Promovisana nova knjiga istoričara dr Momčila Diklića

Datum objave: nedelja, 24 marta, 2019
Objavljeno u Knjige i feljtoni
Veličina slova: A- A+

Kako je nestajao srpski narod u Hrvatskoj?

Istoričar dr Momčilo Diklić je 11. marta 2019. godine u svečanoj sali SO Novi Beograd predstavio mnogobrojnoj publici svoju knjigu SRPSKI NAROD U AVNOJEVSKOJ HRVATSKOJ – Kako je nestajao jedan narod. U potrazi za istinom i genezom srpske tragedije u Hrvatskoj, autor koji je i sam rođen u Lici, uspio je da probudi stručnu javnost i izazove polemike nakon kojih se nameću naizgled jednostavna pitanja na koje ni do danas nemamo prave odgovore. Imajući u vidu odjeke i njegovih prethodnih knjiga Svetac – Može li Alojzije Stepinac biti svetac? i Nedopustivo je upoređivati četnike i ustaše koje su izazvale burne rasprave i ovoga puta Diklić je pronašao način da zaintrigira širu javnost.

Prvi je o knjizi govorio Diklićev kolega sa Instituta za evropske studije dr Milan Igrutinović.

DR MILAN IGRUTINOVIĆ: Srpski narod ostavljen kao „kusur” lomljenja politike

– Knjiga je sinteza fragmenata nacionalnog srpskog naroda. U ovoj knjizi je zanimljiva problematika pisanja takve istorije, istorije naroda koji nema svoj politički centar, nema svoje političke institucije i vi ne možete dokumentarno da pratite tu istoriju. Morate se oslanjati na fragmente, na izjave ljudi, na zapise, svjedočanstva. Nema sopstvenu statistiku, dio je R Hrvatske u administrativnom smislu, dio je Jugoslavije u širem smislu – rekao je Igrutinović i dodao kako je na mladima sada da izađu iz ere prepričavanja i uđu u eru ozbiljnije istoriografije srpskog naroda u Hrvatskoj.

– Knjiga se brzo i lako čita i pruža vam osjećaj da neke stvari koje ste znali i one koje niste možete sada da sklopite u jednu složenu priču o narodu koji je preživio istoriju trpljenja. Ne samo kroz zločine, već kroz političke procese koji su se odigravali bez da je srpski narod bio išta pitan, jer srpski narod u Hrvatskoj se rijetko kada mogao opredijeliti i reći šta zaista želi i onda ispuniti tu svoju želju. Primjera za to da gotovo i nema – rekao je Igrutinović i dodao da autor na nekoliko mjesta u knjizi postavlja pitanje gdje su politički predstavnici?

Pita se zašto ne postoji politički korpus koji ima svoje ideje i svoje stavove. Koje su to ideologije koje prožimaju političare tog kraja koji prezentuju srpski narod u Hrvatskoj. Da li su to ljudi na nivou opština, da li su to ljudi u Zagrebu ili Beogradu i vi nikada nemate jedan zatvoren krug ljudi koji mogu da prezentuju Srbe i njihove interese u Hrvatskoj.

– Odgovor je tužan, jer nema političke elite koja zastupa taj narod, koji je ostavljen kao „kusur” lomljenja politike koja se dešavala na drugim mjestima – rekao je Igrutinović.

DR SLOBODAN ZEČEVIĆ: Srbi iz Hrvatske su spasili maticu od uništenja!

I dr Slobodan Zečević je imao zanimljivo izlaganje na ovu temu. Prije samog govora o knjizi obratio se publici i rekao kako su Srbi iz Hrvatske svojim dolaskom obogatili Srbiju i doprinijeli da se srpski narod ne ugasi. Sve nas je manje i u Srbiji.

– Na zgarištu Jugoslavije nikle su državice bez političke i ekonomske moći, bez perspektive, rasute kao sitan novac, i kao takve pogodne za trgovinu uticajem i potkusurivanjem velikih sila. Možda su izbjegli Srbi iz Hrvatske spasili Srbiju od demografskog uništenja, a možda i Hrvatska država protjerivanjem svojih građana ostaje i bez Hrvata, jer oni traže bolje uslove za rad u članicama EU, Australije i SAD-a – rekao je Slobodan Zečević i dodao kako Diklić u svojoj knjizi daje smjernice za pronalaženje odgovora na pitanje kako je moguće, pošto su srušili fašističku fabriku smrti Ante Pavelića, NDH, da Srbi u Hrvatskoj nisu izvukli pouke?

