arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dušan Dostanić: O knjizi Mit o neprijatelju – antisemitizam Dimitrija Ljotića

Knjiga Darka Gavrilovića je vrlo slaba, ne nudi nove uvide i ne pomaže boljem razumevanju naše prošlosti ali stavlja važna pitanja pred naučnu zajednicu. Prikaz knjige: Darko Gavrilović, Mit o neprijatelju: antisemitizam Dimitrija Ljotića, Službeni glasnik, Beograd, 2018, 242 strane. Istorija Jevreja u Srbiji je tema koja nije ostala neistražena. Kada se govori o istoriji Jevreja pitanje antisemitizma nameće se samo po sebi, a u srpskom kontekstu se tada neminovno dolazi do imena Dimitrija Ljotića. Ipak, to ne znači da je ova tema temeljno proučena, jer jedna je stvar konstatovati da je Ljotić imao negativan stav o Jevrejima, a sasvim je nešto drugo odgovoriti na pitanja kakav je bio karakter

Trideset šest godina od nabijanja na kolac Đorđa Martinovića u blizini Gnjilana

1. maja se navršilo trideset šest godina od nabijanja na kolac Srbina, Đorđa Martinovića, u blizini Gnjilana, dok je obrađivao svoju njivu. Ovaj događaj je pokrenuo  lavinu iseljavanja Srba sa prostora Kosova i Metohije, a prethodio je brojnim događajima koji su se desili u poslednjoj deceniji prošlog i početkom ovoga veka. „Đorđe Martinović (rođen 1928,[1], umro 6. septembra 2000. u Čitluku kod Kruševca[2]) je bio Srbin sa Kosova i Metohije, koji je 1985. mučen nabijanjem na kolac na čijem je vrhu bila polulitarska staklena flaša. Rukovodstvo komunističke Jugoslavije bilo je ujedinjeno u zataškavanju slučaja koji je, protivno brojnim lekarskim nalazima, obeležen kao samopovređivanje u pokušaju prikrivanja etničkih tenzija u tadašnjoj SAP

Vladislav B. Sotirović: Falsifikati i istina o Srebrenici

Trenutna srbofobična propaganda o ukidanju Republike Srpske (RS) radi stvaranja unitarne B-H (muslimanskog Bosanskog pašaluka) koja dolazi iz redova SDA i njenih zapadnih sponzora se poklapa sa završnom fazom suđenja u Hagu za ratne zločine, nakon takozvanog „hapšenja“ i ekspresnog deportovanja za Holandiju od strane prozapadne tada vladajuće srbijanske koalicije,[1] bivšem ratnom komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) generalu Ratku Mladiću kao i prvom Predsedniku RS Dr Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije 1990.-ih. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović Vilnjus, Litvanija  Ova antisrpska propaganda orkestrirana u Sarajevu, Zagrebu, Vašingtonu, Berlinu i Briselu ima za cilj četiri osnovne funkcije:[2] 1. da se konačno Srbima

Đorđe Bojanić

Bojanić: Zašto se sami sebe u tolikom broju odričemo i pokušavamo da postanemo ono što ne možemo biti?

Uvek ću se pitati šta se to desilo sa srpskim rodom kroz dug istorijski period kada su se Srbi odricali srpstva i korena i bili veće zlo svome rodu od svih napadača i okupatora. Realno gledano, mi smo sami sebi načinili veliko zlo svojom neslogom, lakovernošću, odricanjem od svoga i prihvatanjem svega tuđeg misleći da je i bolje. Mi i danas pokušavamo da budemo ono što ne možemo biti. U prilog ovoj činjenici navešću samo neke primere. Srbi katoličke veroispovesti u Hrvatskoj su se odrekli svojih srpskih korena a nekada je Dubrovnik bio srpski grad. Isto je sa Srbima iz Makedonije i Rumunije (Temišvar je nekada bio srpski grad). Srbi

Vladislav B. Sotirović: Užička komunistička republika 1941.

U tekstu Dragoslava Dimitrijevića „Zašto četnici nisu oslobodili Jasenovac“ (Danas, 5. mart 2021.) autor iznosi nekoliko istorijskih neistina na klasičnoj liniji titoističke istoriografije čak i pogrešno (verovatno namerno) pozivajući se na renomiranu naučnu literaturu van šireg konteksta. Inače, sam dopis je reakcija na moj prethodni članak „Broz u ustaškom logoru bio inkognito“ (Danas, 2. mart 2021.; naslov teksta je redakcijski a ne moj). S obzirom na krajnju nekorektnost i neprofesionalnost uredništva lista Danas (svojevoljno stavljanje novih naslova tekstova a koji suštinski ne odgovaraju samom sadržaju članaka čak su i u direktnoj suprotnosti sa njima, skraćivanje tekstova, izbacivanje određenih termina i naziva, politika komentarisanja, itd.) ovaj odgovor Dragoslavu Dimitrijeviću nije poslat

