arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

U Beogradu održana promocija knjige „Redni broj smrti“

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima. Kako drugačije da se nazovu surova i bestijalna ubistva dece. Piše: Đurđica Dragaš Prvog novembra 2025, u okviru Beogradskog sajma knjiga, promovisana je jedna vredna i važna knjiga. Udruženje Jadovno 1941. iz Beograda i izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada izdali su, na srpskom, ruskom i engleskom jeziku,  fototipsko izdanje specijalnog izdanja lista Borba od 16.2.1988. koje je u to vreme ekspresno povučeno iz prodaje. U knjizi su objavljena imena i prezimena 11.219 – oro kozaračke dece koje su zatrle ustaše na najmonstruoznije načine u periodu od 1941. do 1945. godine Knjiga neobičnog izgleda i formata i izuzetno

REDNI BROJ SMRTI – Nova knjiga u izdanju UG Jadovno 1941.

Izdavačka kuća „Prometej“ iz Novog Sada i UG Jadovno 1941. iz Beograda izdali su na srpskom, ruskom i engleskom jeziku fototipsko izdanje specijalnog izdanja lista Borba od 16. 2. 1988. koje je u to vreme ekspresno povučeno iz prodaje. Najstarije dete imalo je samo 14 godina a većina dece su bila starosti od 6 do 7 godina. Naglašavamo da se ovi podaci odnose samo na kozaračku decu a Pokolj, zločin Genocida nad Srbima, dešavao se na prostoru čitave tadašnje NDH. U knjigama su objavljena imena i prezimena 11 219 kozaračke dece koje su zaklale i zatrle ustaše na najmonstruoznije načine u periodu od 1941. do 1945. god. Promocija ovog troknjižja,

Panorama_Veliko_Palanciste.jpg

Ok­to­bar na Ko­za­ri 1942. je bio cr­ven od kr­vi

Pri­je­dor – Usta­ški zlo­čin u ko­zar­skom se­lu Ve­li­ko Pa­lan­či­šte, 22. i 23. ok­to­bra 1942. go­di­ne, ka­da je li­kvi­di­ra­no vi­še od 400 me­šta­na ovog i su­sed­nih me­sta, opi­san je u mno­gim iz­ve­šta­ji­ma, knji­ga­ma, isto­rij­skim do­ku­men­ti­ma i sve­do­če­nji­ma ma­log bro­ja pre­ži­ve­lih. Piše: Milan Pilipović O to­me, Udru­že­nje „Ja­dov­no 1941” pi­še: „Ka­da su usta­še za­vr­ši­le po­kolj mu­ška­ra­ca, po­če­li su sa od­vo­đe­njem gru­pa že­ne i de­ce uglav­nom na istu lo­ka­ci­ju, ali i u za­se­o­ke zva­ne Je­ze­ri­ne i osta­le de­lo­ve bli­že oko­li­ne. Na­čin kla­nja i ubi­ja­nja bio je sli­čan, s tim što su mla­đe že­ne i de­voj­ke bi­le pr­vo si­lo­va­ne, a za­tim su ubi­je­na de­ca sta­vlja­na na ma­sa­kri­ra­ne doj­ke maj­ki, a kod de­vo­ja­ka, na­kon di­vljač­kog iži­vlja­va­nja

Jasenovac spomenik

Šta to beše Jasenovac

Već dugo u hrvatskoj javnosti, pojedinačno i na skupovima, u medijima i na društvenim mrežama, uporno kola mantra o logoru smrti Jasenovac kao stratištu Jevreja, Roma i Hrvata-patriota u NDH, uz napomenu da je tamo bilo i „slučajeva zlostavljanja Srba”. Domaće i svetske biblioteke i istorijski arhivi krcati su dokumentovanom građom o strašnim zločinima ustaša i vlade Ante Pavelića, podržane katoličkim klerom (Stepinac i drugi), zločinima nad Srbima, Jevrejima i Romima, stradalim ne samo u kompleksu logora Jasenovac (120 kvadratnih kilometara) već na celoj teritoriji NDH. Pored jasenovačkog kompleksa, postojali su i brojni manji, lokalni logori: Lepoglava, Jadovno, Vinkovci i drugi, kao i lokalni „preki sudovi” za srpski živalj, po

