arrow up

Đurđica Dragaš: BREZA DIVOSELJAČKA

Pruži mi ruke, rođena, uteha mi budi… Grlim te brezo, mila moja.Milujem ti raspuklu koru i sićano lišće. Šapni mi, rođena,ko prođe poljem našim,ko zamuti vodu sa bunara.Pričaj mi, sestrice,o kući našoj,o jabuci s prozora,o jutru što na hleb miriše. Odaj mi tajnu koju ti proletos donese bura s Velebita.Stanuju li duše njihove u oblacima što kišu nose.Čuje li se tužbalica devojačka,nosi li je vetar k moru,krije li je u utrobi zemlja. Jesu li im ruke u korenju tvome,Rasteš li iz snage njihove,Jel’ ti lišće šapat dečji. Pričaj mi, mila moja.Same smo pod ovim nebom našim,same međ’ grobovima njihovim. Pruži mi ruke, rođena,Uteha mi budi… Od istog autora: Đurđica Dragaš –

Pavle M. Babac: Velebitsko Podgorje (1941 – 1945.)

POSVEĆENO SVIMA KOJI SU U TOKU NOR-A 1941-1945. POLOЖILI SVOJE ЖIVOTE ZA ČAST I SLOBODU VELEBITSKOG PODGORJA, NJEGOVIM PREЖIVELIM BORCIMA KOJI SU GA NATAPALI SVOJOM KRVLJU I ONIMA KOJI SU IM NEPREKIDNO PRUЖALI SVESTRANU POMOĆ UMESTO POGOVORA Pisac Pavle M. Babac, godinama je radio na ovom rukopisu, neumorno prikupljao građu, razgovarao sa učesnicima i svedocima, istraživao naša i neprijateljska dokumenta. Sve je to radio zbog neizmernog poštovanja i ljubavi prema svom rodnom kraju. Patio je iskreno zbog tragičnih žrtava koje je podneo narod Šibuljine i čitavog Podgorja, i želeo da se njegova sudbina nikada ne zaboravi. Kao veliki patriota i rodoljub, radovao se zbog herojskog držanja ogromne većine naroda ovog

Sećanje na pokolj nad Srbima i Jevrejima na Pagu 1941. godine

Za 132 dana 1941. godine u kompleksu logora Gospić – Jadovno – Pag ubijeno je 38.000 pravoslavnih Srba, među njima i 73 sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Na kraju funkcionisanja tog logora, pred dolazak italijanskih okupacionih vlasti, ustaše su, u noći između 14. i 15. avgusta 1941, na ostrvu Pagu ubile oko 800 ljudi. Procenjuje se da je na tom ostrvu, u logorima Slana i Metajna, tokom četiri meseca ubijeno više od 8.000 ljudi. Na ostrvu Pagu su tokom četiri meseca 1941. putem smrti išli i preci predsednika Udruženja „Jadovno 1941“ iz Banja Luke Dušana Bastašića, koji je svoju potragu za njima počeo kada je saznao da je prvi logor za

Đurđica Dragaš: Setiš se i ne znaš šta bi sa sobom!

Sedneš ovako ispred kuće u kojoj si takoreći odrastao, u kojoj su živeli ljudi koji su te voleli više od života pa se setiš…. Kako ti je baba kuvala griz u sveže zakuvanoj varenici, kako si joj spavala “ u krilu“, kako te je učila da pleteš i kako si joj pomagala da „tka“ biljce. Setiš se i djeda, pitomog i vrednog čoveka koji je svojim rukama napravio sve ovo oko tebe što sada propada i nestaje… i onu kacu u podrumu što još prkosi. Djeda, kojeg si, mala i prehlađena, molila – đido, loži vatru, gota (gotova sam) pa ste to prepričavali godinama… Setiš se i ne znaš šta

Dušan Bastašić – I Slana je Jadovno

Na područje nekadašnjeg ustaškog logora Slana sam prvi put došao 2006. Kao i tada 1941, i onda je na Slani pržilo sunce. Rekao bi naš narod „gori zemlja“. Ovdje nema zemlje, Slana je sami kamen. Jedini život koji se tu održava je biljka zelenih nazubljenih listova otrovnog sadržaja. English Kamen na Slani je oštrih ivica. Po njemu je i obuvenom teško hodati. Još uvijek su vidljivi ostaci kamenih ustaških nastambi i stražarskih grudobrana. Zatočenici su u teško zamislivim uslovima golim rukama kamenom u kamenu gradili te objekte i cestu koja vodi „od nikuda nikud“, a koja se još uvijek dobro vidi. Noću su se smrzavali pod improvizovanim nadstrešnicama. Pročitao sam

Strava iza Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju (Lika)

U znak sjećanja na srpske žrtve iz Kosinja koje su svirepo ubijene u ustaškom taborništvu u Gornjem Kosinju, a nakon 79 godina se još uvijek nalaze u septičkoj jami iza današnje Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju. Piše: Đorđe Pražić U zgradi današnje Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju prije Drugog svjetskog rata se nalazilo općinsko poglavarstvo, a u toku rata ustaško taborništvo. Iza te zgrade nalazi se jedna provalija koja je pretvorena u septičku jamu. Pošto narod tu zgradu po navici zove „općina“ i sama jama se zove „kod općine“. U toj jami se vjerovatno nalazi trinaest žrtava srpske nacionalnosti koji su u nju bačeni 10/11. avgusta 1941.

