arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Crno jezero-plač iz dubine rijeke Une

Mnoga su i raznolika mjesta na kojima su Srbe, Jevreje i Rome prinosili na žrvenike “bogovima“ ustaštva 1941.godine. Prije samog “žrtvoprinošenja nedužnih Srba, Jevreja i Roma“ žreci nove religije ustaštva svoje su žrtve pa ustaškom obrednom zakonu’ mučili, masakrirali i ubijali. Svima su čuveni i poznati Jasenovac i Jadovno – sinonimi za sve logore,  jame i bezdane koje su kao sistem zločina osmislili i realizovali hrvatsko-muslimaske ustaše NDH-zije. Iako to znaju njihovi potomci, koji se sada deklarišu kao europjeci i veliki demokrate, oni se osjećaju uvrjeđenim kada ih čovjek potsjeti na to. Jednako se na ovo potsjećanje ljute i reaguju određeni “vjernici“ i članovi određenih rimokatoličkih redova i crkvenih krugova,

Kako je jedan Vasojević raskrinkao NDH!

Od tri miliona Srba koliko je živjelo u NDH, milion je pokatoličeno. Čvrste dokaze o tome, prikupljene u hrvatskima arhivama,  iznosio je u svojim knjigama jedan Vasojević – Veliša Raičević Psunjski (o njemu opširnije u drugom dijelu ovog teksta). U ratu su ga tražili Hrvati, po ratu je za njim tragala Udba, ali on je uvijek izmicao pod lažnim imenima, a zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi sačuvane su dvije njegove knjige „U ime Hrista – svetinje u plamenu“ i „Hrvati u svetlosti istorijske istine“ Pripremio: Ljubiša Moračanin Jedini cilj pokrštavanja već krštenih Srba u NDH bio je uništenje srpskog naroda. A Srba je u NDH bilo najmanje tri miliona, kako se

kosanovici.jpg

Istina Kosanović Dušana i Stevana

U želji da istina o tragičnoj smrti mojih oca i strica (Kosanović Dušana i Stevana) ostane trajno zabilježena kao iskreno svjedočanstvo kroz moje skromno sjećanje dostavljam Vam kratak životopis za obojicu, te dešifrovane dopisnice koje je u ratnoj golgoti sačuvala moja majka. Bit ću neizmjerno sretan ako Vam ovi dokumenti posluže u građi koju obrađujete  za eventualne potankosti uvijek sam na raspolaganju. 1. – školska sprema Dušana Kosanović djece: Simica šumarski tehničar; Samuilo dipl. ing. Šumarstva; Dušanka, osnovna škola; Dragomir dipl. ing. Šumarstva 2. Stric Stevan nije imao djece Biografija Kosanović Dušan rođen je 1892. godine u selu Kunić br. 56, općina Ploški Kotor, Ogulin, od oca Vladimira i majke Simice, a brat Stevo

U selu Dragelji kod Gradiške u toku izgradnja Memorijalnog centra

U selu Dragelji kod Gradiške u toku je izgradnja Memorijalnog centra posvećenog stradaloj djeci Kozare u Drugom svjetskom ratu. Na ovaj poduhvat odlučio se književnik iz ovog kraja Đuro Koljanin, koji je dio djetinjstva proveo u logorima Nezavisne države Hrvatske, u kojima su mu ubijene dvije sestre. POGLEDAJ VIDEO U ranoj mladosti Đuro Koljanin, u Dječijem logoru „Sisak“ u Nezavisnoj državi Hrvatskoj izgubio je cijelu porodicu. Memorijalni centar čiju izgradnju finasira sam posvetio je svojim tragično stradalim sestrama Zori i Mari. Traume i danas osjeća. – To stvara takvu depresiju da ja nisam znao šta se meni dešava. Čak, u učionicama kad me nastavnica nešto pita, nisam imao pojma gdje

Tanja Tuleković: Sjećanje Milke Sumrak

 Milka Sumrak (1926–2008.), rođena u selu Demirovac, 1  preživjela je Pokolj na Mladi Božić 2 1942. godine. Ožiljak tog stradanja nije bio samo fizički, već i puno dublji, emotivniji. Svoje sjećanje podijelila je sa jednim jasnim ciljem, a to je da se istina o stradanju Srba na području Kozare i Potkozarja za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske što bolje dokumentuje, što dalje čuje. Njena misija je ispunjena: stradanje njene porodice, pa i nje same zabilježeno je, dokumentovano je i publikovano, te dostupno širokim masama istraživača ove teme. Autor: Tanja Tuleković, Viši kustos, JU SP Donja Gradina; [email protected] UDK 341.485:929Sumrak M. Ključne riječi: selo Demirovac, selo Draksenić, Kozara, logor Jasenovac, ustaše Milka Sumrak (r.

