arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojanić: BAŠ NA VASKRS, KRVAVI BEOGRADSKI VASKRS… “PRIJATELjSKO“ RAZARANjE SRBIJE

Bombardovanja Beograda aprila 1944. bila su izuzetno razorna, razornija od nemačkih vazdušnih napada na Beograd 6. aprila 1941. godine, na samom početku Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Pre 75. god na Vaskrs,  16.04.1944. godine „Saveznička avijacija“ je počinila stravičan zločin. Najveće žrtve tokom aprilskog bombardovanja Beograda zabeležene su 16 i 17. aprila 1944. godine, što se poklopilo sa prvim i drugim danom pravoslavnog Vaskrsa. Stradalo je oko 4.000 Srba, a prema procenama ambasade SAD 2.271. Po nemačkim izvorima poginulo je 1.160 Beograđana. U ta dva paklena dana srušene su Terazije, oštećeni svi mostovi na Savi i Dunavu, glavnu Železničku stanicu, železnike stanice u Topčideru i Rakovici, , palatu „Albanija“, Poštu broj 2, Tehnički fakultet,

Sjećanje na 90 žena, djece i staraca koje su ustaše žive spalile

U Gornjem Osovu kraj Rogatice kao da se i danas čuje plač, vrisak djece i miris paljevine iako je prošlo 76 godina od stravičnog zločina, koji su počinili pripadnici ustaške Crne legije pod komandom Jure Francetića. Dvadesetsedmog aprila 1942. godine u jednom danu su žive zapalili i umorili, u Ristanovića štali, 90 žena, djece i staraca. „Od 90 umorenih priča se da je bilo 50 djece. Moja sestra je imala 10 godina. Brat Radoje imao je pet godina, a brat Momčilo tri godine,“ kaže Milovan Bojat, potomak stradalih žrtava. „Ovo je sveto mjesto, mjesto hodočašća gdje treba omladina da dolazi, da razumije šta znači kakav je to zločin, samo što

Tata-Sabranje.jpg

Na srpskoj Bilogori nema sela gdje nema masovne grobnice našeg naroda

Klerofašistička NDH, do jeseni 1942. godine, zločinom Pokolja  likvidirala je 2.694 srpske glave sa Bilogore, među njima 318 – ero djece od kolijevke do 14. godina starosti Milan Bastašić Bilogorsko područje u zapadnoj Slavoniji, uvažavajući sve relevantne kriterije, mi poimamo po pravoslavnim sakralnim objektima koji ga ograničavaju, od Male Trnovitice,Velikih Zdenaca i Jasenaša. Njih ni manje ni više od dvadeset i sedam. Najstarija svetinja je Hram Sv. Pantelije u selu Pavlovac iz 1670.godine. Svi ti objekti ucrtani su na karti Austrougarske monarhije koja datira iz ranih godina osamnaestog vijeka. U to vrijeme, na tome prostoru nije evidentirana ni jedna katolička bogomolja. Sa tornja crkve Sv.Petke u Velikoj Peratovici, na vrh Bilogore,

TUGOVANKA RADOJKE KAPOR: Žao mi je što moja četiri brata nisu poginula u ratu nego su ubijena od komunističke ruke!

Vitalna starica Radojka Kapor Marinković je u svojoj desetoj deceniji života 20. aprila 2019. godine u Udruženju književnika  predstavila svoju prvu knjigu Tugovanka. Vođena snažnim motivom da sačuva istinu o svoja četiri brata Mladena, Šćepana, Radoslava i Milorada – Miša stradala od bratoubilačke komunističe ruke, napisala je knjigu u kojoj je opisala surovu sudbinu porodice Kapor iz rodnog sela Mirilovići kod Bileće. Drugi svjetski rat je dočekala sa 14 godina. Ratne dane provela je u zbjegu, bila je jatak četnicima i zbog toga skapavala dvije godine u zatvorima u Bileći, Mostaru, Bugojnu i Zenici. Predsjednik Zavičajnog kluba Bilećana u Beogradu novinar Miodrag Dunđerović je istakao da se pojedini dijelovi Radojkine knjige

Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava

Osvrnuo bih se na nekoliko stvari iznetih u tekstu Slavice Garonje Radovanac naslovljenom „Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu” (objavljenom 17. aprila). Profesorka Garonja Radovanac skrenula je pažnju na izneti broj jasenovačkih žrtava tokom promocije knjige „Jasenovac” Ive Goldštajna (a koji je naveden i u samoj knjizi) i izrazila bojazan da će ta brojka biti prihvaćena i od srpske javnosti, a zatim iznela i svoja razmišljanja na osnovu čega bi taj broj trebalo da je veći i kako se on može i izračunati. Problem sa utvrđivanjem broja jasenovačkih žrtava postoji od trenutka oslobađanja logora, pa do danas, i jedan je od najvećih problema koji su postojali, kako u nekadašnjoj Jugoslaviji,

