948. godine

Prota Steva Dimitrijević je u jednom pismu Petru Momiroviću, 25.marta 1948.godine, pišući o utamničenom episkopu Varnavi Nastiću, izneo svoje mišljenje o, tada takođe utamničenom, Alojziju Stepincu: “ …To se trebalo da uvidi i da se pravoslavno religiozno opijeni vladika, fizički slabodušan, osuđuje na mnogogodišnji prinudni zatvorenički  rad, dok se rimokatoličkom vladici Stepincu, koji je MORALNI  SAUČESNIK u  uništavanju stotine hiljada Srba, rušenju stotine bogomolja  pravoslavnih i nasilnom prevođenju u rimokatoličanstvo, stvori čak u zatvoru kapela radi svakidašnjeg moljenja i za nestanak ostalih šizmatika. Razum je trebao da nadvlada mržnju. Daće Bog, da on naknadno izvrši svoje delo, ublaži tamnovanje pravoslavnog vladikeu kome su svi misleni Srbi pravoslavci gledali i očekivali budućeg moralno – nacionalnog

Vladimir Bursać: Povodom knjige V. Đ. Mišine „Memorandumi Sinoda SPC 1941–1942“

Mrtvi nažalost ne mogu da govore u svoje ime. Mi, njihovi potomci, rođaci i sunarodnici to moramo da činimo za njih. Pitanje je samo da li to umemo, možemo i želimo. Šta možemo saznati iz nove knjige direktora Muzeja žrtava genocida, Veljka Đurića Mišine, “Memorandumi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve 1941-1942. godine vojno-upravnim komandantima Srbije“? Da su se u prvoj godini rata, 1941. godine, nakon okupacije i podele Jugoslavije, dešavali stravični zločini nad pravoslavnim srpskim življem, u užasu nečega što se zvalo Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Da su se dešavala ubijanja, mučenja, zatvaranja, odvođenja u koncentracione logore, nasilno pokatoličavanje, rušenja pravoslavnih crkava, pljačkanja i ucene, islamizacija i unijaćenje. Da

NAJNOVIJE VIJESTI

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.