arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Izvor: kingdom-of-yugoslavia-in-ww2.com

Vladan Ivković: Srpske izdaje, I dio

Ko se u Drugom svjetskom ratu borio za Srpstvo, a ko je pomagao okupatoru da uništi Srpstvo? Ili ko je ratovao za Srpstvo, a ko protiv njega? Je li isto izdati Jugoslaviju i izdati Srpstvo? Koga je izdao knez Pavle, koga kralj Petar, koga Nedić, koga Broz, a koga Draža? Pokušaću u nekoliko tekstova pregledati ova pitanja sa srpskog stanovišta, unutar srpskog interesnog obrasca. Svaki obrazac izdaje izdajnikom može odrediti samo onog ko je imao obavezu da ne stane na stranu neprijatelja. Srpski obrazac podrazumijeva da se podjele na izdajnike i rodoljube među Srbima određuju ne prema tome koji Srbin je na koji način pomagao Englezima, Amerikancima, Sovjetima ili Nijemcima,

Nemački sveštenik o Srbima: Mi smo ih mučili, a oni su mazili našu decu!

Fridrih Grizendorf bio je dvorski sveštenik. Nakon Drugog svetskog rata kada je Nemačka izgubila, Fridrih je održao propoved u selu Everburgu kraj Osnabrika u kome se tada nalazilo na hiljade srpskih zarobljenika. Evo šta je tom prilikom rekao! “Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Englezi, Amerikanci, Rusi. Možda su imali bolji materijal, više vojske, bolje vojskovođe. No, to je u stvari izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su odneli oni. Međutim, ima ovde među nama jedan narod koji je od svih pobednika izvojevao jednu mnogo lepšu, drugu pobedu. Pobedu duše, pobedu srca, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. Taj narod su Srbi. Mi smo ih ranije samo površno poznavali. Ali smo

Nikola Milovančev: Šibenik u crvenom deliriju – septembar 1943.

Veliki broj žrtava nastradalih od pobjedničke strane (preko 350.000 usmrćenih) je svakako jedan od važnih razloga zašto temeljit popis žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji nikada nije bio izvršen u 45 godina, od 1945. do 1990. Predgovor priređivača Iz nekoliko komentara čitalaca na jedan članak prof. dr. Vladislava Sotirovića, koji je objavljen na portalu Jadovno 1941, shvatio sam da mladi čitaoci, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, malo znaju o zločinima počinjenim u ime Komunističke partije Jugoslavije i njenog vođe Josipa Broza u periodu od 1941. do 1945. Zato je posebna zadaća moja i svih nas, čiji su očevi i djedovi učestvovali u partizanskom pokretu zbog borbe protiv okupatora a

„Srbi Banije u koncentracionom logoru Mauthauzen“ Miloša Bajića

Podsjećamo da se pojavila za istoriju srpskog naroda Banije izuzetno vrijedna knjiga: „Srbi Banije u koncentracionom logoru Mauthauzen“, autora Miloša Bajića, pjesnika i među prognanim Srbima u Srbiji istaknutog kulturnog poslenika. Srpski narod, do građanskog rata u Hrvatskoj devedesetih godina većinski narod Banije, dugo je muku mučio sa sređivanjem popisa svojih stradalnika – boraca ili žrtava ratova u 20. vijeku. Tek u drugoj njegovoj polovini istraženo je i ubilježeno mnogo toga što je trebalo da se radi i ranije uradi. I to što je urađeno, urađeno je zahvaljujući prije svega entuzijazmu pojedinaca. Ali, da ne idemo sad u tu dugu, tešku i komplikovanu priču. Knjiga Miloša Bajića, čiji je izdavač

Mile Bjelajac: Pravo na otpor i pobunu

Danas, kada su nedavne ideološke podele u svetu zamaglile veličinu i suštinski značaj pobede (1945) nad jednim projektom dominacije svetom i kada se relativizuje značaj pobede nad tim istim projektom 1918. godine, ima li mesta da se zapitamo da li je narod kome pripadamo birao i onda i tada pravu stranu istorije? Da se pitamo da li je posle pobeda u ta dva rata pružao ruku pomirenja pobeđenima bez masovnog revanša i osvete? Da li treba da se u ime nečega odričemo prava na sećanje da je nekada postojala tradicija borbe za oslobođenje, protiv volje silnika koji bi da porobe, da razdrobe, da unište i potru jedan narod i pretope

