arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Sudbina Livanjskog polja u vreme NDH

„Krici i odjeci Livanjskog polja“ U jugozapadnom delu Bosne i Hercegovine, pod širokim obroncima Dinare i Cincara, otvara se Livanjsko polje – prostrana kraška ravnica, koja se pruža između Livna, Glamoča i Kupresa. Porodica Cvijetić, koja se u livanjsko selo Lištane doselila iz Dalmacije u 19. veku, generacijama je čuvala priče o svom poreklu i opstajanju na vetrometini Livanjskog polja. U vreme Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, u ustaškim zločinima stradalo su čak 54 člana te porodice. Porodično sećanje očuvala je Sava Cvijetić, koja je pukom srećom preživela. Iako joj je suprug u međuvremenu stradao, Sava je ostala u Sremu, gde se posle rata skućila. Uprkos opasnostima u ratnom vremenu,

DUŠAN BASTAŠIĆ: UMANjIVANjE ŽRTAVA JASENOVCA I JADOVNA JE NASTAVAK GENOCIDA

Gost nove emisije „Rubikon“ bio je dr. Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja Jadovno 1941. – Jadovno 1941. koji je govorio o kulturi sjećanja, sistematskom zatiranju tragova zločina nad Srbima u NDH i opasnim trendovima revizionizma. Gospodin Bastašić posvetio je posljednjih 15 godina istraživanju i dokumentovanju stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Njegova lična motivacija potiče iz porodične tragedije – oba djeda i stric ubijeni su u kompleksu logora Jadovno-Gospić-Pag, dok je njegov otac kao dvanaestogodišnjak preživio Jasenovac. JADOVNO – PRETEČA JASENOVCA Bastašić je u razgovoru istakao da je Jadovno bilo prvi likvidacioni centar NDH, koji je funkcionisao od aprila do avgusta 1941. godine, prije nego što je Jasenovac počeo

Bojanić: Lobograd i Tenja nisu zaboravljeni slučajno… zaborav je obično poslednja faza zločina

Postoje mesta o kojima se malo govori, ne zato što su manje stradala, već zato što je bol koji nose suviše težak za površno sećanje. Lobograd i Tenja su upravo takva mesta. Bez velikih spomenika, bez školskih lekcija koje im posvećuju dužnu pažnju, ali sa hiljadama nedužnih života ugrađenih u zemlju i tišinu. Logor Lobograd, osnovan 1941. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bio je logor za žene i decu, uglavnom Srpkinje i Jevrejke. Ta činjenica sama po sebi ruši svaki pokušaj relativizacije ustaških zločina. Lobograd nije bio „radni logor“, niti „privremeno sabirno mesto“, već prostor sistematskog uništavanja kroz glad, bolesti, poniženje i namerno zapostavljanje. Istorijski izvori, uključujući svedočenja preživelih, dokumentaciju

Kako su komunisti 1944. godine u Novom Sadu pobili Srbe, intelektualnu elitu Vojvodine

Piše: Đorđe Ivković „Javna tajna“ koju zna ceo Novi Sad je streljanje u Rajinoj šumi, u kojoj su 1944. godine oslobodioci likvidirali na stotine najuglednijih građana, optuženih da su bili simpatizeri četničkog pokreta đenerala Draže Mihailovića. Delimična istina izronila je marta 1991. iz peska na bačkoj strani Dunava, u vreme kopanja kanala za gradski vodovod. Na delove ljudskih skeleta nabasali su bageri, ali i obližnja krda krava, napasana u blizini izvorišta. Ukupno 250 pronađenih ljudskih kostiju, već skoro dve decenije, na „revers“ se čuvaju u depoima Gradskog muzeja u kartonskim kutijama, bez naznake o njihovoj daljoj sudbini. Ali, to je samo manji deo istine o Rajinoj šumi, jer pronađene kosti

Akademik Jovan Rašković

Tako je govorio Ćaća od Krajine: Jovan Rašković u Šegestinu 1991. (Video)

Za Srbe iz Krajine, akademik Jovan Rašković bio je njihov Ćaća. U Dalmaciji, Lici, na Baniji i Kordunu, deca tako zovu svoga oca. Tu reč naša deca počinju da tepaju, takoreći u kolevci, još dok ćapću mleko na majčinoj dojci. Sa „glavom biblijskog proroka“, ovaj srpski tribun zablistao je kao meteor na uzavreloj političkoj sceni jedne zemlje, koja će se uskoro raspasti. Svi Jovanovi pokušaji da se zaustavi rat nisu, nažalost, urodili plodom. Mržnja je eksplodirala i potekli su potoci krvi. Po rečima akademika Dobrice Ćosića, Jovan Rašković je u srpsku politiku pokušao da unese poštenje i realizam u postavljanju nacionalnih ciljeva. On nije osnovao Srpsku demokratsku stranku da bi se

Beogradska promocija knjige Krici i odjeci Livanjskog polja

U sali parohijskog doma Hrama Svetog Save na Vračaru, a po blagoslovu Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, predstavljena je knjiga Gordane Dostanić, Krici i odjeci Livanjskog polja. Izdavač knjige je Manastir Žiča, po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Vladike žičkog Justina. Knjiga je zbirka priča o životu, seobama, stradanju, osećanjima, sećanjima ispričanim kroz stvarne istorijske događaje i stvarne ličnosti bliske autorki. U ovim pričama brojni srpski rodovi mogu prepoznati svoje porodične događaje i svoje osećaje i razmišljanja. Prof dr Slađana Milenkvić, u svom pogovoru knjizi, između ostalog kaže, da to nije rodoslov, nisu ni sećanja, nisu ni istoriografska fakta, nego priče u kojima su likovi psihološki oslikani… Surova stvarnost se našla

