arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Foto: Gettyimages

Poljska i u Srbiji traži SS čuvare iz logora

Varšava — Poljski IPN je uz pomoć Interpola započeo potragu, između ostalog i u Srbiji, za oko 1.600 esesovaca među čuvarima i osobljem Aušvica i drugih logora. U IPN-u, koji istražuje i dokumentuje nacističke i komunističke zločine nad Poljacima, formiran je u Varšavi poseban tim koji je istražio ko je od 23.000 logorskih čuvara bio u elitnoj oružanoj formaciji SS i zatražio je pomoć Interpola da pronađe esesovce iz logora smrti koji bi mogli još da budu živi, piše poljski list “Žečpospolita“. „Do sada je među 23.000 čuvara i osobolja logora otkriveno 1.600 takvih SS-ovaca. U obzir se uzimao datum rođenja. Istražitelji su pošli od toga da još mogu da

15. januar 1905. – Ubistvo popa Taška

Godina 1905. otpočela ubistvom prote u Kumanovu Atanasija – Taška Petrovića Ulazak srbske četa u Makedoniju uvećao je broj bugarskih zločina nad Srbima. Na udaru su bili svi oni za koje je bilo dovoljno pretpostaviti da mogu biti opasni za bugarsku organizaciju. Prema podacima konzula Ivana Ivanića, od bugarskog noža i kuršuma stradalo je preko 150 viđenijih Srba. Po bestijalnosti, kojom su izvedene, ističu se pokolji koje su čete Atanasa Babate i Jordana Spasova izvršile u selima Kokošinje kod Kumanova i Rudare kod Kratova. Godina 1905. otpočela je ubistvom srbskog prote u Kumanovu Atanasija – Taška Petrovića. Organizator i izvršilac ubistva bila je bugarska organizacija u Kumanovu. Pop Taško je osuđen na smrt zato što je bio

Ne plašim se istine: Mario Barišić

Naših prvih 25 godina (35): Slepi su molili da ih ubiju

Prilikom posete Lori video sam čoveka sa iskopanim očima koji je jecao i tražio da mu prekratim muke, ekskluzivno za „Vesti“ je pre sedam godina ispričao Mario Barišić, nekadašnji komandant hrvatske vojne policije u Šibeniku o užasima konc-logora u Splitu, u kome su mučeni i ubijani Srbi tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Ključni svedok Logor Lora je postojao od 1992 do 1997. godine. – Posle svega, savest mi je mirna i čista. Ni za čim ne žalim. Mogu da me proglašavaju i izdajnikom i ludakom, ali sam u borbi dokazao da mi je Hrvatska iznad svega na srcu. Suze mi pođu kada se prisetim koliko je pravih domoljuba poginulo

Klark: Raspad Jugoslavije je posljedica američkog imperijalizma

Klark: Raspad Jugoslavije je posljedica američkog imperijalizma

Svi problemi u regionu proizlaze iz nasilnog raspada multietničke Jugoslavije u devedesetima, što je proces koji su zapadne sile podržavale, pa i aktivno ohrabrivale, navodi se u komentaru čuvenog britanskog novinara Nila Klarka. Klark smatra da sve potencijalne krize koje sada prijete Balkanu nisu krivica ruske politike nego su „posljedice ranijih američkih i zapadnih intervencija i kampanja“. Dok se danas brani postojanje i teritorijalni integritet BiH, navodi Klark, postavlja se pitanje zašto je Amerika podržavala nezavisnost Kosova i pravo na samoopredjeljenje tamošnjeg albanskog stanovništva. „Zašto onda nije bio važan teritorijalni integritet Jugoslavije? Mnogi ljudi u regiji nostalgični su za Jugoslavijom. Prošlogodišnja anketa agencije ‘Galup’ pokazala je da većina ispitanih iz Srbije,

Žrtve Novosadske racije

Krvava tačka stavljena u Bečeju

Kraj novosadske racije nije bio i kraj krvoprolića. Naredbom koju je potpisao Ferenc Sombathelji, racija je proširena na Srbobran i Bečej i počela je po završetku pokolja u Novom Sadu Novosadska racija u kojoj je, za nepuna tri dana, zverski umoreno 1.246 nevnih ljudi, od čega 489 muškaraca, 415 žena, 177 staraca i 165 dece, praktično je obustavljena u petak, 23. januara 1942. godine u 16 časova. Oficijelno, ona je okončana u 21 čas tog istog dana. Tako je, naime, bilo navedeno, u „Objavi“ koju je potpisao komandant Drugog oružanog odreda, zaduženog za njeno spovođenje, pukovnik Jožef Graši. U tom opskurnom tekstu, on je podvukao da se „teško odlučio na