neki-italijanski-vojnik.jpg

Dobrotvori

Da nije zlih ljudi, dobrotvorima bi se utro trag. Da nije poganstva i mržnje, dobrotvorstvo i ljubav bi poginuli za sva vremena. Nesreća je samo što čovjek sve to shvati i uvidi kad ga zlo skoli i nesreća pritisne, što dobročinstvu nauči cijenu tek kad ga obrva pakost i nemilosrđe. To najbolje znaju oni koji su preživjeli i prošli kroz pakao ustaškog zlotvorstva. Niko kao oni nije utvrdio da dobročinstvo nikad ne može poginuti, da dobro vazda ispliva, čak i ako se u more baci. Mnogi se od njih, tako, neće sjetiti detalja iz sopstvenog života, svih stradanja i muka koje su preturili preko glave, ali svi kao molitvu pamte

baba-visnja.jpg

ZABORAVLjENA HEROINA: Rat baba Višnje protiv Austrougarske

Među imenima zaboravljenih srpskih heroina sigurno se nalazi i baba Višnja Mosić iz višegradskog sela Gornje Dubovo koja je desetak godina pre Sarajevskog atentata i početka Prvog svetskog rata bila pripadnik organizacije Mlada Bosna. Ova visprena i pismena srpska seljanka, koja je 1906. godine ostala bez muža Pera, ne samo da se brinula o brojnoj familiji nego je preko uvek nemirne granice između Bosne i Hercegovine i Srbije, čija je granična linija prolazila na stotinak metara od njene kuće, prevodila sve one koji su je za pomoć zamolili. Austrougarske vlasti u predvečerje Prvog svetskog rata pojačale su kontrolu granice između sela Dubova u BiH i Zaovina u Srbiji, ali to

Veljko Đurić Mišina: Uredniku „Glasa koncila“ I. Mikleniću – počistite najpre svoje dvorište

Malo-malo pa neko iz Zagreba zatraži da se arhivska građa nastala na teritoriji Hrvatske (?) vrati i pri tom optuži vlast u Srbiji da opstruiše raspodelu imovine nekadašnje zajedničke nam Jugoslavije. Najnoviji zahtev napisao je Ivan Miklenić, glavni i odgovorni urednik „Glasa koncila“, nedeljnika Rimokatoličke crkve. Nije zgoreg da pomenem da sam do raspada SFR Jugoslavije redovno kupovao te novine u crkvi Svetih apostola Petra  i Pavla u beogradskoj Makedonskoj ulici. Sećam se da je tih godina Živko Kustić, tadašnji glavni i odgovorni urednik, povremeno učestvovao na tribinama u Beogradu. Dva-tri puta pomenuti nedeljnik posvetio mi je dovoljno prostora naročito povodom knjige Ustaše i pravoslavlje – Hrvatska pravoslavna crkva (Beograd 1989) i

Handžar divizija

Cela BiH puna je srpskih Srebrenica!

Teritorija BiH prepuna je srpskih stratišta iz Drugog svetskog rata za koja, sve do unazad dve decenije, gotovo niko nije ni znao, izuzev retkih preživelih i rodbine nesrecćnika koji su tamo skončali od ustaške ruke! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 2. avgusta 2017. godine. Prijatelji, rodbina i potomci poklanih Srba tek nakon pada komunizma počeli slobodno da posjecćuju mesta na kojima su stradali njihovi najbliži, istoričar Zoran Pejašinovicć ipak ističe da je pogrešno u komunističkoj represiji tražiti isključivog krivca za nedostojno obeležavanje lokacija na kojima je izvršen genocid nad srpskim narodom. – Krivica za takav odnos u najvećoj meri leži u nama

Mračne tajne Savamale: Smrt beogradskih Jevreja u kamionu gasnoj komori u Drugom svetskom ratu