BASTAŠIĆ: NEĆEMO UKLONITI ČASNI KRST NA GROBLjU U ZEMUNU

Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke neće ukloniti Časni krst sa groblja Gardoš u Zemunu nad masovnom grobnicom 6.500 ubijenih Srba u Drugom svjetskom ratu, rekao je predsjednik Dušan Bastašić. BANjALUKA, 27. OKTOBRA /SRNA/ Bastašić je pojasnio za Srnu da je Više javno tužilaštvo u Beogradu, na osnovu prijave Jevrejske opštine Zemun, podnijelo dvije krivične prijave protiv Udruženja i njega zbog postavljanja Časnog krsta. Ukoliko dođe do pokretanja sudskog postupka, Bastašić je rekao da će se potruditi da dokaže da postavljanjem pravoslavnog krsta na srpskoj zemlji nisu prekršili nijedan zakon. „Dio Zemunskog groblja na koji se sahranjuju Jevreji, po podacima iz katastra u koje smo imali uvid, nije u vlasništvu Jevrejske

JEZIVI NEMAČKI MASAKRI U OKTOBRU 1941. BILI SU DEO VEĆEG PLANA ZA ISTREBLjENjE SRBA

Nemački plan za istrebljenje Srba počeo je da se sprovodi masakrima u oktobru 1941. u Jadru i u Kraljevu kao odgovor na vojne uspehe ujedinjenih ustanika koji su u Srbiji oslobodili teritoriju na kojoj je živelo oko milion stanovnika! Hitler je 16. septembra 1941. naredio kontraofanzivu praćenu sistematskim terorom nad civilima. Neposredni komandant zločina general Franc Beme 25. septembra 1941. naređuje: „Ako ovde ne postupimo svim sredstvima i s najvećom bezobzirnošću, naši će se gubici penjati do iznemoglosti. Vaš zadatak je da prokrstarite zemljom, u kojoj se 1914. potocima lila nemačka krv usled podmuklosti Srba, muškaraca i žena. Vi ste osvetnici tih mrtvih. Za celu Srbiju ima se stvoriti zastrašujući

U Hašanima održana manifestacija „Ćopićevim stazama djetinjstva“ (VIDEO)

U Hašanima rodnom mjestu književnika Branka Ćopića održane su „Ćopićeve staze djetinjstva“. Otvoreno je novoizgrađeno pozorište za djecu“ Ježeva kućica. Stihove najplodonosnijeg pisca naše književnosti čitali su učenici i književnici. Najuspješniji literarni rad o temi Ježeva kućica napisala je Iva Pančić učenica Osnovne škole „Branko Ćopić“ iz Banjaluke. Ove godine Fondacija je nagradu „Blagodarje“ dodijelila Narodnoj biblioteci“ Branko Ćopić “ iz Velike Popine u Gračacu u Hrvatskoj. Fondacija „Branko Ćopić“ i opština Krupa na Uni zajedno rade na realizaciji projekta „Bašta sljezove boje-Hašani“. Na početku je položen vijenac kod piščeve biste kod spomen-škole „Branko Ćopić“. Foto: SRNA Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u Hašanima. Prvu književnu nagradu

Nataša Drakulić: Prazna sela i grobovi bez imena

Ime sela Divosela u Lici, kraj Gospića, nastalo je etimološki spajanjem reči divno i selo. Kažu da je baš takvo i bilo; bogato i veliko, na lepom položaju, mada to ne znam jer nikad u njemu nisam bila iako mi kilometražom nije bilo daleko od rodne kuće. Bila sam nedavno tek nadomak, u manastiru Medak, koji više od tri veka odoleva velebitskim vetrovima, ali danas je, nažalost, usamljen. U prošlosti, do Drugog svetskog rata, selo Divoselo je bilo još bogatije i naseljenije sa pravoslavnom crkvom sagrađenom polovinom 18. veka, posvećenoj Rođenju Presvete Bogorodice ili Maloj Gospojini. Imalo je i veliku školu, a broj stanovnika se po popisima stanovništva iz druge

Sama smrt, čin umiranja – to mi nije bilo jasno, o tome nisam imao nikakve predodžbe

Navršilo se osam godina od upokojenja Milana Bastašića, mog oca, nekadašnjeg jedanaestogodišnjeg dječaka, jasenovačkog logoraša. ENGLISH VERSION Tim povodom, prenosim dio njegovog svjedočenja, objavljenog 2010. godine u knjizi „Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991.“ čiji je autor. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, marvenim vagonom iz rodnog Grubišnog Polja, prevezen je u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli dječak jasenovački logoraš sa Bilogore. Idem u smrt, toga sam svjestan, ali taj put u smrt nema završnog „čina”. A, u stvari, on, taj „čin” – to je smrt. Ujutro ustajemo, hladno, sve je vlažno,