Dragomir_Andjelkovic.jpg

Anđelković: Neosnovane tvrdnje Jovana Ćulibrka o preuveličavanju srpskih žrtava u Jasenovcu

Istoričar Dragomir Anđelković izjavio je da neosnovane tvrdnje vladike pakračko-slavonskog Jovana da Srbija i Republika Srpska stoje iza preuveličavanja srpskih žrtava u Jasenovcu služe kao sredstvo onima koji žele da obesmisle genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj sada kada se Srbija i Srpska „spremaju da izgrade srpski Jad Vašem“. Anđelković smatra da je neshvatljivo da jedan vladika Srpske pravoslavne crkve /SPC/ bilo kada to kaže. – Bez obzira da li to /vladika Jovan/ Ćulibrk sada kaže ili je to rekao prije nekoliko godina, neshvatljivo je da se istorijskim revizionizmom, tim prije na štetu svog naroda, bavi vladika. To bi bilo isto kao kad bi jevrejski rabin preispitivao žrtve Aušvica

Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u Donjem Kosinju (Lika)

 U znak sjećanja na 82-godišnjicu zločina nad žeteocima iz Krša  srpske nacionalnosti, koji su mučeni, klani i silovani  a nakon toga bačeni u jamu. Piše: Đorđe Pražić Jama „Nezdravka“nalazi se uz sami put koji vodi iz Vukelić Sela (Donji Kosinj), preko Majdana, Miletić vrha, Vrščića, pokraj Pištaline prema Brujinom vrhu. Ispod same Pištaline sa lijeve strane puta idući iz Vukelića, na oko deset metara udaljenosti od puta, tačna je pozicija jame „Nezdravka“. U nju je 10.08.1941. godine zaklano i bačeno 11 osoba srpske nacionalnosti iz Krša, koji su uhapšeni od strane ustaša na kosinjskom kamenom mostu u Kosinj- Mostu, kada su išli sa žetve. Naime, među preostalim srpskim narodom pročula

1941: Godina kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima

„Najgore što nam se može dogoditi je podcjenjivanje i neprepoznavanje nacističke aveti, koja ima i svoje mutacione oblike, ali uvijek ima svoju nacionalsocijalističku, dakle rasističku bit“, bosanski franjevac Marko Oršolić, „Zlodusima nasuprot; religija i nacionalsocijalizam“. Postojalo je razdoblje u povijesti kada je, rečeno riječima kardinala Josipa Bozanića, „Zlo ovladalo medijima“, i to katoličkim. Radi se, dakako, o Drugom svjetskom ratu. U poplavi falsifikata, revizionističkih interpretacija, ostrašćenih kvazikontekstualizacija i, ako hoćete, „jalovih rasprava“ o ovom problematičnom dijelu povijesti Crkve, kada je ljudskost bila na ispitu kao nikad prije, odlučili smo se baviti na način da prezentiramo svojevrsnu skraćenu verziju lista u fokusu. Radi se o mehaničkoj prezentaciji dijela rezultata višemjesečnog istraživanja katoličkog

nikola_zutic.jpg

Nikola Жutić: Ličko krvavo ljeto 1941.

Rad dr Nikole Жutića, sa Instituta za savremenu istoriju, iz Beograda, predstavljen na Prvoj međunarodnoj konferenciji o kompleksu ustaških logora Jadovno – Gospić 1941. održanoj u Banjaluci 24 – 25. jun 2011. English Pored knjiga književnika Dušana Đakovića (Jadovnička žmižda, Beograd, 2011)  i publiciste Dane Lastavice o genocidu na prostoru Like objavljen je određen broj istraživanja o samom genocidu, izvršiocima, žrtvama, a postoje i brojni memoarski iskazi. Naročito su značajne knjige istoričara Đure Zatezala o Jadovnom i drugim stratištima širom NDH.[1] O Jadovnu je pisao episkop Atanasije Jevtić sa vjersko-istorijskog stanovišta (Od Kosova do Jadovna). Međutim, nedostaju radovi koji bi istakli uzroke genocidnih ponašanja većeg dijela rimokatoličke populacije, objedinjene u naciji hrvatstva. Zbog otkrivanja