Od 8. decembra 1941, počela su pojedinačna ubistva jevrejskih žena, dece i starih u Beogradu, da bi od marta 1942. krenulo masovno uništenje svih 6.300 zatočenih u logoru Sajmište, u zloglasnom kamionu „dušegupki“ koji je polazio iz današnje Savamale… Bio je početak oktobra meseca 1953. godine kada je u Priboj, gradić na jugozapadu Srbije, iz Austrije stiglo troje ljudi u velikom kamionu. U grupi su bili vozač Numan Zekić, rukovodilac nove fabrike koja je upravo izgrađena u mestu, Vehbo Vrcić, i predstavnik austrijske kompanije Saurer Werke, Karl Eger, od koje je upravo kupljena licenca za proizvodnju novog vozila, modela „6 GGF-L“. Mesec dana kasnije, 30. oktobra iste godine, u 10.30

U Oslu predstavljena knjiga „Logor smrti”

Na ugostiteljsko-turističkoj manifestaciji „Krčma”, koju je u subotu u Oslu organizovalo Srpsko društvo „Ras”, predstavljena je knjiga „Logor smrti”, koju je napisala norveška novinarka i spisateljica Ingebjerg Jensen, a prevela Kristina Stamenković. U knjizi se na nijansiran način prati odnos norveških i nemačkih čuvara prema logorašima, ali i pokušaji lokalnog stanovništva da pomogne zarobljenicima i doturi im hranu. Čitalac ima priliku da se upozna sa stradanjem zarobljenika u nacističkom logoru u Norveškoj i sa činjenicom da su mnogi umrli od bolesti ili brutalno ubijeni daleko od svoje zemlje. Na prve dve stranice nalazi se skica logora sa rasporedom prostorija za logoraše i logorsku stražu, a u nastavku je ilustrovan boravak

vladimir_umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi

Sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca. Pismo Vladimira Umeljića Episkopu slavonsko-pakračkom Jovanu Ćulibrku Preosvećeni Vladiko, Vaš intervju Nedeljniku, koji je – sudeći po Vašem sledstvujućem prigovoru – od strane novinara dodatno politički konotiran (instrumentalizovan?), pogodan je da izazove u najmanju ruku nedoumice i sumnje, neće sigurno i nažalost ostaviti dobre tragove iz zlog vremena. Dozvoljavam sebi kritički ton, jer složićete se, u svetosavskom pravoslavljanju Nebeskog Svedržaoca nema Bogu hvala mesta nepogrešivosti, kao u vatikanskoj hijerarhiji. Šaljem Vam donji tekst, koji svedoči da i bez pogrešnog i grešnog oslanjanja na komunističku „pravdu i pravo“, sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca, te da Vaše: 

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

Jedno pismo Jovana Dučića sa izvesnim napomenama prof. Radoja L. Kneževića

„Jednom mason, uvek mason“ – Prof. Radoje L. Knežević U „Glasu Kanadskih Srba“ objavljen je članak prof. Radoja L. Kneževića (1901 – 1983), pod naslovom „Jedno pismo Jovana Dučića“, i on glasi… Jedno pismo Jovana Dučića Pisac ove uvodne beleške nalazo se od 21 juna 1941 u Londonu, Engleska, kamo ga je posle Hitlerova napada na Jugoslaviju doveo razvoj ratnih događaja. Veliki srpski pesnik Jovan Dučić, koga je rat zatekao u Madridu kao jugoslovenskog poslanika pri Španskoj vladi, ubrzo se našao u Sjedinjenim Američkim Državama, gde će ostati kao Kraljevski poslanik na raspoloženju sve do svoje smrti, uproleće 1943. Potpisani je bio poštovalac J. Dučića, – koji je, uzgred, od

POLjA TIŠINE-poseta Jasenovcu i Donjoj Gradini

Danas se navršava tačno tri meseca kako sam posetio Jasenovac (Hrvatska) i Donju Gradinu (R.Srpska). Ujedno, danas je tačno i tri meseca kako ne znam kako svoje utiske da prenesem na papir. Još uvek i posle devedeset dana i noći sećam se jasno svakog pogleda, svake reči i koraka, svakog šapata… I te zaglušujuće bolne tišine. Nanese nas put u Jasenovac. Srpsko mesto sa leve strane Save, u Hrvatskoj. Putnici namernici. Znali smo gde idemo, ali nismo znali šta nas čeka. Došli smo sa uverenjem da znamo mnogo, a otišli sa osećajem da, u stvari, nismo znali ništa. Jednostavno o kompleksu logora Jasenovac se ne uči i ne saznaje kroz

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.