Logor Plav: ZABORAVLjENI ALBANSKI LOGOR ZA SRPSKE CIVILE, ŽENE, DJECU I STARCE

4. jula 1941. u Plavu, na sjeveroistoku Crne Gore albanski balisti i vulentari pod nadzorom italijanskih okupacionih vlasti osnovali koncentracioni logor. U ovaj kazamat smrti su dovođeni pravoslavni Srbi iz okoline Plava, procenjuje se preko 500 civila, od kojih najvećim dijelom žene i djeca. U samom logoru je umoreno preko 30 mališana mlađi od 10 godina. Logor Plav je bio jedini logor na teritoriji okupirane Crne Gore u Drugom svjetskom ratu za žene i djecu. U njemu su albanski balisti utamničili isključivo civile, a najvećim dijelom bili su to žene, djeca i starčad. Sam logor je osnovan početkom jula mjeseca 1941. godine i to u privatnoj višespratnoj kući porodice Vukote Džudovića. Kasnije

Od Hitlerovih koljača do genocide survivora

Istraživač Ksavijer Bugarel (Xavier Bougarel) specijalista za islam na Balkanu, navodi brojku od koje se ledi krv u žilama – dok je Francuska za vreme Drugog svetskog rata dala između 8.500 i 9.000 esesovaca (ne računajući nasilno regrutovane u Alzasu i Mozelu) u Bosni je bilo između 20.000 i 30.000 muslimana koji su pristupili „Handžar“ SS diviziji. Stvar je u tome što u to vreme Bosna nije imala više od milion i po muslimana. U intervjuu koji je dao za “Courrier des Balkans” Ksavijer Bugarel, autor knjige „Handžar divizija SS vafen Bosne 1943-1945, objašnjava kako sećanje na ovu nemačku diviziju koju su kao topovsko meso sačinjavali muslimani Bosne i Hercegovine

Komemoracija u Kamničkoj Bistrici Crnogorcima, Bokeljima i Hercegovcima umorenim maja i juna 1945.

U subotu 12. juna 2021. održani su u dolini Kamničke Bistrice, blizu Ljubljane, liturgija i pomen za duše između 3.500 i 6.000 žrtava koji tu leže, u šest masovnih grobnica, već 76 godina. Riječ je o monarhističkim borcima i ljudima pridošlim sa njima u zbjegu iz Crne Gore, Boke i Hercegovine, koji su ubijeni nakon kraja Drugog svjetskog rata. Priredio: Nikola Milovančev Dolina Kamničke Bistrice je jedna od brojnih lokacija na području Slovenije, na kojima se nalaze posmrtni ostaci brojnih pripadnika srpskog naroda, boraca nekomunističkih formacija i članova njihovih porodica, koji su odlukom Josipa Broza usmrćeni bez suda krajem maja i u junu 1945. godine. Bilo je to poslije završenog

PRVI KRSNI HOD DO DUBOKE DOLINE U SURDULICI (video/foto)

Posle više od jednog veka uspeli smo da organizujemo prvi KRSNI HOD DO DUBOKE DOLINE U SURDULICI. Mesto stradalaštva srpskog naroda od bugarskih okupatora. Stradalo je preko 4000 Srba, na zverski način, a razlog poznat samo Bugarima. U organizaciji SPC i Udruženja potomaka ratnika oslobodilačkih ratova Srbije – Okružni odbor Vranje i Opštinski odbor Surdulica u Surdulici je danas, 29. maja 2021. godine obeležena slava Svetih Surduličkih mučenika i organizovan veliki krstni hod do Duboke doline – jednog od najvećih stratišta na jugu Srbije tokom Prvog svetskog rata. Na ovom mestu je prema dokumentima Međunarodne savezničke komisije ubijeno nekoliko hiljada srpskih civila od strane bugarskih okupatora. U slavu i čast

U planu snimanje filma o srpskim zarobljenicima u Norveškoj

Za Srpsku istoriju govori norveški režiser Kjetil Palmquist. Planiramo snimanje filma takođe i u Srbiji. Cilj nam je da pronađemo preživele zarobljenike kao i njihove potomke. Kamerom bismo zabeležili njihova svedočenja, koja bismo kasnije pretočili u dokumentarni film. Smatram da ova tema ne sme biti zaboravljena već želimo da filmom prikažemo budućim generacijama, kolika je žrtva svih nevino stradalih u drugom svetskom ratu. Za sajt Srpska istorija govori poznati Norveški režiser Kjetil Palmquist, namera mu je da snimi film o Srpskim zarobljenicima u Norveškoj. Intervju vodi Branko Dimeski U produkciji vaše filmske produkcijske kuće PQS media publika je mogla pogledati preko četrdeset sjajnih dokumentarnih filmova. Režirali ste film „Noć Bombi“ koji

Vladislav B. Sotirović: Ko su bili okupatori a ko izdajnici?

