arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Velika skulptura cveta čuva sećanje na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj

Prikaz Ričarda J. Evansa: „1941: GODINA KOJA SE VRAĆA”

Ova izvanredna knjiga o Jugoslaviji daje genocidu ljudsko lice Dana 6. aprila 1941.godine, Hitlerove armije su umarširale u Jugoslaviju, odgovarajući na vojni puč kojim su srpski oficiri zbacili pronacističku vladu, ugrozivši timen  nemačku strategiju na Balkanu. Za manje od dve nedelje zemlja je kapitulirala,  savladana superiornom vatrenom moći Nemaca. Periferne regione ove multinacionalne države su odmah progutale susuedne zemlje, dok su jezgro države Nemci pocepali na dva dela, svodeći Srbiju  na žalosne ostatke države i dovodeći iz egzila fašistu Antu Pavelića, da vlada uvećanom, nezavisnom Hrvatskom. Dva miliona pravoslavnih Srba nove države, 30.000 Cigana i 45.000 Jevreja živeli si manje –više mirno pored njenih šest miliona Hrvata rimokatolika. Sve će

Stana Crnogorac

Porodila sam se u grobnici

U jednoj od onih lijepih starinskih kula u selu Čelebiću, sazidanih od fino tesanog kamena, u mraku gotovo potpunog sljepila, dane broji Stana Crnogorac. Nabrojila je sedamdeset i pet godina, ali breme koje je ona turila iza pleći bilo je preteško i za tri života. Sjedi skrušena, sva u crnini. Krupne i nekada očigledno lijepe oči miruju bez sjaja poput dva planinska jezerca koja su se već predala ilinskoj pripeci. Sjeta i tuga u očima i u riječima, i u rukama dok miruju skrštene, i u tromom, umornom pokretu — i u glasu i u ćutanju…     Zasuzi samo kad spomene osmogodišnju unuku Miru, najmlađe od petoro unučadi, djece sina

SAVA MARČETA-KOZOMARA-PETROVIĆ: cio život gubitak za gubitkom…

Zemlja tvrda a nebo visoko

Selo u kojemu živi Sava Petrović zove se Gubin. Niko više ne zna odkud mu takvo neobično ime, po čemu je taj pitomi kraj Livanjskog polja podno Dinare tako prozvan, ali kad je u pitanju sudbina ove žene, onda u tome ima nekakve žalosne ironije. Ovoj sedamdesetogodišnjoj sićušnoj starici cio vijek je prošao u neprestanom gubljenju, a ona postojana, i danas na nogama, laka i čila kao da joj je život prošao u radovanju: „Ja sam tu iz Čaprazlija. Od Marčeta. Uoči rata, bojim se da je to bilo nekako na dvi godine prije nego se zaratilo, udala se za Iliju Kozomaru iz Donjih Rujana. Eto, sinu mi Uglješi bilo

Zoran_Blagojevic_komadant_staba_4_ozrenske_lpbr.jpg

Srpske glave „vrijedile“ 1.000 do 3.000 maraka

Tada su komandiri i komandanti jedinica upoznati sa stavkom da će „iz stimulativnog fonda (Armije BiH) od 300.000 maraka tokom čišćenja terena biti nagrađeni najbolji pojedinci. Za zarobljenog četnika 3.000 maraka, mrtvog 1.000 maraka. Za osvojeni tenk nagrada je do 20.000 maraka, a za zarobljenu pušku 200 maraka“   Zoran Blagojević, komandant štaba 4. ozrenske lpbr Piše: Aleksandar LUKIĆ U nedjelju, 10. septembra navršava se 22 godina od egzodusa Srba iz Vozuće i doline rijeke Krivaje u FBiH gdje su pripadnici takozvane Armije BiH sa vjekovnih ognjišta protjerali 1.920 srpskih porodica, 7.500 Srba, spaljeno je više od 30 sela, poginulo oko 415 srpskih vojnika, a još 137 se vode kao nestali. Ofanziva iz septembra

sv-ana.jpg

Žrtve Kosinja vape za vječnim mirom (Osvrt na članak „Krv žrtava vapi do neba“)

Čitajući članak na sajtu Ličkih novina „Krv žrtava vapi do neba“, uočio sam  niz neistinitih i proizvoljnih tvrdnji i argumenta, koji neopravdano optužuju srpski narod iz Kosinja, ponižavaju više stotina nevinih srpskih žrtava a ono što je najgore, „nove istine“ otvaraju „stare rane“ i stvaraju nove podjele među ono malo preostalog stanovništva (Srba i Hrvata) Kosinja. Iz pijeteta prema nevinim žrtvama mojih predaka, iz poštovanja prema čestitim anonimnim kosinjanima Hrvatima i obavezi prema komšijama Srbima, koji žive u Kosinju a ovaj članak im unosi dodatni strah i nemir, odlučio sam napisati osvrt na navedeni članak koji vrvi neistinama, insinuacijama i naivnim istorijskim konstrukcijama. Drago mi je da su neki moji

