arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Mučeništvo dvojice sveštenika u Bihaćkoj kuli 1941.

Po svjedočenju Mirka Turića, koji je bio zatvoren u Bihaćkoj kuli, jednom od mučilišta Srba sa područja Bihaća, donosimo priču o dva sveštenika Srpske pravoslavne crkve koji su, prkosili ustašama. „… U jednoj grupi od oko 700 seljaka bio je i jedan pop, u mantiji, tridesetogodišnjak, visok, zgodan, crne, velike odnjegovane brade. No i bez svešteničkih obilježja, on bi se svojom naočitošću izdvajao u svakoj sredini. Primjetivši ga, neki ustaški starješina je naredio da pop dođe gore k njemu, na doksatić, tik uz naš prozor do vrata, i da čita Očenaš, gledajući sa svom onom masom vezanih seljaka, u stavu mirno, u sunce koje je, tek prešavši zenit, najvećma žeglo

Radaković: Grobovi su kameni svjedoci naše prošlosti

Na fotografiji se nalazi spomenik Vukašina Ćopića, prve žrtve ustaškog terora sa područja Prijedora. Vukašin Ćopić (60 godina), dobrovoljac na Solunskom frontu, uhapšen 5. maja 1941. godine, likvidiran kod sela Čarakovo. Na kamenom krstu, iznad ćiriličnog natpisa, urezana je i petokraka. Kad vam prigovore „šta će krst na Mrakovici“, kad vam kažu kako je partizanima krst bio mrzak, kad vam razni novinarčići i NVO aktivisti počnu lupati gluposti o karakteru otpora fašizmu i nacizmu na ovim prostorima, vi im pokažite ovu fotografiju. Ona, između ostalih dokaza, pobija sve njihove pamflete, sve govore mržnje prema srpskom narodu, sve laži o ustanku svih naroda u Bosanskoj krajini u ljeto 1941. godine. Izvor

Održan javni čas o metodologiji izučavanja Holokausta

Izučavanje o Holokaustu treba da bude zasnovano na principu lične priče žrtve jer ispovijesti preživjelih uvijek govore o pobjedi života nad smrću, rekao je Boro Stanić, koji je sa učenicima Ekonomske škole u Bijeljini podijelio saznanja o ovoj temi stečena na seminaru „Jad Vašem“ u Jerusalimu, najvećem institutu za proučavanje Holokausta. Stanić, koji je profesor srpskog jezika i književnosti u ovoj školi, na javnom času posvećenom metodologiji izučavanja Holokausta, rekao je da je cilj ovog seminara razvijanje svijesti o kulturi pamćenja, a Institut u Jerusalimu najveći je tog tipa na svijetu. „Neophodno je metodološki pristupiti pročuvanju ovog problema 20. vijeka, kao i nastavne sadržaje o Holokaustu i genocidu prilagoditi učenicima“,

Marina Ljubičić: Sjećanje Dragutina Čelice

Dragutin Čelica, iako u poznim godinama, veoma jasno se sjeća svoga djetinjstva, koje je obilježeno ratom i stradanjem najbližih članova porodice, drugova iz djetinjstva, komšija. Kao jako mlad susreo se leševima, ali i svojim očima gledao ubistvo. I sam je bio ranjen, ali je imao sreću da preživi. U svom svjedočenju, datom autoru teksta, on i pored vremenske di- stance veoma jasno razaznaje i naglašava ono što je lično vidio i ono što je od drugih saznao, sjećajući se čak i od koga je to saznao. Autor: Marina Ljubičić Kustos-istoričar; Memorijalni muzej na Mrakovici; [email protected] UDK 341.322.5(497.13)“1941/1945:929Čelica D. Ključne riječi: Dragutin Čelica, Novoselci, ustaški zločini, ustanak, Kozara Razgovor sa Dragutinom Čelicom

Crno jezero-plač iz dubine rijeke Une

Mnoga su i raznolika mjesta na kojima su Srbe, Jevreje i Rome prinosili na žrvenike “bogovima“ ustaštva 1941.godine. Prije samog “žrtvoprinošenja nedužnih Srba, Jevreja i Roma“ žreci nove religije ustaštva svoje su žrtve pa ustaškom obrednom zakonu’ mučili, masakrirali i ubijali. Svima su čuveni i poznati Jasenovac i Jadovno – sinonimi za sve logore,  jame i bezdane koje su kao sistem zločina osmislili i realizovali hrvatsko-muslimaske ustaše NDH-zije. Iako to znaju njihovi potomci, koji se sada deklarišu kao europjeci i veliki demokrate, oni se osjećaju uvrjeđenim kada ih čovjek potsjeti na to. Jednako se na ovo potsjećanje ljute i reaguju određeni “vjernici“ i članovi određenih rimokatoličkih redova i crkvenih krugova,

Kako je jedan Vasojević raskrinkao NDH!