– Momčilo Diklić vidi nestajanje Srba u Hrvatskoj kao jedan višedecenijski proces, program Ante Pavelića, koji je predviđao da jedan dio Srba treba pobiti, drugi pokrstiti, a treći nasilno protjerati iz Hrvatske, danas je manje-više, nažalost ostvaren – rekao je Zečević, i dodao kako su pojedini komunistički lideri prikrivali svoj separatizam i nacionalizam kao što je Vladimir Bakarić, Andrija Hebrang, Miroslav Krleža, ali i u bezbjednosnim strukturama Socijalističke Republike Hrvatske.

Istovremeno vršena je marginalizacija ili odstranjivanje iz političkog života jugoslovenski opredijeljenih hrvatskih komunista( Vicko Krstulović, Ivan Gošnjak), kao i srpskih komunista koji su ukazivali na probleme u položaju srpskog naroda u Hrvatskoj. O ovim procesima imao je saznanja i Josip Broz Tito, ali ih je svojim autoritetom pokrivao.

– Knjiga Momčila Diklića koja opisuje kontinuitet i tehnologiju hrvatskog nacionalizma, nažalost i danas ima upotrebnu vrijednost. Hrvatska politika širenja međunacionalne mržnje se kao zarazna bolest prenijela i prenosi na prostor bivše Jugoslavije. Ta politika mržnje djeluje i u BiH, na Kosovu i Metohiji i u Makedoniji – rekao je Zečević i dodao da je tendencija da se ova matrica prenese i na Crnu Goru, da bi poslije propasti zajedničke države trebalo da se posvađaju, zamrze i zarate Srbi iz Crne Gore, preobraženi u Crnogorce i Srbi iz Srbije.

DR SLOBODAN KOMAZEC: Marginalizaciji i poništavanje srpskog bića u HR

Dr Slobodan Komazec se takođe obratio i iznio svoje mišljenje o knjizi, ali i o samim događajima iz novijeg perioda, jer je bio i sam učesnih kako kaže u „lomljenju kičme” srpskog naroda u Hrvatskoj. Komazec kaže da je Diklić istražio glavne događaje i aktere koji su doprinijeli raspadu SFRJ i konačnoj marginalizaciji i poništavanju samog srpskog bića u Hrvatskoj.

Istakao bih jednu istorijsku činjenicu da je privremena vlada Dalmacije i to dr Smodlaka pozvala srpske trupe da se spasi Dalmacija poklonjena Italijanima od Londonskog sporazuma. Odgovor regenta Aleksandara Karađorđevića na više ponovljenih zahtjeva je sljedeći: „Poručite braći Hrvatima da nećemo žaliti ni štedjeti srpsku vojsku do posljednjeg čovjeka, pa da Italijane istjeramo iz Rijeke i drugih gradova” – rekao je Slobodan Komazec i dodao da su srpski vojnici po gradovima dočekivani veličanstveno.

– Tako je 13.11.1918. godine načelnik grada Dubrovnika, Pero Čingrija obraćajući se srpskoj vojsci rekao: „Srpski vojnici, jednokrvna braćo naša pozdravljam vas kao nosioce reda i slobode koji na razvalinama iznošenog, propadajućeg, starog, podižete novo…” Dok je Smodlaka je srpske vojnike nazivao sokolovima, osloboditeljima, dikom i ponosom. Od takvih zahvala, do Tuđmanove izjave „da udarimo tako jako da praktično Srbi u Hrvatskoj nestanu”.

Kako govori Komazec u knjizi kao na filmskom platnu promiču likovi Ante Starčevića, Stjepana Radića, Mile Budaka, Lorkovića, Artukovića, Kvaternika, Bobana, Holjevca, Šubašića, Hebranga, Bobetka, Krajačića, Tripala, Dapčevićke, Tomca, Veselica, Bakarića…sve do Tuđmana, Račana, pa i Broza.

DR MOMČILO DIKLIĆ: Moramo se izboriti za istinu o raspadu Jugoslavije

Autor Momčilo Diklić se posljednji obratio gostima promocije. Složio se sa svojim kolegama da knjiga jeste za polemiku. Osvrnuo se na neka poglavlja svoje knjige. I dodao da ako u zlu ima dobra, onda je to što je u Srbiji upoznao mnogo divnih ljudi i zbog toga se osjeća bogatim čovjekom.

