arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nikola Milovančev: Upućivanje 132 zemunska Jevreja u logor Jasenovac – Stara Gradiška juna 1942.

Dva sačuvana dokumenta vezana za genocid nad Jevrejima u Sremu (kojem je tada pripadao i Zemun) nalaze se u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu, u fondu 252 – Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek. O postojanju jednog od ta dva dokumenta – o izveštaju Župske redarstvene oblasti NDH o Vukovaru od 19. maja 1942. o upućivanju u logor Zemun zadnjih 13 Jevreja iz kotara »Hrvatski« (Sremski) Karlovci obavestio sam javnost člankom »Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942.godine«, objavljenim u »Politici« 11. februara 2019. Piše: Nikola Milovančev Taj dokument čuva se u istom fondu (252 Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek), pod brojem

Pančevo - Jabuka

Od Jabuke do Jadovnog

Postoje mesta gde se u tišini čuvaju strašne priče, gde je priroda jedini živi svedok užasnih dešavanja, gde je ljudska ruka nekada povukla obarač stotinu, hiljadu, desetinu hiljada puta. Plotuni su se ređali jedan za drugim: ko zna šta su mislili ti mladi vojnici dok su ciljali u glavu ili u srce drugog čoveka. Ko zna šta je taj čovek mislio dok je gledao dželata u oči i cev njegove puške iz koje će svakog trenutka krenuti smrtonosni metak. Ko zna šta je osetio kad ga je metak pogodio, i dok je padao u iskopanu raku, ko zna šta je video. I kao on, ko zna kroz šta su prošli

visocica-divoselo.jpg

Izbjeglička priča

Zovem se Milan Počuča. Živim sam u Bačkoj Topoli od aprila 1994.g. Ćerka i sin, sa svojim porodicama, žive u Beogradu i N. Sadu. Uzgred, suprug ćerke je stasavao i školovao se kao izbjeglica, uglavnom sam, jer i roditelji (izbjegli iz Drvara), u borbi za golo preživljavanje, nisu bili u mogućnosti da mu pomognu. Šira porodica, kao uostalom kod svih Ličana, živi rasturena po cjelom zemaljskom šaru, kao račija djeca. Mjesto i vrjeme rođenja, 1939. g. Divoselo, Općina Gospić, Kraljevina Jugoslavija. Kao i sam taj prostor sudbina čudna, jedinstvena i ne baš uobičajena. Visočica Potičem iz seosko pečalbarske porodice. Tragična sudbina Srba se na izvjestan način na najslikovitiji način odrazila na nas. Otac ubijen poč. II. sv. rata. Obe bake

pag-srusena-ploca.jpg

Na Pagu juče počinjen stravičan zločin nad djecom kakav se na tom ostrvu nije desio od ljeta 1941.

Hrvatska ali i šira javnost, šokirana je sudbinom četvoro mališana koje je otac sa ubilačkom namjerom, bacio sa prvog sprata njihove kuće u šest metara dubok ambis. I predsjednica Hrvatske je kako prenose mediji: zgrožena, potresena i tužna. Hrvatski premijer Plenković je izjavio da su svi zgroženi ovim monstruoznim činom na Pagu i dodao: „Doslovno smo svi potreseni s ovakvim, do sada bar ja ne pamtim, činom koji se odvio na Pagu“. I zaista, riječ je o nesvakidašnjem događaju, pokušaju ubistva malodobne djece. Ovako nešto na Pagu se nije dogodilo od noći 14/15. avgusta 1941, kada su uoči katoličkog praznika Velike gospe, Hrvati poklali, bacili u ambis i zatrpali devedesetjedno

Devastirani_spomenik_pobijenim_zrtvama_na_Krupi_kod_Draceva.jpg

Stravičan pokolj Srba 1941. u Dračevu kod Čapljine

Ubijeno je više od 70 Srba iz Dračeva, Sjekosa, Kljenka, hercegovačkih Glušaca, Dubravice, Kolojanja, Cerovice, Višića i pojedinaca iz drugih mesta. Selo Dračevo se nalazi u opštini Čapljina, na plodnoj zemlji, sa leve strane reka Neretve i Krupe, preko puta Gabele, a ispred Metkovića. Sve do 19. veka u Dračevu su živeli samo Srbi i muslimani. Danas je to veliko i čisto hrvatsko selo. Srbi iz Dračeva su užasno postradali u hrvatskom Pokolju 1941, a 1992. su proterani sa svojih ognjišta, dok su im materijalna dobra opljačkana ili uništena. Hrvati iz Dračeva, pohapsili su pred Vidovdan 1941, sve svoje komšije Srbe, odrasle muškarce i zatvorili ih u putarsku kuću. Posle