Od tri miliona Srba koliko je živjelo u NDH, milion je pokatoličeno. Čvrste dokaze o tome, prikupljene u hrvatskima arhivama,  iznosio je u svojim knjigama jedan Vasojević – Veliša Raičević Psunjski (o njemu opširnije u drugom dijelu ovog teksta). U ratu su ga tražili Hrvati, po ratu je za njim tragala Udba, ali on je uvijek izmicao pod lažnim imenima, a zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi sačuvane su dvije njegove knjige „U ime Hrista – svetinje u plamenu“ i „Hrvati u svetlosti istorijske istine“ Pripremio: Ljubiša Moračanin Jedini cilj pokrštavanja već krštenih Srba u NDH bio je uništenje srpskog naroda. A Srba je u NDH bilo najmanje tri miliona, kako se

U selu Dragelji kod Gradiške u toku izgradnja Memorijalnog centra

U selu Dragelji kod Gradiške u toku je izgradnja Memorijalnog centra posvećenog stradaloj djeci Kozare u Drugom svjetskom ratu. Na ovaj poduhvat odlučio se književnik iz ovog kraja Đuro Koljanin, koji je dio djetinjstva proveo u logorima Nezavisne države Hrvatske, u kojima su mu ubijene dvije sestre. POGLEDAJ VIDEO U ranoj mladosti Đuro Koljanin, u Dječijem logoru „Sisak“ u Nezavisnoj državi Hrvatskoj izgubio je cijelu porodicu. Memorijalni centar čiju izgradnju finasira sam posvetio je svojim tragično stradalim sestrama Zori i Mari. Traume i danas osjeća. – To stvara takvu depresiju da ja nisam znao šta se meni dešava. Čak, u učionicama kad me nastavnica nešto pita, nisam imao pojma gdje

Tanja Tuleković: Sjećanje Milke Sumrak

 Milka Sumrak (1926–2008.), rođena u selu Demirovac, 1  preživjela je Pokolj na Mladi Božić 2 1942. godine. Ožiljak tog stradanja nije bio samo fizički, već i puno dublji, emotivniji. Svoje sjećanje podijelila je sa jednim jasnim ciljem, a to je da se istina o stradanju Srba na području Kozare i Potkozarja za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske što bolje dokumentuje, što dalje čuje. Njena misija je ispunjena: stradanje njene porodice, pa i nje same zabilježeno je, dokumentovano je i publikovano, te dostupno širokim masama istraživača ove teme. Autor: Tanja Tuleković, Viši kustos, JU SP Donja Gradina; [email protected] UDK 341.485:929Sumrak M. Ključne riječi: selo Demirovac, selo Draksenić, Kozara, logor Jasenovac, ustaše Milka Sumrak (r.

neki-italijanski-vojnik.jpg

Dobrotvori

Da nije zlih ljudi, dobrotvorima bi se utro trag. Da nije poganstva i mržnje, dobrotvorstvo i ljubav bi poginuli za sva vremena. Nesreća je samo što čovjek sve to shvati i uvidi kad ga zlo skoli i nesreća pritisne, što dobročinstvu nauči cijenu tek kad ga obrva pakost i nemilosrđe. To najbolje znaju oni koji su preživjeli i prošli kroz pakao ustaškog zlotvorstva. Niko kao oni nije utvrdio da dobročinstvo nikad ne može poginuti, da dobro vazda ispliva, čak i ako se u more baci. Mnogi se od njih, tako, neće sjetiti detalja iz sopstvenog života, svih stradanja i muka koje su preturili preko glave, ali svi kao molitvu pamte

Veljko Đurić Mišina: Uredniku „Glasa koncila“ I. Mikleniću – počistite najpre svoje dvorište