Srpska vojska na frontu

Bataljon smrti

Čačak – Na ratnim poljima Srbije te 1914. oni su bili najlepši cvetovi i poslednja nada da će svojim mladalačkim žarom i besprimernim patriotizmom, koji će uneti među trupe iskusnih ali iznemoglih ratnika, razbiti Poćorekovu kaznenu ekspediciju i odbraniti čast svoje zemlje… To se i dogodilo. Kada su napustili kasarnu u Skoplju i u besprekornom redu izašli na ulicu, masa sveta dočeka ih cvećem. Bilo je onih što nisu mogli da zadrže suze i jecaj: „Odoše đaci na front… Odoše đaci u smrt…” Buketi orošeni suzama padaju na ponosne mladiće, čiji se bajoneti i kaplarske zvezdice presijavaju na suncu… Ovim slovima čačanski književnik Antonije Đurić opisuje stupanje u boj slavne srpske

Sajan Munjiza: Vodič u napadu na Prijedor

Prije napada na Prijedor vršene su pripreme iako nama odbornicima ništa nije bilo rečeno. Ovdje su bili viši partizanski rukovodioci (među kojima i Kosta Nađ). Oni su dolazili u naše selo i odatle osmatrali Prijedor i vjerovatno pravili plan napada. Uoči napada smo mi pozvani i obavješteni. Meni je rečeno da pronađem vodiča za Podgrmečku četu, koja će odavde napadati Prijedor. Komandir je bio Jović. Bio je nizak i lijepo građen. Rečeno  mi je da bi trebalo odrediti čovjeka koji dobro poznaje Prijedor i da bude sigurniji i smjeliji. Odredio sam Dušana Tubina, a pošao sam i ja. Jedinica koju smo vodili dobila je zadatak da sa sjeverne strane uđe

Bitka u kojoj je Gvozdeni puk dobio ime

Za ovu “našu” Novu godinu poklanjam vam jednu istinski našu priču. Nestvarna je, a baš naša. Ovako počinje nastavak mog romana o Gvozdenom puku: Prolog: Jordan je pamtio potpuno drugačije Vidovdane od ovog. Kao mali bi se, u tek oslobođenom Nišu, uvek u porti crkve, dok bi trajala služba i pomen svim vojnicima palim za veru i otadžbinu, sa ostalom dečurlijom igrao Srba i Turaka. Kada je ostao samo sa majkom i sestrom, prisustvovao bi molitvi od početka do kraja, a u Beogradu bi, kao pitomac Vojne akademije, koju je završio 1900, obeležavao taj praznik najsvečanije moguće, kao „svoj dan“. Vidovdan je, nekako, uvek bio svet, poseban, sa mislima ka

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (26): Spasavanje pilota Skota OGrejdija

Iznad mene preletješe dva helikoptera, a nad njima u brišućem letu i dva borbena aviona… Saznajem da su to bili Amerikanci koji su u jedan od helikoptera smjestili Skota O’Grejdija, pilota moćnog američkog aviona „F-16“ kojeg su na ovom području oborili srpski borci 8. jun 1995. Nisam imao nekakvih velikih razloga da na Oštrelj, odnosno u komandu Drugog krajiškog korpusa i naš Pres-centar koji se već godinama tu nalazi, dođem tako rano… Ali, stopirao sam, naišlo je auto, sjeo sam i evo me na Oštrelju… Taman idem prema vikendici u kojoj se nalazi Pres-centar, kad iznad mene preletješe dva helikoptera, oba obojena u bijelo i sa oznakama Ujedinjenih nacija. Nad

Foto: Javno vlasništv

Nepravda prema Srbima stradalim od ustaške ruke: I ćutanje o zločinu je zločin

„Sve što nam se događa, pripada nam jer to smo i zaslužili. Mi Srbi smo ćutali o zločinima koji su u dva svetska rata počinjeni nad nama, pa su nas u ovim vremenima proglasili za genocidan narod!“ Tako Zdravko Šotra, naš poznati filmski i televizijski režiser i autor sjajnog dokumentarca o ustaškim zločinima u Prebilovcima „Evo naše dece“, počinje priču za „Ekspres“ o ideji Lordana Zafranovića da snimi film „Deca Kozare“. Na pitanje zbog čega smo ćutali o tim zločinima i kako je moguće da o tri dečja ustaška logora u Hrvatskoj, o Jasenovcu, o golubnjačama u Hercegovini i zapadnoj Bosni koje su bile zatrpane srpskim leševima, niko dosad nije napravio igrani film niti napisao valjanu knjigu, Šotra odgovara: „Srbi ne znaju da se bave sobom,

Baške Vode

Hrvatska sad hoće da prodaje i srpsku imovinu!