Ljubinje: Obnovljena spomen-kapela Pandurica

U jami Pandurici stradalo je 36 Ljubinjaca, a u jami Jagodnjači na Ržanom Dolu, više od dvije stotine uglednih Srba Popovog polja i okoline. Potomci stradalih učitelja Nikole Perušine i sveštenika Božidara Šarenca, za informaciju o vandalizmu saznali su iz programa RTRS, i odlučili su da finansiraju obnovu kapele na Pandurici. – Nisam uvjeren da li je to čin vandalizma, koji je rezultat nacionalizma, ili je ekonomski vandalizam, ali me pogađa da se ljudima, koji su na taj način dali živote, još uvijek dešavaju ovakve stvari – rekao je unuk stradalog učitelja Nikole Perušine Zoran Perušina. Stratišta su dio lokalnog i šireg nacionalnog identiteta. Međutim, nemaju definisan status istorijskog spomen područja.

Bijele trake u Prijedoru: Nesrbi su bili obilježeni bijelom trakom oko ruke

Prva masovna likvidacija Srba u Prijedoru („Ilindanski pokolj“) desila se u ljeto 1941. godine, od 31. jula do 2. avgusta. Za tri dana pobijeno je oko 1500 Srba iz grada i okolnih sela. Bio je ovo početak genocida nad Srbima iz tadašnjeg sreza Prijedor. Do kraja rata stradaće preko 4000 prijedorskih Srba. Preko 1000 stradalih bilo je mlađe od 18 godine. O likvidaciji Srba tokom „Ilindanskog pokolja“ detaljno je pisala Vedrana Adamović u knjizi „Godine stradanja 1941/42: NDH i njeni zločini nad srpskim narodom u Prijedoru i okolini 1941/42 – Prilog proučavanju zločina genocida nad srpskim narodom u Potkozarju“, Prijedor, 2018. U likvidaciji prijedorskih Srba, pored ustaških formacija iz Prijedora

Linta: HRT aktivno radi na rehabilizaciji NDH

 Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta izjavio je danas da Hrvatska radio-televizija /HRT/ aktivno radi na rehabilitaciji Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Linta ističe da je jedan od mnogobrojnih dokaza za to i emitovanje emisije „Lijepom našom“ u kojoj je tokom muzičkog igrokaza jedna grupa ljudi nastupila u nacističkim, a druga u partizanskim uniformama, nakon čega su simulirali borbu i igrali u kolu. On je ocijenio da je HRT dugi niz godina „jedno od uporišta proustaških snaga“ i konstantno promoviše ustaštvo i ustaške zlikovce, ustaše proglašava pravom hrvatskom vojskom i negira zločin genocida nad srpskim narodom Linta ističe da je na HRT-u postalo sasvim normalno da se emituju pjesme poznatog

Baka Ljuba (88) Srpkinja koja živi Hrvatskoj, 55 godina nije imala struju

Baka Ljuba živi 80 kilometara od Trga bana Jelačića u Zagrebu i 10 kilometara od Gline Ljuba Obradović iz Listovače na Baniji, 55 godina živela je bez struje, u 21. veku, u Hrvatskoj, koja je od 2013. godine punopravna članica Evropske unije. Baka Ljuba živi 80 kilometara od Trga bana Jelačića u Zagrebu i 10 kilometara od Gline, a za nju i slučajeve slične njoj (čitaj Srbe), zadužena je zamenica gradonačelnika Branka Bakšić, koja jedina brine o pripadnicima srpske nacionalne manjine. O životu baka Ljube, koja slabo vidi, a još slabije čuje, koja oko glave i zglobova ima zavezane marame, a na sebi čak i po pet majica zbog hladnoće,

Utvrđivanje broja ratnih žrtava 1941–1945. bilo bi pogubno za komuniste

UBISTVA BEBA I DECE PRED MAJKOM: Brutalnost ustaških zločinaca u genocidu nad Srbima zgrozila je i okupatore Nemce i Italijane Prilog u raspravi o koncentracionom logoru Jasenovac – šta još nije utvrđeno O problemu kao što je ovaj iz nadnaslova istovremeno je mnogo toga poznato i mnogo toga nepoznato, zavisi od toga šta koga zanima. Mada sam već nekoliko puta pisao kraće tekstove s naglaskom na brojne nedoumice kad je reč o tom problemu i objavljivao ih na raznim internet portalima (najčešće na NSPM), smatram da ima mnogo toga što bi trebalo da se istraži i razjasni. Naime, većina onih koji se upuštaju u raspravu o, na primer, broju logoraša

Preti rušenje topovskih šupa na Autokomandi?

