Naši ste, naša vas krv oživela. Koracima našim tragove ostavljate.

Gledamo vas,
očima što ne stigoše da ostare.
Plačemo suzama nevinim,
nebeskim.
Nosimo štit nad glavama vašim.
Naši ste,
naša vas krv oživela.
Koracima našim tragove ostavljate.
Al’ ne znate vi to.
Ne znate odakle vam snaga,
ko vam puteve od korova čisti,
ko vas od oluje čuva.
Ne znate da smo i mi živeti hteli,
suncu ruke pružati,
od kiše k nebu rasti.
Ne znate da su nas posekli,
kao pšenicu što ne stiže da se klasjem okiti.
Kao jagnjad, nevinu i belu.
Kao drvo mlado, zeleno i lomno.
Ne znate vi….
Praštamo vam jer…
s neba se bolje vidi.
Ako vi ne znate,
mi znamo.
Ruke nam posekoše,
al’ čuvamo vas,
krilima našim.
Od istog autora:
KOLUMNISTI – PRIJATELjI: ĐURĐICA DRAGAŠ