Novim propisom hrvatska vlada predviđa otuđenje uzurpirane svojine naših firmi. Advokati traže privremenu meru od Evropskog suda u Strazburu Hrvatska vlada usvojila je ove nedelje i poslala u skupštinsku proceduru konačne izmene Zakona o podsticanju ulaganja, zahvaljujući kojima bi srpske firme koje su za vreme bivše Jugoslavije imale imovinu u ovoj državi, i definitivno mogle da ostanu bez nje. Kako su „Novosti“ upozorile pre mesec i po, Hrvati nude investitorima poslovni prostor zbog kojeg srpske banke, institucije i preduzeća vode sudske sporove, u zakup na deset godina – besplatno. Novina je da će po isteku zakupa ulagači moći srpsku imovinu i da otkupe! Po rečima Martine Dalić, potpredsednice vlade u

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (25): Rupert Smit sa Ratkom Mladićem

Pozdravljaju se prilično prijateljski. Generale, gađali su me vaši kada smo letjeli ponad Travnika, veli Smit Mladiću. E moj generale, da su vas gađali moji, vi se nikad ne biste spustili ovdje gdje ste upravo sletjeli, odgovori mu Mladić 17. maj 1995. Rupert Smit je opet insistirao da razgovara sa generalom Ratkom Mladićem. Sastanak je dogovoren na Balkani kod Mrkonjić Grada. I odjednom, eto ti ga…. Slijeće helikopter sa oznakama Ujedinjenih nacija… Iz njega izlazi Smit… Prilazi mu Ratko… Pozdravljaju se prilično prijateljski. – Generale, gađali su me vaši kada smo letjeli ponad Travnika – veli Smit Mladiću. – E moj generale, da su vas gađali moji, vi se nikad

Trg bana Jelačića, Zagreb

Zagreb pokušava da preduprijedi odluke Strazbura i otme imovinu

Novosadski advokat Zoran Ristić ocijenio je da Hrvatska Prijedlogom zakona o podsticanju ulaganja, o kojem se Sabor treba izjasniti u februaru, pokušava da preduprijedi presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu po tužbama srpskih preduzeća čija je imovina oteta. Ristić, čija je advokatska kancelarija „Ristić i partneri“ uputila čak četiri predstavke srpskih firmi i banaka protiv zvaničnog Zagreba i o kojim bi sud u Strazburu trebao uskoro odlučivati, smatra da Zagreb ovim potezom želi da spriječi odluku Suda, za koju vjeruje da će biti pozitivna. „Pošto se očekuju pozitivne odluke u korist srpskih firmi kojima je nezakonito oduzeta imovina, Zagreb je rešio da te odluke praktično spreči još pre

Žrtve racije u komandi XVI lovačkog bataljona

Masakr na Uspenskom groblju

Na nevelikom pravoslavnom groblju tog ledenog 23. januara 1942. godine, za nekoliko sati pobijeno je 250 nevinih duša. Na fudbalskom igralištu NAK-a, honvedi su organizovali ciničnu trku za život Jedno od novosadskih mesta na kojem su u petak, 23. januara 1942. godine, počinjeni najstrašniji zločini bilo je i Uspensko pravoslavno groblje. Reč je o nevelikom groblju koje se nalazi u današnjoj ulici Novosadskog sajma koje bi, s pravom, moglo da se nazove i večnim počivalištem srpskih besmrtnika. Jer, na njemu, uz ostale, počivaju Jakov Ignjatović, gospodar Jovan Obrenović, Svetozar Miletić, Mihailo Polit Desančić, Jaša Tomić… Ubistva su počela već oko osam časova ujutru. Prve žrtve su, navodi se u jednom

Zašto Beograd nema spomenik Draži Mihailoviću?

Ako hoćete da utvrdite u kojoj meri se neki bivši komunista i partizan konvertovao u Srbina -govorio je profesor Lompar na jednom od predavanja- postavite ga pred iskušenje iznošenja stava o sudbini Draže Mihailovića: ako je u stanju da izvrši samoprekoračenje i pošteno prizna Draži antifašističko vojevanje i tragičnu sudbinu, onda je narečeni bivši komunista postao Srbin; ako nije u stanju da to uradi, onda on ne samo da nije postao Srbin, nego još nije na putu ni da primi hrišćanstvo. Ova briljantna i duhovita misao gađa u psihološki centar naše stvarnosti. Zašto i danas, tri decenije od zvaničnog silaska komunista sa vlasti, u našoj vladajućoj eliti i dalje postoji

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.