arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
drugi-svjetski-rat.jpg

Ognjen Vuković: Retuširani antisrbizam na „desničarski“ način

Do sada je u Srbiji postojala manje ili više jasna razlika između Srba i one grupe koja se jedino ispravno može označiti kao antisrbi. Srbi su bili oni koji su baštinili tradicionalne, konzervativne i nacionalne vrednosti. Ona druga strana bila je i ostala opčinjena Evropskom unijom, veštačkim kosmopolitizmom, samoporicanjem, samoodricanjem i odbojnošću prema svom narodu, njegovoj istoriji i tradiciji. Generalno gledano, njima je svaka autentično desničarska vrednost bila strana, a naši svetovi se nisu mešali. Kao da je svaka strana stvorila svoj duhovni prostor u kome je funkcionisala. Svako je ima svoje internet portale, svoje časopise, svoje izdavačke kuće, svoje knjižare, svoje pisce, svoju muziku, svoje glumce, svoja pozorišta, svoje

zebrnjak.jpg

Ivan Stoilković: Kako od zaborava čuvamo spomenik na Zebrnjaku

Lider Srba u Makedoniji piše za „Novi Standard“ o obnovi spomenika na Zebrnjaku i pripremamama da se na tom mestu obeleži stogodišnjica Kumanovske bitke.  Oktobar, Kumanovo, 2012. Godina. Sedmi je mesec kako radimo svakog dana, od ranog jutra do kasno u noć. Plašimo se da nećemo stići, svesni da nije moguće brže. Dok čekamo da se malter osuši, kao mravi se raspoređujemo i čistimo svaki kamen, svaku stopu, kako bi i najmanji pedalj ovog krvlju natopljenog brda bio dostojan. Svakog dana sve nas je više, ljudi sami dolaze, iz Valandova, Skoplja, Bitolja, čak iz Đevđelije… Najviše ih je iz Kumanova. Skinu kapu, prekrste se i ćutke nam se pridruže. Počeli su da

bokakotorska03.jpg

Nedeljković: Bokelji i Boka Kotorska u listu ,,Dubrovnik” od 1937. do 1941 godine

Glasnik Srba katolika „Dubrovnik” izveštavao je kako o  zbivanjima u Boki Kotorskoj, tako i o istoriji Boke Kotorske. Jovica Perović pisao je u ,,Dubrovniku” o Bokeljima koji su učestvovali u Prvom srpskom ustanku. U svom članku ,,Bokelji u Karađorđevom ustanku” istakao je : ,, … Bez sumnje bilo je i poviše sinova Boke u redovima Karađorđevih boraca i junaka, koji su kao manje čuveni, vremenom prešli u zaborav. Ja ću navesti one, koji su ostavili trajan spomen nakon sebe  …“. Prvog kojeg je naveo bio je Joko Gavrilov Subotić iz Risna. On je zajedno sa 37 svojih drugova stigao 1808. u Srbiju. Karađorđe ga je zajedno sa njegovom družinom iz

Ragusa_1.jpg

Nedeljković: Odnosi Sokola na Primorju i Katoličke crkve

Sokolstvo kao liberalna organizacija telesnog vaspitanja, našlo se u frontalnom sukobu sa katoličkim verskim organizacijama. Sa izdavanjem antisokolske poslanice katoličkog episkopata, donesene na konferenciji od 17 novembra 1932, i njezinim objavljivanjem putem štampe i čitanjem u katoličkim crkvama 8 januara 1933. došlo je do otvorenog sukoba. U Izveštaju za 3 redovnu glavnu skupštinu Saveza Sokola 1933. ističe se: „Napadaj nas nije iznenadio, jer neraspoloženje sa strane katoličkog episkopata bilo nam je već i od pre poznato i osećali smo ga na svakom koraku”. (1) Povodom antisokolske poslanice Izvršni odbor Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, doneo je 16 januara 1933. u Beogradu „Izjavu Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije”. U njoj se ističe da

amerika_1.jpg

Nedeljković: Srpski pregaoci u Americi u borbi za Ujedinjenje

Bežeći od siromaštva Srbi iz Dalmacije, Vojvodine, Krajine i Crne Gore iseljavali su se u Ameriku. Nacionalni pregaoci težili su da ih okupe u srpska društva. U Americi su postojali: Savez Sjedinjenih Srba „Sloga“, Srpski Kulturni i Dobrotvorni Fond, Crkveno Prosvetni Fond u Njujorku i Srpski Narodni Fond u San Francisku (1). Savez Sjedinjenih Srba „Sloga“ kao najveća srpska organizacija u Americi, okupljao je 1913. više od 9.000 Srba iz Sjedinjenih Država Amerike i Kanade (2). Prvo srpsko gimnastičko društvo bilo je viteško društvo „Dušan Silni“ u Pitsburgu. Posle aneksije Bosne i Hercegovine 1908.  nacionalni pregaoci počeli su da osnivaju sokolska društva. Prvo srpsko sokolsko društvo osnovano je 30. maja

