arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Srbi podobni samo za komemoracije

Odbijanje potomaka ustaških žrtava da se povinuju reviziji istorije i mirno žive u društvu koje od žrtava pravi krvnike, a od krvnika žrtve, pitanje je zdravog razuma i pijeteta prema svim stradalim u nacističkoj NDH Hrvatska je jedina država u Evropi u kojoj je zakonom dozvoljeno nositi slogane iz doba nacizma, odnosno Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, pa je odbijanje srpske i jevrejske zajednice da učestvuju u državnoj komemoraciji u Jasenovcu normalno i očekivano. Autentični ustaški pozdrav „Za dom spremni!“ praktično je ozvaničen u Hrvatskoj nakon odluke komisije koju je uspostavila hrvatska država da taj slogan može biti dio grba HOS-a – hrvatskih vojnih jedinica u crnim uniformama iz ratova devedesetih

Jevrejska zajednica odbila da u Jasenovac ode kao deo državne delegacije

Jevrejska zajednica u Hrvatskoj odbila je poziv premijera Hrvatske Andreja Plenkovića da ide na komemoraciju u Jasenovac kao deo državne delegacije, jer smatra da u Hrvatskoj i dalje traje izjednačavanje žrtava ustaškog režima i stradalih u Blajburgu. Kraus je rekao portalu Indeks.ba da je „Za dom spremni“ za jedne ustaški pozdrav, a za druge prihvatljiv uprkos ustavnim i zakonskim odredbama i odluci Suda Saveta Evrope u Strazburu. Jedan od razloga su i revizionistički školski udžbenici iz istorije, a Kraus ističe i činjenicu da je na mestu šefa Odeljenja za informisanje HDZ, osoba kao što je Andrej Rora. Hrvatski mediji podsećaju da je Rora devedesetih godina, kao urednik „Hrvatskog bojovnika“, „Panorame“

Dve kolone u Jasenovcu

Uzaludan poziv Plenkovića antifašistima, Srbima i Jevrejima. Nastavljeno jačanje revizionizma i dizanje ustaštva I ove godine, sredinom aprila, biće dve komemoracije u Jasenovcu – ona zvanična, na koju će doći hrvatski politički vrh, i druga, na kojoj će počast žrtvama odati predstavnici Srba i Jevreja i antifašisti. Ništa se bitnije u Hrvatskoj nije promenilo od prošle godine, kada su srpske i jevrejske organizacije upozoravale na dramatično jačanje istorijskog revizionizma i dizanje glava neoustaša. U međuvremenu, i dalje nije do kraja zakonski regulisano isticanje ustaških simbola, za razliku od susedne Austrije, koja Hrvatskoj sve više ukazuje na neprihvatljivost tolerisanja fašizma. Iako je zvanična vlast želela da se sredinom aprila održi samo

Spomenik u selu Strmenu, oskrnavljen 1995. godine (Fo­todokumentacija „Politike”)

„Četnici” kod Jasenovca

Saznanja o dešavanja u srpskim selima u blizini zloglasnog logora Ana Vila, majka četvoro dece i trudnica, našla se na skeli na reci Savi kojom su ustaše prevozile svoje žrtve u jasenovači logor. Oni su joj naredili da najpre baci jedno dete u reku. Dvoumila se. Možda će, ako baci jedno, ostalu decu sačuvati. Deca su zapomagala: „Mama, nemoj mene”, otimala su se iz naručja. Onda je naglo odlučila da ona skoči u vodu. Zločincima to nije bilo dosta nego su za njom bacili sve četvoro dece. Iz porodice Vila Drugi rat je preživeo samo njen suprug Dušan, a ukupno je stradalo osam članova. Događaj je zabeležio Nikola Turajlić koji

Genocid u NDH – Pokolj

Istoričari usvojili novi termin za ustaško zatiranje Srba Sistematski državni zločin koji je nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska nazvan je – Pokolj. Ovom terminološkom odrednicom srpski narod pridružio se jevrejskom, koji je svoj genocid nazvao Holokaustom, odnosno romskom, koji svoje stradanje naziva Porajmos. Da zatiranje Srba u NDH dobije svoj termin i preciznu definiciju izborilo se Udruženje „Jadovno 1941“, koje je u izbor naziva i njegovu upotrebu uključilo i istoričare i istraživače. Novi termin u ponedeljak je promovisan u Beogradu, uz ocenu da su Srbi poslednji narod – žrtva genocida koji nije izabrao terminološki naziv za svoju golgotu. – Genocid nije najprikladniji izraz za