Diklić se osvrnuo na neka zanimljiva poglavlja u svojoj knjizi kao što su: Da li je trebalo osnivati KP Hrvatske i Slovenije; Ivo Lola Ribar traži za Hrvatsku Zemun; Zašto je Vladimir Bakarić požurivao likvidaciju za Budaka; Nesporazumi oko određivanja granica; Zbog čega je izbio stvarni nesporazum između Tita i Staljina; Tito je obećao Kosovo i Metohiju Albaniji; Ko je osnovao Goli otok; Ko je htio eliminisati SPC iz Hrvatske; Ko je poslao Tuđmana u Zagreb da osnuje svoj Institut; Ko se okupljao u Kumrovcu na programu razbijanja Jugoslavije…

– Srbi se moraju izboriti pameću za istinu o raspadu Jugoslavije i ratu devedesetih godina. Kod nas nije organizovana rasprava o raspadu Jugoslavije. Nama upadaju tuđe“ istine“ i ja ih osjetim – zaključio je Diklić.

Moderator promocije je advokat Đorđe Mihovilović, nastupao je KUD Petrova gora – Kordun, krajiški pjesnik Miloš Bajić je čitao svoje stihove.

Autor knjige se zahvalio domaćinu koji je ustupio salu GO Novi Beograd, Jovi Kablaru, Institutu za evropske studije, Udruženju Srba iz Hrvatske, proti Slobodanu Radojčiću, Stevanu Šuši, predsjedniku opštine Surčin, dr Dadi Tošiću ljekaru iz Surčina, zatim, Udruženju Ličana Gacke doline i Vrhovina Zavičaj i predsjedniku Udruženja potpukovniku u penziji Miloradu Popoviću, Stevi Bekiću i KUD-u Petrova gora – Kordun, pjesniku Milošu Bajiću, dr Milanu Igrutinoviću, pravniku i politikologu dr Slobodanu Zečeviću, prof. dr Slobodanu Komazecu i lektorima.

BIOGRAFIJA:

Momčilo Diklić iz Starog Sela pored Otočca u Lici, rođen je 1954. godine. U Otočcu je završio osnovnu i srednju školu, a Pedagošku akademiju, grupa povijest-geografija završio je u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na grupi povijest 1984. Magistarsku tezu na temu Položaj Srba u Hrvatskoj 1945–1990. odbranio je 1990. u Zagrebu. To je bio prvi i jedini rad koji je odbranio pripadnik srpske nacionalnosti u avnojevskoj Hrvatskoj. Doktorsku disertaciju Srpsko pitanje u Hrvatskoj 1941–1950. godine odbranio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 2003. godine. Ovo je takođe bila prva doktorska disertacija sa sličnom tematikom odbranjena u Srbiji. Objavio je 14 monografija i više desetina naučih radova o Srbima avnojevske Hrvatske, odnosno srpsko-hrvatskim odnosima.

Diklić svoje argumente zasniva na izvornoj dokumentaciji i raznovrsnoj literaturi. Radi na Institutu za evropske studije (IES) u Beogradu sa zvanjem naučnog saradnika.

BIBLIOGRAFIJA:

Novi genocid nad Srbima u HDZ Hrvatskoj (1993), Staro Selo iz Gacke doline (1997), Srpsko pitanje u Hrvatskoj 1941–1950. (2004), Nacionalno pitanje Srba iz Hrvatske (2006), Srbi u Hrvatskoj 1945–1991. (2007), Gacka dolina (2008), Kako su stradali vizionari sudbine srpskog naroda iz Hrvatske – Proces u Novom Budačkom 1944. (2009), Evropska unija i srpsko-hrvatski odnosi (2010), Tragovi velike prevare i duboke rane izdaje – Iz istorije četničkog pokreta na teritoriji avnojevske Hrvatske 1941–1945. (2013), Uništavanje srpske kulture, pretpostavka razbijanja Jugoslavije (2014), Narod bez šanse (2015), Svetac – Može li Alojzije Stepinac biti svetac? (2016), Kongres Srba u Zagrebu 1945. (2017), Nedopustivo je upoređivati četnike i ustaše (2018).

Autor: DRAGANA BOKUN

Izvor: SRPSKO KOLO

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top