Priča o kojoj se skoro 30 godina ćuti Autor: Marin Vlahović Ove godine, navršiće se punih deset godina od kada je Sanja Knežević, tada devetnaestogodišnja studentica hrvatskog jezika i književnosti, napisala intimno i nadasve dirljivo pismo, svom prerano i iznenadnom preminulom tati, hrvatskom branitelju. Pismo pod naslovom ”Kad umreš, više nisi branitelj” i snimku objavljenu u televizijskim emisijama na HRT-u, pročitalo je, i pogledalo, stotine hiljada Hrvata. U pismu, između ostalog, Sanja Knežević piše sljedeće: ”Pitaš se kako smo mi. Pa loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug s papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebe 91′ tražili toliko potvrda, papira? Znam

SAMI, SIROMAŠNI, GLADNI, BEZ STRUJE – Hristos se rodi!   Zdjela kupusa od jučer i lonac vode koji uvijek stoji u kutu njegove ploče jedino je što još može zagrijati stari šporet bake Ljube Obradović (88) iz Listovače. Gotovo se može čuti hladnoća koju joj snažna bura unosi kroz okno i preko praga, iako su i prozor i vrata zatvoreni. Na zidu su dva kalendara, jedan iz 2007., a drugi je od prošle godine. Između njih petrolejska lampa. Kredenac je od zemljanog poda izdignut ciglama. U njemu su tri sata, sve jedan prati drugoga. Krevet u kutu uredno je složen. Pogrbljena starica slabo vidi, a čuje samo ako joj se

Svetozar Livada je analizirajući period od 131 godine, koliko se na prostoru Hrvatske vrše organizovani popisi stanovništva, posle detaljne analize podataka sprovedenih i po županijama, regijama i gradovima, iz svega izvukao nekoliko ključnih zaključaka o daljoj budućnosti Srba u ovoj zemlji. Prvi zaključak je da su sve do kraja 19. veka, na prostoru Hrvatske živeli gotovo isključivo samo Hrvati i Srbi. „Popisi iz 1900. i 1910. beleže skoro udesetostručenje ‘ostalih’ nacionalnosti, osetno smanjenje broja i udela Hrvata (sa preko 80 na ispod 70 procenata, što je i najmanji zabeleženi udeo Hrvata u Hrvatskoj u svih 14 popisa), dok je udeo Srba ostao na stabilnih 16-17 procenata.“ Analizirajući podatke dobijene nakon

Nekadašnji ministar odbrane i zdravstva Hrvatske i funkcioner HDZ-a Andrija Hebrang traži izbacivanje ćirilice iz Vukovara i naplatu ratne štete od Srbije i Crne Gore u visini od 300 milijardi dolara. On poručuje da treba „ukinuti teror ćirilice“ i tvrdi da su ćirilični natpisi bili „na svakoj ispaljenoj granati“. „U novoj godini priželjkujem zakon o Vukovaru, sa kojim bi se, bar djelimično, odužili gradu koji je slomio kičmu srpskom agresoru i omogućio oslobađanje Hrvatske“, poručuje ovaj desničar, nekada veoma blizak prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Hebrang želi da izjednači nastavne programe u srpskim školama sa hrvatskim programima, odnosno da srpska djeca uče istoriju onako kako je vidi hrvatska strana. On