Privremena zaštita nekadašnjeg jevrejskog logora na beogradskoj Autokomandi traje još samo dve godine. Ukoliko se ubrzo ne donese zakon i ako ne postane spomenik kulture, ostaci stratišta će nestati Ostaci nekadašnjeg logora Topovske šupe, na beogradskoj Autokomandi, gde je praktično započeo Holokaust u našoj zemlji, mogli bi da budu srušeni ukoliko ne dobiju status kulturnog dobra! Kako je, za „Novosti“, potvrđeno u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda, ova lokacija nalazi se pod prethodnom zaštitom, koja je samo privremena. Ona se daje na tri godine, dok se ne prikupi dokumentacija neophodna da objekat „konkuriše“ za zaštićeno kulturno dobro. Prethodna zaštita za Topovske šupe već je trebalo da istekne u

Jedan od hiljade života, koliko jedan život znači i kad on postaje samo brojka

Moj deda, Blagoja Rauš, rođen je 25.12.1934. godine u selu Crna Dolina kod Prijedora, umro je 10.06.2016. godine u Prijedoru u porodičnoj kući koju je sam izgradio i u kojoj je stekao porodicu, djecu, unučad i praunučad. Kao dječak bio je zatočen u logoru Jasenovac, sa svojom porodicom, majkom, braćom, prijateljima. Vidio je mnoge strahote, ubijanja, mučenja i klanja, o kojima samo bolesni um može da uživa. Od mog rođenja (1989. godine) jednom mi je pokušao da ispriča šta je sve doživio, jer me je to oduvijek zanimalo. Međutim, deda nije imao snage, svaki put kad bi krenuo počeo bi da zastaje, da muca i onda bi rekao: „Ne mogu…“.

plascanska-dolina-nob.jpg

Sjećanje na zločin u Janja Gori

Povodom zločina u mjestu Janja Gora, kod  Plaškog, koji se desio 27. februara 1945. godine, kada su ustaše masakrirale 25 srpskih seljaka, donosimo spisak „ žrtava fašističkog terora i rata na području plaščanske doline i okolice1941-1945“- za područje Janja Gora. Spisak je kompletan i bez intervencija preuzet iz knjige Plaščanska dolina i okolica u NOR-u  u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu iz 1976.godine.  Žrtva je ljudsko biće, živa duša, a ne broj. Ne zaboravimo njihovia imena. JANjA GORA  Grahovac Petra Marija, rođ. Pešut, 1912, seljanka, Srpkinja, ubile je ustaše zajedno s njene šestoro maloljetne djece u Janja Gori 27.02.1945. Grahovac Nikole Danica, 1935, dijete, Srpkinja, ubile je ustaše u Janja Gori 27.02.1945. Grahovac Nikole Gojko, 1937, dijete, Srbin, ubile ga

Srećko Maksimović: Drakulić – noć čovječanstva

I dalje ne skidam pogled sa mermernih ploča. Primećujem da se pojedina prezimena ponavljaju u nedogled – Todić, Stijaković… Dah zastaje. Cijele porodice su zatirane. Ognjišta zauvijek ugašena Trećeg februara je pomen stradalima u banjalučkim naseljima Drakulić, Motike i Šargovac. Tog februarskog dana 1942. komšije Hrvati su prestali da budu komšije i postali su ustaše. Ubijeno je 2300 ljudi od kojih 551 dijete. Njihova krivica? Bili su Srbi. Zar je potrebno nešto više? Sezona lova na Srbe je uvijek otvorena. Još je Ante Starčević najavio buduće događaje rekavši da su Srbi nakot zreo za sjekire. Toliko su odzvanjale te riječi u ušima „uzornih komšija” Hrvata te su doslovce ispunili riječi

Mučeništvo dvojice sveštenika u Bihaćkoj kuli 1941.

Po svjedočenju Mirka Turića, koji je bio zatvoren u Bihaćkoj kuli, jednom od mučilišta Srba sa područja Bihaća, donosimo priču o dva sveštenika Srpske pravoslavne crkve koji su, prkosili ustašama. „… U jednoj grupi od oko 700 seljaka bio je i jedan pop, u mantiji, tridesetogodišnjak, visok, zgodan, crne, velike odnjegovane brade. No i bez svešteničkih obilježja, on bi se svojom naočitošću izdvajao u svakoj sredini. Primjetivši ga, neki ustaški starješina je naredio da pop dođe gore k njemu, na doksatić, tik uz naš prozor do vrata, i da čita Očenaš, gledajući sa svom onom masom vezanih seljaka, u stavu mirno, u sunce koje je, tek prešavši zenit, najvećma žeglo

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.