Crno jezero: Grobnica za 2000 Srba

Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941. „Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u Gospić na rad ili u Njemačku. Naveče je uletio u crkvu jedan ustaša sa isukanim bajonetom. Išao je od čovjeka do čovjeka i svakom stavljao bajonet pod grlo, prijetio i psovao. Tako ih je pripremio za pokolj koji je već bio počeo te noći  u Sokolskom domu. Za njim je došao drugi ustaša i donio kutiju „Ibra“ u kojoj je bilo 500 komada cigareta i svima ih podijelio. Stavljajući cigaretu u usta, Ilija je tiho

Skandalozno je nazvati skrnavljenjem postavljanje krsta iznad masovne grobnice mučenički stradalim Srbima

Saopštenje «Porodičnog sabora» Ne može se reći da je neko veliko iznenađenje za pravoslavne Srbe predstavljalo skrnavljenje srbskih grobova od strane naslednika nacista-ustaša iz NDH ili od strane naslednika šiptarskih nacista-balista na svetoj srbskoj zemlji Kosovu i Metohiji. Nije nas previše iznenadila ni činjenica da naslednici komunističke vlasti u Srbiji nemaju hrabrosti da podrže Rezoluciju o strašnom genocidu nad Srbima u kleronacističkoj NDH. Međutim, malo je reći da smo bili zaprepašćeni kada smo saznali da je Jevrejska opština Zemun tužila Udruženje «Jadovno 1941» zbog postavljanja Krsta iznad grobnice u kojoj je sahranjeno oko 6,5 hiljada pravoslavnih Srba za vreme vladavine kleronacističke NDH, nazvavši to “skrnavljenjem”. Jer su i preci tih Jevreja koji bi danas da nam zabrane da

Mićo Martinović: Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom!

Nitko nije tako snažno, tako halapljivo i tako bezumno prigrlio komunizam kao Srbi. Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom! Privedite se pameti. Mogao bi da postavim jednostavno pitanje na koji niti jedan od vas koji slavi tu mračnu tvorevinu Jugoslaviju ne bi mogao odgovoriti. Ko je bio Tito? Da ne mudrujem, predivna žena i naučnik, Smilja Avramov radeći na svojoj knjizi u arhivama u Londonu, zatražila je uvid u arhivu o Titu. Rok tajnosti je bio prošao. Rečeno joj je, sve možete dobiti sem građe o Titu. Zabrana je produžena na još 20 godina!? Dakle, čovjek koji je govorio nekoliko jezika, svirao klavir bio vrhunski mačeovaoc (prvi

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

Akademik Vasilije Krestić Foto: Princip

Vasilije Krestić: Neophodno pružiti punu i neodstupnu podršku udruženju Jadovno 1941.

PODRŠKA! Beograd, 8. XII 2025.  Svedoci smo sistematski organizovanog revizionizma koji preti da izbriše stotine hiljada srpskih žrtava Pokolja 1941‒1945. godine. To se čini na mnogostruke načine u javnom prostoru i uz asistenciju ili odobravanje ćutanjem institucija države Srbije i naše svete crkve. Udruženje Jadovno 1941, sa sedištem u Banja Luci i Beogradu, dugi niz godina čini čvrstu branu ovoj pošasti i čuva od zaborava poznata i dosad neotkrivena stratišta srpskog naroda širom teritorije NDH. Sve društvene snage koje imaju za cilj odbranu nevinih srpskih žrtava od ponovnog satiranja, shodno istorijskom iskustvu srpskog naroda, imaju veoma odgovornu ulogu. Iz višegodišnjeg iskustva u saradnji s članovima Udruženja „Jadovno 1941.“ mogu da

Miloš Ković: Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji dve Jugoslavije

Navršilo se 107 godina od proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je proklamovao prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu, a Kraljevina SHS je 1929. formalno promenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Svečanom proglašenju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i odluke o ujedinjenju Vojvodine i Crne Gore sa Srbijom. „Danas se na to ujedinjenje najčešće gleda kao na krupnu istorijsku grešku. Oni koje su Srbi spasavali i prevodili na pobedničku stranu u dva svetska rata kasnije nisu pokazali ni zahvalnost ni lojalnost. Cenu takve greške platili su, naravno, Srbi. Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

Zaborav nije dozvoljen

Dva dana je grmelo nevreme po Srbiji i Bosni, ali na jedno mesto, gde se dodiruju Srbija i njena sestra Srpska, nije pala kap, nije se spustio ni krajičak crnog oblaka i nisu grmela kola svetog Ilije. Božija ruka je tako uredila dok su nama, stisnutim u klancu Drine, srca drhtala pred vodom koja pokriva Srbe kojima se poklanjamo i dugujemo sećanje. Piše: Gordana Dostanić Više od šest hiljada mrtvih, preklanih, više od šest hiljada unakaženih tela u Drini, dece, majki, cura u belim haljinama iz devojačke spreme koje svoju čast zanavek dadoše Drini samo da je silom ne uzme krvnik… Oni koji su možda mogli nekoga spasiti, a to

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

„Prađeda smo prenijeli u groblje.“ Reče mi brat a glas mu jeca. „Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?“ I nastavi dalje k`o da teret skida. „Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.