Koruška traži od Kurca: Zaustavite ustaški skup

Koruški župan poslao pismo austrijskom kancelaru zbog okupljanja ustaških pristalica u Blajburgu. Koruški župan Peter Kajser poslao je kancelaru Sebastianu Kurcu pismo u kojem apeluje da se zaštiti „međunarodna reputacija Austrije“, koju bi događaji na Lojbaškom polju kod Blajburga 18. maja mogli narušiti, te da savezna tela primene zakon o javnom okupljanju i spreče incidente koji se očekuju, piše danas „Večernji list“. Pokrajinska vlada Koruške juče je prihvatila rezoluciju grada Blajburga u kojoj se traži primena mera i pravnog okvira kako „lokalno stanovništvo ne bi bilo ugroženo“ zbog nereda koji se očekuju na komemoraciji pripadnicima ustaških snaga poginulim na kraju Drugog svetskog rata. Naime, već su zakazana četiri protestna skupa

Bastašić: Termin “Pokolj” kamen spoticanja

Dio stručne i naučne zajednice u Republici Srpskoj odbacio je inicijativu Udruženja “Jadovno 1941.” da genocid koji je Nezavisna država Hrvatska (NDH) počinila nad Srbima u Drugom svjetskom ratu bude imenovan kao “Pokolj”, što je, kako kaže, predsjednik ovog udruženja Dušan Bastašić pogrešno i utemeljeno na zamjeni teza. Genocid kao zločin nad Srbima do sada uopšte nije ni imenovan, pa se tako ne može ni preimenovati – poručio je Bastašić, podsjetivši da je genocid nad Jevrejima poznat kao “holokaust”, nad Romima kao “porajmos” i da jedino genocid nad Srbima još nema svoje ime. Dodaje da je u njihovoj inicijativi jasno navedeno da se naučna i stručna javnost do sada nije

Posle odbijanja rehabilitacije: Nedićeva porodica će se žaliti

Nedićev praunuk Aleksandar kaže da će se porodica sigurno žaliti na odluku suda, ali i da su zadovoljni jer je proces pokazao da kvislinški premijer nije kriv za logor Staro sajmište i Holokaust Predlagači rehabilitacije Milana Nedića, premijera okupirane Srbije za vreme Drugog svetskog rata, još nisu dobili odluku Apelacionog suda kojom se odbija njihova žalba i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu da Nedić ne može biti rehabilitovan. Ovo nam je potvrdio pravni zastupnik Zoran Živanović. Kako kaže, kada bude video pisano obrazloženje, odlučiće i koje pravne lekove će upotrebiti. Nedićev praunuk Aleksandar kaže, za „Novosti“, da će se porodica sigurno žaliti, ali i da su zadovoljni jer je

Dr Petar Zec

Dr Petar Zec

Da li Petar Zec ima pravo na rehabilitaciju? Među mnogima koji su zadužili srpski narod prije Drugog i u toku Drugog svjetskog rata spada i dr Petar Zec rođen 1881.g. u Kuruzarima kod Kostajnice, na Baniji. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zagrebu. Medicinske studije završio je u Insbruku 1905.godine gdje je promovisan za doktora cjelokupnog ljekarstva. Dr Zec je još kao student stupio u redove napredne nacionalne omladine. Bio je član Hrvatsko – srpske koalicije. Poslije Prvog svjetskog rata stupio je u Demokratsku stranku, a kasnije, kada se ona podvojila, prišao je Samostalnoj demokratskoj stranci, čiji je bio član glavnog odbora i potpredsjednik. Po okončanju

Danica Mandrapa osvojila drugu nagradu na konkursu o nevinom stradanju u Jasenovcu

Učenica šestog razreda osnovne škole “Jovan Jovanović Zmaj” Danica Mandrapa osvojila je drugo mjesto na konkursu “Stradanja i sjećanja na nevine žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac” u konkurenciji osnovnih škola. Na konkurs je pristiglo 229 radova. Rad Danice Mandrape nosi naslov “Samo ti dijete radi svoj posao. Nama je Bog život vječni dao”. Da piše na ovu temu inspirisala je česta priča njenih roditelja koji su joj govorili o stradanju Srba u Jasenovcu kao i priča njene nastavnice srpskoga jezika Nade Miljković kojoj se puno zahvaljuje na podršci. “Konkurs je došao u pravi čas i sve ono što sam zapamtila napisala sam u nekoliko rečenica. Ovaj sastav sam posvetila svim

Dobio šta je zaslužio. Mladi istoričar, đeneral Nedić i krivica za holokaust u Srbiji