gucevo-u-tekst.jpg

Gučevo – prva bitka Broza i Draže

Posle 99 godina u rovovima gde se 7. septembra 1914. odigrala Drinska bitka, najstrašnija u 1. svetskom ratu. Kota 708, grobnica junaka koji su 55 dana odolevali austrougarskoj ofanzivi, skrivana je od Srbije. Beskrajne izukrštane pruge rovova, zemunica i kratera iz Prvog svetskog rata protežu se i posle 99 godina duž grebena podrinjskih planina Gučeva, Boranje i Jagodnje, prirodnog grudobrana zapadne Srbije. Na tim visovima, od Gučeva do Mačkovog kamena, 7. septembra 1914. godine počela je najstrašnija bitka Velikog rata, tokom druge austrougarske ofanzive. Braneći vis Eminove vode i kotu 708 tokom 55 dana krvavih borbi žrtvovale su se hiljade srpskih vojnika. Stari Podrinjci pričali su, da je dugo posle bitke goli

ispovest-kupres.jpg

Ispovest: Crn svaki dan

Žikica Đorđević, prognan sa Kupresa pre dve decenije, kazuje o stradanju porodice Spremo, čijih je 126 članova ubijeno (4) Zločini i u proleće 1992. Za tri dana ubijeno šestoro članova porodice Spremo. Ubijani i u zatvorima „Lora“ i „Vrgovac“ Eho prošlosti spustio se u kuprešku dolinu u proleće devedeset druge godine, kao i u ono proleće četrdeset prve – govori Žikica Žika Đorđević, sada direktan svedok srpske nesreće i ponovnog stradanja porodice Spremo, čiji je potomak po majci Ljubici Spremo. Potresno svedočenje prvi put za „Novosti“ kazuje u svom novom domu u koji je izbegao pre dve decenije. – Nova adresa, skućili smo se, nije da nismo, ali mira nemaš.

sami-sebi.jpg

Sami sebi neprijatelji: Leskovac sravnjen po želji Koče Popovića

U Titovoj Jugoslaviji vrlo retko se govorilo o savezničkom bombardovanju naših gradova krajem Drugog svetskog rata. Najviše Srbije, tvrde istoričari. Ako su ova „prijateljska“ razaranja i pominjana, obično je to bilo u kontekstu „neminovnih žrtava u borbi za konačno oslobođenje od fašista i domaćih izdajnika“. Ali, broj žrtava nikada nije pominjan. A reč je o desetinama hiljada stradalih! Jedno od najvećih takvih razaranja bilo je u Leskovcu, 6. septembra 1944. godine. U 12 časova začule su se sirene, a bombe su počele da lete dvadesetak minuta kasnije. U pratnji 20 lovaca, 28 bombardera je na grad bacilo 69 tona bombi da bi se, navodno, uništila „koncentracija nemačkih trupa“ koje su

Svetozar_Crnogorac.jpg

Svetozar Crnogorac: Partizani su u Hercegovini nastavili ustašku misiju istrebljenja Srba

Govorim o temi koja korespondira sa ustaštvom, a koju smatram izuzetno važnom, a čini mi se da joj se ne posvećuje nikakva pažnja, što može biti kobno za narod Istočne Hercegovine. Svetozar Crnogorac Već nekoliko godina pažljivo pratim dešavanja u našem susedsvu u Zapadnoj Hercegovini. Pratim njihove sajtove, političke emisije na hrvatskim televizijama i posebno Katolički tjednik, list Katoličke crkve, koja je inače žila kucavica hrvatskog naroda i tvorac svih zala koji su kroz vijekove snalazili naš narod a po mom mišljenju i okorela zločinačka organizacija. Vi se obično snabdevate po Mostaru, Čapljini a neretko i u Širokom brijegu – matici ustaštva u Hercegovini. Oni su verovatno veoma ljubazni, neretko vas usluže kafom i rakijom,

manojlo-grbic.jpg

Prota Manojlo Grbić

Prota Manojlo Grbić (1844–1899) jeste jedan od najznačajnijih pisaca srbske crkvene istorije, čovek koji je u svojim radovima izučavao crkvenu prošlost Vojne Krajine, tj. Srba u Eparhiji gornjokarlovačkoj.   Žitije i sočinjenija Rođen je u Širokoj Kuli u Lici 19. decembra 1844. godine, a upokojio se 16. aprila 1899. godine. I otac i deda su mu bili sveštenici, a po porodičnom predanju bio je 12 sveštenik u muškoj liniji. Stari su mu se u Široku Kulu doselili iz Prokika. Otac Manojlov, sveštenik Marko, umro je 1855. od kolere, kada je dečaku bilo tek 11 godina. Bio je najstariji od šestoro dece, a o njima je deličmičnu brigu preuzeo deda po