Priča koja luta svietom

Tihomir Levajac: Priča koja luta svietom

Sadržaj: Priča koja luta svietom Pjesma koja luta svietom Prozivnik koji luta svietom Recenzija koja luta svietom Slike koje lutaju svietom     Izaberite jezik PRIČA KOJA LUTA SVIJETOM Sveti oče[1], mada vam se javljam tek sada, javljam vam se za svagda. Javljam vam se sa dna vasione, gdje živim i onostranim i ovostranim životom, tako da ne znam gdje sam. Javljam vam se iz lude kuće, gdje su me za života strpali. Čak nisam ni znala da sam u ludnici, jer je sve normalno bilo kuća je i prozore, doduše izopačene, imala. Kada sam svijet promijenila, ludilo se nastavilo u mojoj glavi, u kojoj je opšti haos. Ja jesam

Dragomir Davidović: SMILjA AVRAMOV

Nije više sa nama Smilja Avramov (+ 2.10.2018.). Pravo je rečeno: „Ono što je Isidora Sekulić u književnoj esejistici i ono što je Desanka Maksimović u srpskom lirskom pesništvu, to je – usudio bih se da kažem – Smilja Avramov u našoj pravnoj nauci“ (Dragan Nedeljković). I više od toga, Smilja Avramov je jedan od vodećih stručnjaka za Međunarodno javno pravo ne samo u Srbiji, nego i u celom svetu. Rođena u Pakracu pre sto godina, 15. februara 1918, na Sretenje, završila je gimnaziju u Sušaku 1936, studirala prava na univerzitetima u Beču i Zagrebu, doktorat pravnih nauka stekla je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1950. Započela je pravničku karijeru

Darko Đogo: Ko nas je delio, nije dangubio

Nemanjićki svetorodni kraljevi su gotovo svi stremili Carstvu Božjem. Da li danas i najbolji od naših vlastodržaca imaju ikakvu tranccendentnu svrhu i etičku vertikalu? Opstaćemo samo ako se vratimo vitalizmu, integralizmu i zavjetnosti – što su najtemeljnije osnove Svetosavlja. Narod koji ne voli djecu, narod koji te posmatra kao ludaka jer imaš troje, četvoro djece – nema budućnost. Narod koji je od Crkve načinio kesu sa likom svetitelja – nema budućnost. Narod kome su Kosovo i Metohija „teret“, a seks na rijaliti programima – događaj, nema budućnost. Uprkos svemu tome, čvrsto vjerujem u čudo. U božansku intervenciju, poput one u Crnoj Gori. U neku djecu koja će nići ispod radara

DRAGOSLAV MIHAILOVIĆ: Goli otok je bila državna politika protiv Srba

Treba da postanemo svesni toga da je Tito izabrao Srbe kao svoje neprijatelje. Goli otok je bila državna politika protiv Srba. Treba da postanemo svesni toga da je Tito izabrao Srbe kao svoje neprijatelje. To je bio jedan opasan režim. Nedavno je akademiku Dragoslavu Mihailoviću, jednom od najznačajnijih savremenih srpskih pisaca, autoru knjiga Frede, laku noć, Kad su cvetale tikve, Petrijin venac, Čizmaši, Zlotvori, Goli otok…, dodeljena „Velika nagrada – Ivo Andrić” za životno delo, Andrićevog instituta u Andrićgradu, koja će mu biti uručena 27. januara. Povodom ovog priznanja, ali i novih planova, za naš list Dragoslav Mihailović naglašava: „Objavio sam do sada 22 knjige. Radio sam na svakoj sa velikim žarom. Zadovoljan sam njima, mislio

SANU se našla u jeku političkog skandala u SFRJ

Otvoreno pismo SANU

Imajući u vidu značaj SANU na čijem se čelu Vladimir Kostić nalazi, a istovremeno sagledavajući svu štetnost njegovih javnih istupa, smatramo neodložnim potezom da predsednik podnese ostavku. Umesto da se najznačajnija srpska naučna i kulturna ustanova priprema za obeležavanje velikog i važnog jubileja – 180 godina od osnivanja Društva srpske slovesnosti, tokom kojih su postignuta zadivljujuća ostvarenja koja bi trebalo da posluže kao putokaz za delanje u budućnosti, pažnja javnosti usmerena je na neprilične i neodgovorne komentare predsednika Srpske akademije nauka i umetnosti o Kosovu i Metohiji. Iznoseći lične stavove o ovome pitanju, a nastupajući u svojstvu predsednika SANU, čime je zloupotrebio funkciju, prof. dr Vladimir Kostić više puta do