MLADI ISTORIČAR GOVORI  Mladi istoričar Stefan Radojković, u emisiji „Zašto se svađamo oko Jasenovca“(1), govoreći o Milanu Nediću čiji je kvislinški režim, po njemu, umnogome kriv za progon Jevreja, naglasio je da je, posle svega,  Nedić ipak dobio što je zaslužio, time što je bačen kroz prozor. Zašto je, u stilu islednika OZNE, mladi Radojković ovo rekao, ostavljamo njemu na savesti. Ipak, ne bi trebalo zanemariti njegov stav o Nediću koji sladostrasno saučestvuje u Holokaustu. Zato uznastojmo da vidimo šta su sami srbijanski Jevreji govorili o tome ko ih je gonio i ubijao po Srbiji za vreme Drugog svetskog rata. Naravno, nikog ne oslobađajući od krivice koja se naučno i stručno može dokazati. SVEDOČENjE

MILKA BOŠKOVIĆ udata MALjKOVIĆ: rane nikad nijesu zacijelile

Zalogaj smo dijelili…

U predvečerje jednog jesenjeg dana 1955. godine, neko zazva odozgo iz planine sa vrh Kovioca i glas ode u Rujane da je poginuo Mirko Maljković. Plećatog, prkosnog deliju koji se oči u oči trojice nije plašio, našli mrtvoga među stijenama. Onaj kome je bilo stalo da se oko toga ne diže prašina sve protumačio kao nesrećan slučaj i postarao se da sa Mirkom u grob pođe i tajna o njegovoj smrti. Oni koji su mogli i smjeli nijesu željeli da se oko toga bilo šta ispituje i provjerava, a oni koji su željeli, niti su mogli niti smjeli riječ prozboriti. Ostala je tako samo sumnja da ona rana na stomaku

uzeli_mu_seku1.jpg

Ustaše mu pre 70 godina uzele seku i još traga za njom

Miloš Milinović ne gubi nadu da će naći sestru Dobrilu koju su ustaše odvele 1942. i koju traži sve do danas. Poslednji put se videli u prihvatilištu „Karitas“ u Zagrebu. Napomena redakcije portala Jadovno 1941.: Ovaj prilog je na našem portalu objavljen novembra mjeseca 2012. godine.   Mićo, ne daj me! Ovaj vapaj, koji je izgovorila, tada trogodišnja, Dobrila Milinović, upućujući ga rođenom bratu, i danas, sedam decenija kasnije, odzvanja u glavi Miloša Milinovića. On veruje da će živeti za dan kada će ponovo sresti svoju Dobrilu, bratski je zagrliti i poljubiti. Za Miloša Milinovića iz Banjaluke, koji je zašao u devetu deceniju, ali je dobrog zdravlja i sveže misli,

Poslednji preživeli logoraš Mathauzena: Plakao sam kao dete

Dušan Stojiljković, poslednji preživeli logoraš Koncentrcionog logora Mauthauzen govorio je danas na promociji nekoliko knjiga o slikaru Milošu Bajiću, takođe logorašu u Mathauzenu i o samom logoru. Na konferenciji za medije u beogradskoj Kombank dvorani predstavljene su knjige „Monografija Miloša Bajića” Save Stepanova, „KL Mauthauzen, povratak nepoželjan” Ljubomira Zečevića i Tamare Ćirić Danilović, još jedna monografija Miloša Bajića autorke Ljubice Bube Miljković u izdanju Narodnog muzeja Srbije i knjiga „Zašto se niste ubili” Viktora Frankla. Miloš Bajić je u toku Drugog svetskog rata bio odveden u zloglasni nacistički logor Mauthauzen i o njegovom životu i radu snimljen je film „Linija života” reditelja Darka Bajića čija je premijera zakazana za 8.

Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu

Ivo Goldštajn nije naveo osnovnu činjenicu da je Jasenovac bio „protočni logor”, tj. koliko je stanovništva doterano, toliko je istog dana logoraša pobijeno Na nedavno (4. aprila 2019) održanoj promociji knjige dr Ive Goldštajna, uglednog istoričara iz Zagreba, „Jasenovac” (srpsko izdanje „Akademska knjiga” iz Novog Sada), uz autora i izdavača, učestvovali su i prof. Latinka Perović i prof. Miloš Ković. O aktuelnosti teme svedočila je i prepuna sala Centra za dekontaminaciju (Birčaninova 21), gde je promocija održana. Nema sumnje da je autor, kako je sam izjavio, ovo istraživanje uradio „sa strašću” za istinom i očigledno, u najboljim namerama. Međutim, kako je čitavo jedno poglavlje knjige posvećeno i famoznom broju žrtava

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.