Jasenovac

ĐURĐEVDAN. Sarajevski „Đurđevdanski teferič“

Postoje oni koji ne veruju, oni koji se ne bore jer misle da ne mogu ništa da promene. Sa druge strane stoje oni puni vere oni za koje su problemi i prepreke samo deo života. Oni koji nikada ne odustaju, od njih se može uvek čuti da kako god je vreme sada na kraju ćemo pobediti. Naravno i jedni i drugi su u pravu biće im upravo onako kako veruju,kažu, misle i bore se. Svetosavci su uvek verovali, borili se i znali da će jednog dana za to biti i nagrađeni. Tako će i biti. Zlotvori su stavljali pred Srbe i nepremostive prepreke ali nikad nisu uspeli da izbrišu svetosavsku

Bikuša

Ljeta 1990. godine,  uzaludno sam tražio jamu Bikušu iznad Čelebića. Nije pomoglo ni to što mi je vodič bio Duško Šunjka, čovjek koji na tom terenu poznaje svako konačište divljači, svaki brlog divljih svinja, sve čeke, prelaze i priječce. Uzaludno smo se provlačili kroz gustiše i šipražje, peli na uzvišice i visočije drveće — more rascvjetalog jasenja je u svojoj bjelini sakrilo čak i bijeli kameni obelisk podignut poslije rata nad ovim stratištem Poslije mi, čini mi se, nije bilo ni žao što je nijesmo našli, što ni Duško Šunjka koji brdo Klanac i Livadnice poznaje kao svoj dlan nije pogodio pravi put do nje. Možda je tako i bolje.

Veljko Đurić Mišina: Šta bi sa srpskim memorijalom na Ušću

  Jedna od najbolnijih rana u novovekovnoj istoriji srpskog naroda jeste stradanje u 20. veku, a u tom kontekstu i ratne žrtve. Kada se pomenu ratne žrtve obično se govori o brojevima. I tu nastaje veliki problem. Jer, amateri i zaljubljenici u prošlost, kao i poneki profesionalni istoričar od ugleda i zvanja, započnu tiradu praznih tvrdnji. Kao školovani istoričar i direktor Muzeja žrtava genocida javljao sam se u raznim formama, od novinskog teksta do dugometražnih dokumentarnih filmova, sve u nameri da ispravim brojne zablude, gluposti i amaterizam, jer sve to donosi štetu u odnosu na naučno i stručno tumačenje određenih tema. Ovom prilikom želim da ukažem na brojne i isprazne

Sve barake u Slani bile su ograđene bodljikavom žicom u nekoliko redova

BILTEN: Glas Jadovna – Br. 1

Fašizam u praksi: Samo 30 odsto Hrvata veruje u suživot sa Srbima Samo 30 odsto ispitanika starosti od 14 do 29 godina smatra da postoje kvalitetni uslovi za suživot Hrvata i Srba u nekad ratom zahvaćenim područjima, a 23 odsto podržava pravo nacionalne manjine da koristi vlastito pismo i jezik u službenim prostorijama institucija. Srpske crkve bile su lomače U toj državi, u isto vreme i na istom mestu, spaljivani su i ljudi i knjige. Crkve su postale lomače, ponegdei klanice. Hramovi hrišćanskog, pravoslavnog bogosluženja pretvoreni su u stratišta samo zbog toga što su pripadali pravoslavnom obredu. Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate Godinama smo se pitali, gdje su im

Obilježeno 75 godina od ubistva civila u Vršanima

U Vršanima kod Bijeljine danas je obilježeno 75 godina od stradanja 75 mještana ovog sela, koje su na današnji dan 1944. godine zvjerski pobili pripadnici zloglasne 13. SS Handžar divizije. Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Vršani Nedeljko Mićić rekao je da su pripadnici 13. SS Handžar divizija počinili nezapamćen zločin nad mještanima Vršana i okolnih sela. „Pobijeni su uglavnom nejač i žene, čak i sveštenik i njegova porodica…Naša je moralna obaveza da ovaj datum nikada ne zaboravimo, da ga obilježavamo sa željom da se to zlo nikada ne ponovi“, rekao je Mićić novinarima. Mićić je naveo da su rijetki toga dana uspjeli da pobjegnu od sigurne smrti. Gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić

Pozdrav iz Hrvatske

Na sramotu Kusićevog vijeća, donosimo 20 ustaških dokumenata potpisanih pozdravom ‘Za dom spremni!’ kojima su provođeni rasni zakoni i otpremani Jevreji, Srbi i Romi u smrt u koncentracionim logorima Pozdravom ‘Za dom spremni!’ završavale su brojne ustaške naredbe i drugi dokumenti NDH koji su se odnosili na provođenje fašističkih rasnih zakona i slanje Jevreja, Srba, Roma i komunista u smrt u koncentracionim logorima. Taj odvratni zločinački pozdrav iz Drugog svjetskog rata kao svoj slogan koristile su tokom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini paravojne jedinice HOS-a, koje je organizovala proustaška Hrvatska stranka prava Dobroslava Parage i Ante Đapića, otvorenih sljedbenika poglavnika Ante Pavelića. Usvajanjem ustaškog pozdrava te su paravojne jedinice, koje su se i nazivale

Stoja Karlica

„Šišali su nas do kože, krv je tekla“, sa 9 godina odvedena je u Jasenovac, njena sećanja na plač, dece, glad, strah, mrtve ne blede

Stoja Karlica, osamdesetčetvorogodišnja starica iz Novog Grada, mesta na samoj granici BiH i Hrvatske, nikada neće zaboraviti strahote koje je kao devojčica od devet godina preživela u ustaškom koncentracionom logoru Jasenovac u Drugom svetskom ratu, gde su ljude ubijali i pre nego što su ušli u logorski kompleks. Ona je u izjavi Srni istakla da se zločini i sve ono što je doživela u jasenovačkom logoru ne mogu opisati rečima. Stoja, devojačko Rabat, rođena je 1933. godine u selu Pobrđe kod Kostajnice. Ofanzivu na Kozari 1942. godine dočekala je kao siroče sa još tri sestre i dva brata jer su im roditelji umrli pre ofanzive. Oni su sami pošli u

Alojzije Stepinac

Tajni arhivi Vatikana mogli bi da otkriju istinu o Stepincu

Otvaranje arhive pape Pija Dvanaestog koja se odnosi na period Drugog svjetskog rata, moglo bi da razriješi dilemu jevrejske zajednice o tome šta je Vatikan znao o progonu Jevreja, ali i otkrije ko je i koliko znao o zločinima nad Srbima, papin stav prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ i Alojziju Stepincu, javlja Radio-televizija Srbije. U tajnim spisima, koji će istraživačima postati dostupni u martu 2020. godine, nalaze se i pisma i reakcije legata Vatikana opata Markonea iz NDH, saznanja Vatikana o Jasenovcu, a očekuje se i uvid u originalna pisma nadbiskupa Stepinca za čiji sadržaj danas u Hrvatskoj neki istraživači tvrde da je falsifikat. „Vidjećemo što je sve Stepinac pisao

Mara Lalić, avgusta 1990. Foto: B. Simović

Od sudbine se ne može pobeći

Kao osmogodišnja devojčica mesec i po dana je provela u paklu jame u koju su ustaše na Ognjenu Mariju 1941. bacile 218 Srba iz sela sa ruba Livanjskog polja Na mesnom groblju u Banatskom Despotovcu, nakon dugog, 85-godišnjeg rvanja sa životom, večno je počinula Mara Lalić, udata Jurić, jedna od četrnaestoro velikomučenika preživelih u paklu jame Ravni Dolac na Dinari, u koju su ustaše na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941, bacile 218 Srba, uglavnom dece, devojaka i žena iz poddinarskih sela sa ruba Livanjskog polja, Gornjih i Donjih Rujana. I ona je, kao i njena starija, odavno već pokojna sestra Ljuba i još dvanaestoro njihovih rođaka i komšija (zanimljivo je

Lov na memorabilije zloglasne NDH po oglasnicima i sajmovima ‘U Srbiji prodajem ustaški bodež za 1300 kn. Ne znam čiji je, djed je tajnu odnio u grob’

Vidi ovu fotografiju, kaže mi prodavač na sajmu antikviteta na Britancu. Pokazuje mi pomalo izblijedjelu fotografiju koja prikazuje tri vojnika koji gacaju snježnim putem. – To ti je visoki časnik NDH u razgovoru s časnikom Wehrmachta. Mjesto radnje je Stockerau, godina je 1944., iza njih hoda još jedan časnik. Dam ti za 150 kuna. – Znate li o čemu su razgovarali? Nasmije se. – E, pa onda bi to vrijedilo puno više. Kad je riječ o kolekcionarstvu vojnih memorabilija, sajmovi na Britancu i Hreliću, ali i online oglasnici plodno su tlo. Kako zbog svoje burne povijesti, promjena režima i notorne činjenice da su nas bili okupirali nacisti tako i zbog

NAJNOVIJE VIJESTI

BRANKO..

Kad zaželiš pobjeći od stvarnosti i vratiti se snovima djeteta, pođe ruka

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.