Malo-malo pa neko iz Zagreba zatraži da se arhivska građa nastala na teritoriji Hrvatske (?) vrati i pri tom optuži vlast u Srbiji da opstruiše raspodelu imovine nekadašnje zajedničke nam Jugoslavije. Najnoviji zahtev napisao je Ivan Miklenić, glavni i odgovorni urednik „Glasa koncila“, nedeljnika Rimokatoličke crkve. Nije zgoreg da pomenem da sam do raspada SFR Jugoslavije redovno kupovao te novine u crkvi Svetih apostola Petra  i Pavla u beogradskoj Makedonskoj ulici. Sećam se da je tih godina Živko Kustić, tadašnji glavni i odgovorni urednik, povremeno učestvovao na tribinama u Beogradu. Dva-tri puta pomenuti nedeljnik posvetio mi je dovoljno prostora naročito povodom knjige Ustaše i pravoslavlje – Hrvatska pravoslavna crkva (Beograd 1989) i

Handžar divizija

Cela BiH puna je srpskih Srebrenica!

Teritorija BiH prepuna je srpskih stratišta iz Drugog svetskog rata za koja, sve do unazad dve decenije, gotovo niko nije ni znao, izuzev retkih preživelih i rodbine nesrecćnika koji su tamo skončali od ustaške ruke! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 2. avgusta 2017. godine. Prijatelji, rodbina i potomci poklanih Srba tek nakon pada komunizma počeli slobodno da posjecćuju mesta na kojima su stradali njihovi najbliži, istoričar Zoran Pejašinovicć ipak ističe da je pogrešno u komunističkoj represiji tražiti isključivog krivca za nedostojno obeležavanje lokacija na kojima je izvršen genocid nad srpskim narodom. – Krivica za takav odnos u najvećoj meri leži u nama

Mračne tajne Savamale: Smrt beogradskih Jevreja u kamionu gasnoj komori u Drugom svetskom ratu

Od 8. decembra 1941, počela su pojedinačna ubistva jevrejskih žena, dece i starih u Beogradu, da bi od marta 1942. krenulo masovno uništenje svih 6.300 zatočenih u logoru Sajmište, u zloglasnom kamionu „dušegupki“ koji je polazio iz današnje Savamale… Bio je početak oktobra meseca 1953. godine kada je u Priboj, gradić na jugozapadu Srbije, iz Austrije stiglo troje ljudi u velikom kamionu. U grupi su bili vozač Numan Zekić, rukovodilac nove fabrike koja je upravo izgrađena u mestu, Vehbo Vrcić, i predstavnik austrijske kompanije Saurer Werke, Karl Eger, od koje je upravo kupljena licenca za proizvodnju novog vozila, modela „6 GGF-L“. Mesec dana kasnije, 30. oktobra iste godine, u 10.30

vladimir_umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi

Sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca. Pismo Vladimira Umeljića Episkopu slavonsko-pakračkom Jovanu Ćulibrku Preosvećeni Vladiko, Vaš intervju Nedeljniku, koji je – sudeći po Vašem sledstvujućem prigovoru – od strane novinara dodatno politički konotiran (instrumentalizovan?), pogodan je da izazove u najmanju ruku nedoumice i sumnje, neće sigurno i nažalost ostaviti dobre tragove iz zlog vremena. Dozvoljavam sebi kritički ton, jer složićete se, u svetosavskom pravoslavljanju Nebeskog Svedržaoca nema Bogu hvala mesta nepogrešivosti, kao u vatikanskoj hijerarhiji. Šaljem Vam donji tekst, koji svedoči da i bez pogrešnog i grešnog oslanjanja na komunističku „pravdu i pravo“, sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca, te da Vaše: 

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

Jedno pismo Jovana Dučića sa izvesnim napomenama prof. Radoja L. Kneževića

„Jednom mason, uvek mason“ – Prof. Radoje L. Knežević U „Glasu Kanadskih Srba“ objavljen je članak prof. Radoja L. Kneževića (1901 – 1983), pod naslovom „Jedno pismo Jovana Dučića“, i on glasi… Jedno pismo Jovana Dučića Pisac ove uvodne beleške nalazo se od 21 juna 1941 u Londonu, Engleska, kamo ga je posle Hitlerova napada na Jugoslaviju doveo razvoj ratnih događaja. Veliki srpski pesnik Jovan Dučić, koga je rat zatekao u Madridu kao jugoslovenskog poslanika pri Španskoj vladi, ubrzo se našao u Sjedinjenim Američkim Državama, gde će ostati kao Kraljevski poslanik na raspoloženju sve do svoje smrti, uproleće 1943. Potpisani je bio poštovalac J. Dučića, – koji je, uzgred, od

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.