U „Politikinoj“ rubrici „Među nama“ pojavio se 26. aprila 2021. g. još jedan u nizu titoističkih pamfleta o Josipu Brozu Titu i Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji („Najnoviji rat protiv Tita“) autora izvesnog Nikole Narandžića (Zemun) u kome se po standardnim udbaškim metodama i rečniku blati i moja profesionalna malenkost. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović, Vilnjus, Litvanija Nije teško pogoditi da se najverovatnije iza ovakvih brozombističkih falsifikata kriju drugovi iz tzv. „Saveza antifašista (sic!) Srbije“ (predsednik Aleksandar Kraus, glasnogovornik Zlatoje Martinov) a u kojima iskazuju elementarno nepoznavanje i istorije i istoriografije o temama o kojima pokušavaju da i dalje ispiraju mozgove javnosti. Ovom prilikom bih drugovima „antifašistima“ skrenu pažnju

Ivan Petrović: O zloglasnoj jami „Kotor“

U mjestu Dubrave iznad Nikšića pronađena je zloglasna jama „Kotor“ u kojoj leži preko 300 žrtava komunističkog terora. Nikšić je dobio novog gradonačelnika, i po mišljenju mnogih, Nikšić je poslije više decenija dobio prvog čovjeka grada dostojnog te funkcije. A neće mu biti lako! Ni ovi izbori u mom Nikšiću, kao ni svi prethodni izbori u Crnoj Gori nisu mogli proći bez starih, izlizanih fraza o odbrani države, okupaciji, antifašizmu, četnicima, partizanima, bjelašima i zelenašima. Zelenaši se zaklinjaše u Krsta dok se slikavaše kraj spomenika Ljuba Čupića, antifašisti i dalje kliču Sekuli Drljeviću, UBNOR dizaže spomenik komitama, potomci Hercegovaca još kliču „nikad više 1918“ a mi koji bar malo poznajemo

BITKA ILI MASAKR NA SUTJESCI: Gubici Nemaca jedan odsto, četnika 17 vojnika, partizana 12.000 boraca!

15. maja 1943. počela je operacija Švarc. Da li je baš sve bilo kao na filmu? Izvor: Pogledi ; Autor: Miloslav Samardžić ; 16. mart 2013. “Vi imate pravo da znate sve“ – poručuje nam RTS, dok nam u stvari uporno nameće obavezu da ne znamo ništa. Zato nam se nekritički – bez objašnjenja da je to sve laž i prevara – reprizira i film “Bitka na Sutjesci“, iako je do sada mogao biti snimljen niz filmova sa istinitim događajima. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju

NEĆE MOĆI, Politički Holokaust

Kada pišem o otrežnjujućim upozorenjima ne mislim samo na glupost (podmetačinu?) da u program svečane akademije povodom 9. maja budu uvršćene četiri pesme koje su za vreme Drugog svetskog rata pevali pripadnici ljotićevskog Srpskog dobrovoljačkog korpusa, o čemu sam opširnije pisao u tekstu za novi „Pečat“. Piše: Filip Rodić To samo po sebi i nije toliki skandal koliki je imenovanje jedne od osoba odgovornih za taj propust, istoričara Dejana Ristića, na čelo Muzeja žrtava genocida, koje je usledilo svega nekoliko dana nakon ovog fijaska. Da se razumemo, ovog čoveka za tu funkciju ne diskvalifikuju samo površnost i nedostatak osećaja za umesno tokom rada u komisiji koja je birala scenario, nego

Dušan Dostanić: O knjizi Mit o neprijatelju – antisemitizam Dimitrija Ljotića

Knjiga Darka Gavrilovića je vrlo slaba, ne nudi nove uvide i ne pomaže boljem razumevanju naše prošlosti ali stavlja važna pitanja pred naučnu zajednicu. Prikaz knjige: Darko Gavrilović, Mit o neprijatelju: antisemitizam Dimitrija Ljotića, Službeni glasnik, Beograd, 2018, 242 strane. Istorija Jevreja u Srbiji je tema koja nije ostala neistražena. Kada se govori o istoriji Jevreja pitanje antisemitizma nameće se samo po sebi, a u srpskom kontekstu se tada neminovno dolazi do imena Dimitrija Ljotića. Ipak, to ne znači da je ova tema temeljno proučena, jer jedna je stvar konstatovati da je Ljotić imao negativan stav o Jevrejima, a sasvim je nešto drugo odgovoriti na pitanja kakav je bio karakter

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.