Đurđica Dragaš: Povratak kući

Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Sama sam…. Slušam ptice… Pitaju me gde sam bila do sad… Ćutim… Pružam ruke ka nebu, čini mi se da dodirujem ivice oblaka.. Osećam njihovu paperjastu mrežu pod prstima. Smeše mi se, nestalni, nežni, daleki.. Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Koračam kroz divlje trave, kupine mi se penju uz noge… Milujem njihovo trnje… Nebolno je, kao da samo želi da mu budem blizu, da oseti ljudsku kožu, toplotu, ritam mog srca .. Pita me gde sam bila do sad… Plačem.… Čujem čekrk sa bunara… Trčim…željna, srećna, opijena.. Čeka me kanta puna vode… Ne razmišljam, ne pitam…pijem, gasim

Oslobođeni Jasenovac

Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjeti. Bili su posljednji dani aprila, lijepi dani, nebo vedro, sunce grije. Godina je 1945. A rijeka… to je rijeka Una niz koju idemo. Autor: Ćamil Sijarić Ono nekoliko gradića i naselja niz ovu rijeku oslobođeno je od ustaša i Nijemaca: Bosanski Novi, Dvor na Uni, Kostajnica i Dubica. Sa lijeve strane puta niz koji idemo brda su, a tamo iza brda topovi su – čuju se nekako kao ispod zemlje. Znamo da je put pred nama miniran, ali nikako ne možeš znati na kojem su mjestu postavljene mine, pa ideš onako na svoju sreću… Ispred podne – a

Milan Bastašić (1931 – 2016.)

Bio je jedan od osnivača udruženja građana Jadovno 1941. Navršilo se osam godina od upokojenja. Rođen je u Grubišnom Polju 30. januara 1931. godine u porodici Luke i Evice (r. Đukić), kao treće dijete. Otac mu je bio solunski dobrovoljac. Tadašnju četvorogodišnju osnovnu školu je završio u Grubišnom Polju.Krajem aprila 1941. godine hrvatske ustaše mu hapse oca i osamnaestogodišnjeg brata Stevu i potom ih ubijaju u Jadovnu na Velebitu. Poslije masovnog masakra srpskog naroda na Bilogori i u Grubišnom Polju koncem septembra i početkom oktobra 1942, Milana su sa muškarcima ustaše otjerale u Jasenovac, a majku i sestru Jovanku u Sisak. Igrom slučaja se spašavaju iz logora. Krajem rata, po

Đurđica Dragaš: TAMO

Tamo u kraju mome crveni se jabuka i kuću čuva. Šipurak na suncu spava.Tamo u zavičaju miriše soi samuje požutela trava. Oblacima vetar razmazuje nebo.Tamo u kraju mome crveni se jabukai kuću čuva.Kuću bez zidova, bez krova i vrata.Kuću srcem otemeljenu,dušom ozidanu,sećanjem pokrovljenu. Spušta se jesen niz dvorište.Tamo u zavičaju još miriše zemljai korita žedna čekaju kišu.Bura odnosi tragove leta,večna i snažna,nevesta kamena. Zaći će sunce.Tamo u kraju mome umreće na modrim vrhovima Velebita,crveno poput kajanja.Umreće da bi se rodilo opeti senke zarobilo naše..Ispred kućebez zidova i krova. Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Dinko Šakić

Ko je bio Dinko Šakić: Vatreni ustaša, komadant genocidnog logora smrti Jasenovac

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom pacovskim kanalima bježi u Argentinu a 1947. godine u Rosariju je otvorio malu fabriku tekstila. Imao je  troje djece, kojima je kršteni kum bio Ante Pavelić. U Zagrebu, 4. oktobra 1999. godine, komandant ustaškog logora u Jasenovcu u Drugom svetskom ratu Dinko Šakić osuđen je na 20 godina zatvora Rođen je u okolini Imotskog. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine zateklo je njega i njegovog oca Matu, vatrenog ustašu, u Bosanskom Brodu. Kao takav, Mato je odmah imenovan za predsjednika opštine Bosanski Brod. Na toj dužnosti se istakao zločinima. Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, kojem je nadležnost bila organizacija

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.