Srbi kao jevrejski albatrosi

Davno pre izjave Josija Gevira, direktora spoljnih poslova Jad Vašema, da Hrvatska postaje „svetski lider sećanja na holokust” lansirane su dosetke da se istorija reprizira kao farsa ili parodija, a sad smo saznali da replike povesti vaskrsavaju i kao groteske Nezavisna država Hrvatska (NDH)  počela je, u proleće 1941. da hapsi i isporučuje Jevreje i Srbe u svoj logorski kompleks smrti Gospić-Jadovno-Pag i ubija ih, dakle pre 31. jula te godine, kada je rajhsmaršal Herman Gering uputio pismeni nalog šefu tajne policije Rajnhardu Hajdrihu da „preduzme sve potrebne pripreme za konačno  rešenje jevrejskog pitanja”. Franjo Tuđman, prvi predsednik Republike Hrvatske (RH), „vrhovnik” i „otac  nacije”, izjavio je 1990. da je

dane_lastavica.jpg

Dane Lastavica: Ustaše decenijama spremale genocid

Pokojni Ličanin Dane Lastavica, nekadašnji pravnik iz Gospića, objavio je knjigu „Hrvatski genocid nad srpskim i jevrejskim narodom u koncentracionom logoru Gospić (Lika) 1941-1945. i nad Srbima od 1991.“ Lastavica je već poznat po svojim dosadašnjim istraživanjima o stradanju naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a koja su pretočena u knjige. U jednom razgovoru za „Vesti“ otkrio je motive svoje predanosti u istraživanju zavičajne istorije, odnosno stradanju Srba u Hrvatskoj. Šta vas je motivisalo da decenijama otkrivate srpska stratišta? – Motiviše me ono što sam kao dečak preživeo 21. novembra 1941. kad su mi Hrvati, ustaše, 12 metara daleko od mene, ubili oca, u rodnom selu Kosinju, srez Perušić. Za ceo

visocica-divoselo.jpg

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na Kruškovačama

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA KRUŠKOVAČE KRUŠKOVAČE Genocid nad srpskim civilnim stanovništvom sela Divosela, Čitluka i Ornica u Lici kod Gospića izvršile su ustaše 5. i 6. augusta 1941. godine. Nečuveni masakr nad izbjeglicama izvela je ustaška vojska Nezavisne Države Hrvatske, poglavara Ante Pavelića, u uvali Kruškovače, jačine jedne bojna, ličkog zdruga, pod komandom Ivana Devičića Pivca. Tog ljetnog dana 5. augusta u samo svanuće srpske izbjeglice iz svojih spaljenih sela kuća, našle su se iznenađene, opkoljene zvijerima u ljudskoj spodobi. Čula se ustaška vika, urlikanje, vriska: „Koljite! Ne pucajte!

nikola_krajnovic.jpg

Nikola – zauvijek beba

Nikola nije doživio i proslavio svoj drugi rođendan, ostao je beba, dječak, mališan, u Božjem naručju za cio život. Majka Jelena rodila je Nikolu negdje oko Nikoljdana 1939. godine u porodičnoj kući u Čitluku, selu kraj Divosela, kotar Gospić. Da li je ime dobio po ocu Nikoli ili po Svetom Nikoli, nije mi poznato. Majka mu je umrla desetak dana po porodu. Imao je dvije starije sestre – Nadu i Milevu. Nakon smrti Nikoline majke njegov otac se oženio – Smiljom. Nikola je kao najmlađe dijete i prvi rođeni muškarčić nakon dvoje ženske djece bio mezimac.   Idiličan seoski život porodice Krajnović i djetinjstvo malog Nikole brutalno je prekinula ustaška

Svjedočenje Divoseljanki koje su se uspjele žive izvući iz Jarčje jame

Probijajući se iz obruča u Kruškovačama, dio naroda se našao u okolnim šumama i šipražju, a najveći se uputio padinama Velebita i Visočice u namjeri da se probije do Počiteljske Dulibe. Prilikom pročešljavanja šume, ustašama je palo u ruke 48 muškaraca, žena i djece, koje su odveli na Alanak, dijelom pobili, poklali i polužive i žive bacili u Jarčju jamu. JARČJA JAMA je jedna od mnogih kraških pojava u srednjem Velebitu iznad sela Alanka. Kao prirodna rijetkost mogla bi biti interesantna iz turističkih i speleoloških razloga. Znajući za nju, loklani ustaše su predložili da se iskoristi kao masovna grobnica za narod pobunjenih sela. Jama je duboka, nastala je proticanjem nadzemnih

NAJNOVIJE VIJESTI

Ni mrtvi nemaju mira

Hrvatski ratni veterani žele da uklone Spomen-obilježje stradalim Srbima u Golubiću, kod

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.