Ustaski_noz_za_masovno_klanje_srpske_djece.jpg

Nož za klanje srpske djece sa Kozare

Iz 219 kozarskih sela i gradića ubijeno je i na druge načine umoreno više od 11.000 djece. Prosječna starost 11.194 ubijenih dječaka i djevojčica bila je 6,5 godina. English Priredila: Ana BENCUN Ustaški nož namjenski napravljen za masovno klanje srpske djece u Drugom svjetskom ratu izazivao je izuzetno jake emocije kod svih posjetilaca izložbe „Anatomija zaborava“, postavljene nedavno u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci (NUB) Republike Srpske. „Tek kada uzmete nož u ruke i zapitate se: ‘Šta je ovo?’ i ‘Kako ovo radi?’ shvatite svu strahotu događaja o kojima izložba govori“, kaže za Srnu jedan od autora izložbe Vanja Šmulja. Ovaj nož pronađen je na Patriji, pod Kozarom, gdje su, ne

isovest-zikica.jpg

Ispovest: Kako je ubijeno 126 članova porodice Spremo

„Novosti“ objavljuju ekskluzivnu ispovest Žikice Žike Đorđevića iz Kupresa, potomka po majci ugledne porodice Spremo, kojoj su ustaše, u dva poslednja rata, najsvirepije ubili 126 članova. Prvi put, on za naš listi govori o stradanju ove familije. Bolna i teška priča, slike užasa, koje ga prate i danas, dve decenije posle izgona, okosnica je upravo završenog rukopisa „Kristalna noć u Kupresu“. Pisao ga je tri i po godine u kiosku, na autobuskoj stanici u Beloj Palanci, gde je našao utočište. Ali ne i mir. Pevalo se devedeset prve u Kupresu, kao i četrdeset prve: „Srbi u Srbiju, komunisti u Rusiju, a ko voli ’U’, nek ostane tu!“ I tada je

spomenik_u_ljubljenici.jpg

Jahura: Žene i djeca iz Ljubljenice živi spaljeni na Veliku Gospojinu

English Ustaše su na današnji dan 1941. godine, na pravoslavni praznik Velika Gospojina, žive spalili u jednoj štali žene i djecu iz sela Ljubljenica, u opštini Berkovići. Milenko Jahura, predsjednik Srpskog nacionalnog društva „Prebilovci“, kaže da su tom prilikom iz porodice Vukosav izgorjeli Cvijeta, Dara, Slavko (15 godina), Stoja (10 godina), Nasta, Cvija, Danica, Slavko (osam godina) i Anđelko (osam godina). Iz porodice Gele živi su spaljeni Petra, Anđa, Ljubica (četiri godine), Mara, Milenko (osam godina), Milenka (šest godina), Ljubica (dvije godine), Danica, Branko (15 godina), Milenko (12 godina), Anđa (dvije godine), Vlado (12 godina) i Boro (10 godina). Iz plamena je iskočila i pobjegla jedino devetogodišnja Slavojka Vukosav. Komšije

Mucenice_bliske_rodjake_Bosa_Dragicevic_i_Stoja_Ciric.jpg

Kalendar genocida: 28. avgust 1941. godine. Posljednji upad ustaša u Prebilovce u Drugom svjetskom ratu

Poslije pokolja više od 50 Prebilovčana u Morinom otoku 14/15 avgusta 1941., u Prebilovce je došla hrvatska žandarmerija koja je trebalo da spriječava dalje zločine. Spremala se italijanska reokupacija ovog područja, koju je Pavelić grozničavo nastojao da izbjegne . Prebilovčani su počeli da izlaze iz Hutova blata i dolaze svojim opustjelim kućama. U mnogima od njih su još bili hrvatski naseljenici- kolonisti. Videći da ima živih Prebilovčana, vlasnika dodjeljnih im kuća, ovi kolonisti počinju da napuštaju selo. Ostrvljeni zločinci iz Čapljine i okolnih sela upali su putem u Prebilovce, na pravoslavnu Veliku Gospojinu, 28. avgusta 1941. Predvodili su ih krvoloci srpskog naroda Franjo Vego, Niko Filipović, Kasim Kudra- Ćoso, Mato

Prebilovacki_dnevnik_1.jpg

PREBILOVAČKI DNEVNIK ILI PUTOVANjE DO PAKLA I NATRAG (2)

Kad su vezani Srbi tražili da im vrate kape koje su im pale s glava, ustaše su se rugale: „Šta će vam kape, kada vam idu glave!“ NIKOLA N. ŽIVKOVIĆ Kad su vezani Srbi tražili da im vrate kape koje su im pale s glava, ustaše su se rugale: „Šta će vam kape, kada vam idu glave!“ Hrvatski monstrumi prikupljaju žene sa decom i zatvaraju ih u učionicu seoske škole. Oko 11 časova dotle prikupljene u koloni po četvoro, uz batinjane, sprovode nadomak mosta na reci Bregavi. Prethodno su ispred škole kundacima poubijali starice koje nisu mogle da pešače. One koji su stigli do mosta potrpali su u četiri kamiona

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.