ALEKSANDAR NEDIĆ I POSMRTNA PRAVDA/ PODSEĆANjE NA SRBINA ČIJI JE GOSPOD BIO BOG SRPSKE HIMNE

Rodoljub i monarhista, Aleksandar Nedić je bio i protiv udbaškog nacionalizma Slobodana Miloševića i njegovih poslušnika, ali i protiv globalističkog satanizma, koji je ojadio Srbe. KO JE OTIŠAO? Aleksandar Nedić je rođen 21. jula 1962, a preminuo 16. decembra 2020, u doba svetskog korona trovanja. Prilikom obnove višestranačkog političkog života u Srbiji 1990. godine, odmah se uključio u borbu za Srpstvo. Bio je među obnoviteljima Narodne radikalne stranke. Za razliku od mnogih, nije krenuo putem izdaje ideala. Bio je dobrovoljac u ratovima 1991- 1992, boreći se za svoj narod, a protiv novog ustašluka. Devedesetih godina prošlog veka i kasnije, Aleksandar Nedić je bio generalni sekretar Srpske liberalne stranke, čiji najistaknutiji

Vladimir Bursać: Povodom knjige V. Đ. Mišine „Memorandumi Sinoda SPC 1941–1942“

Mrtvi nažalost ne mogu da govore u svoje ime. Mi, njihovi potomci, rođaci i sunarodnici to moramo da činimo za njih. Pitanje je samo da li to umemo, možemo i želimo. Šta možemo saznati iz nove knjige direktora Muzeja žrtava genocida, Veljka Đurića Mišine, “Memorandumi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve 1941-1942. godine vojno-upravnim komandantima Srbije“? Da su se u prvoj godini rata, 1941. godine, nakon okupacije i podele Jugoslavije, dešavali stravični zločini nad pravoslavnim srpskim življem, u užasu nečega što se zvalo Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Da su se dešavala ubijanja, mučenja, zatvaranja, odvođenja u koncentracione logore, nasilno pokatoličavanje, rušenja pravoslavnih crkava, pljačkanja i ucene, islamizacija i unijaćenje. Da

STANKO OPAČIĆ — ĆANICA: JA SAM PASTORČE KOMUNIZMA

Stanko Opačić – Ćanica, organizator je ustanka na Kordunu, komandant bataljona, član Predsedništva ZAVNOH-a, član Predsedništva AVNOJ-a, Glavnog štaba Hrvatske. Stanko Opačić – Ćanica otvorio je Prvo zasedanje AVNOJ-s, prvi progovorio o ustaškim zločinima na Kordunu, Baniji i Lici. Bio je ministar u vladi Hrvatske i član CK Jugoslavije. Godine 1950. optužen je i uhapšen zajedno sa Radom Žigićem i Duškom Brkićem kao IB-ovac. Pod istragom i kaznom na Golom Otoku proveo je ukupno tri godine i dva meseca. Stanko Opačić — Ćanica, živi na Kordunu u Tušiloviću, u kući koja podseća na krajišku karaulu. Nekada se na Kordunu moglo videti na stotine ovakvih kuća. Međutim danas je ova jedina,

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (3) Zločin nad Srbima u selu Štrpci 7. februara 1942.

Dana 7. februara 1942. godine dogodio se pokolj Srba u selima oko Banja Luke, Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac.   Dana 7. februara 1942. godine dogodio se pokolj Srba u selima oko Banja Luke, Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac gdje je prema do danas nepotpunim spiskovima pobijeno uglavnom hladnim oružjem preko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i djece, jer su vojno sposobni muškarci uglavnom bili u zarobljeništvu. U ovom pokolju stradalo je 551 srpsko dijete starosti od kolijevke do 14 godina. Počinioce ovog pokolja predvodio je kapetan Josip Mišlov u pratnji petrićevačkog župnika, fratra Miroslava Filipovića. Izvršioci su bili ustaše iz Zagreba i Banje Luke, potpomognuti dijelom domaćeg

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (2) Masovni zločin nad ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941.

U noći 30. novembra 1941. godine, hrvatske ustaše i nekoliko komšija Mađara sa Vučijaka, ubili su iz zasjede ustanika Branka Petrovića, nedaleko od njegove kuće. Branko se tu noć vraćao iz ustaničke baze na Ljubiću. Odmah potom, hrvatske ustaše predvođeni Mađarom sa Vučijaka Pištom Erdekom, dolaze do kuća Brankove braće, Laze, Koste i Rajka Petrovića, te ih istjeruju iz kreveta, vežu žicom i uz udarce i zlostavljanja tjeraju prema mjestu gdje je Branko ubijen. Piše: Bojan Milijašević Brankov brat Kosta Petrović svjedoči: „Kada su nas dotjerali do mjesta gdje je ležao Branko mrtav, Pišta nas upita: Ko je ovaj? Naš brat Branko, rekosmo. Znamo da i oni to znaju. Onda

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.