zivkovic.jpg

Nikola Živković: Pismo sestri u Sidneju ili izveštaj o mom poniženom narodu

U četvrtak 26. maja 2011. oko dva posle podne sedeo sam u jednom kafiću u strogom centru Beograda, stotinak metara od hotela „Moskva“. Nekoliko minuta ranije javio se preko mobilnog moj dobar poznanik Jevrem da će zbog saobraćajne gužve kasniti desetak minuta. Malen, prijatan kafić bio je pun gostiju. Čula se diskretna muzika, verovatno neka laka južnoamerička pesma. U jednom trenutku kelner je pojačao ton i neki kreštavi, neprijatan ženski glas sa Radio Beograda obavestio je oduševljenim glasom svoje slušaoce, da je „Mladić uhapšen“. Posle se čula izjava „predsednika Srbije“, koji je „izrazio veliko zadovoljstvo“ da je „naša policija uspešno izvršila zadatak“ i dodao: „Ja sam našim stranim prijateljima obećao

Džamija

„Hrvatska i srpska politika se nisu promijenile od miloševićevsko-tuđmanovske podjele BiH“

ISLAMSKA zajednica u BiH reagirala je na izjavu srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojše Radmanovića koji je kazao da „i Hrvatska i Srbija imaju manju ulogu nego što po njegovom mišljenju trebale imati“ te da „Beograd i Zagreb trebaju više voditi računa o BiH nego što sada rade“. „Nije poznato što gospodin Radmanović misli pod ‘malom ulogom’ Hrvatske i Srbije u Bosni i Hercegovini i ‘vođenje više računa’ ove dvije susjedne zemlje o Bosni i Hercegovini, no povijest nas uči da kad god su se hrvatsko-srpske ‘uloge’ i ‘računi’ povećavali u Bosni i Hercegovini, povećavala se i glavobolja bošnjačkog naroda, samo zato što su Bošnjaci“, napisali su u priopćenju

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine od oca Miloša i majke Milice. Ime sam dobio po djedu Stojanu, koji je umro nekoliko mjeseci prije moga rođe­nja. Selo Slabinja je bilo jedno od većih i ra­zvi­jenih sela toga kraja, tj. između: Prijedora, Bos. Novog, Kostajnice, Dubice i planine Koza­re. Selo čine četiri zaseoka: Rakovača, Iškovac, Čapaja i Strijić. Imalo je osnovnu školu sa ne­koliko stotina đaka, u kojoj su učila i djeca iz susjednih sela. Dosta djece je nastavilo sa izu­ča­va­njem zanata i zapošljavanjem u gradovima, a bilo je i tzv. „školaraca“ (tj. djece koja su nastavljala školovanje u gimnazijama i uči­teljskim školama). U

Dragomir Anđelković Foto: Novosti.rs

Pozadina regionalnog „pomirenja“ – Piše Dragomir Anđelković

  Srbija je radi evropskih integracija revnosno spremna da igra mazohističku ulogu koja  joj je pripala u kontekstu regionalne saradnje. Na to nas je posetila nedavna „vukovarska idila“. Kuda nas to vodi? Ubrzo pošto je Josipović seo u predsedničku fotelju, pohitao je u Brisel. Tamo je ponovio želju svoje zemlje da što pre, ako je moguće već 2012. godine, postane član EU. No, visoki funkcioneri Unije priredili su mu hladan tuš. Žože Baroso – predsednik Evropske komisije tj. vlade EU – izjavio je: „Hrvatska je ostvarila ogroman napredak, ali treba da ispuni još neke uslove“. A kakvi su oni, pojasnio je Herman van Rompej – predsednik Evropskog sveta – naglasivši

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

PREDRAG V. OSTOJIĆ : USTAŠKI ZLOČIN U STAROM BRODU KOD VIŠEGRADA 1942.

Istorijska studija “Ustaški zločin u Starom Brodu kod Višegrada 1942 – U svjetlu njemačkih dokumenata” istoričara Predraga Ostojića još jedan je u nizu dokaza da o nekim događajima iz naše prošlosti o kojima se uz časne izuzetke, ne samo da nije pisalo i nije govorilo već da o njima nije bilo “poželjno ni pisati ni govoriti”. Knjigu je objavila izdavačka kuća “Svet knjige” iz Beograda i kako je najavljeno iz ove izdavačke kuće imaće svoje promotivno predstavljanje uoči Vidovdana u Višegradu u povodu otvaranja i osveštavanja muzeja žrtvama ustaškog zločina na Drini. Prenosimo tekst istoričara Nemanje Devića, koji je uz dr Bojana Dimitrijevića jedan od recenzenata ove knjige koja je

Svedočenje o Jasenovcu u Nedićevom Komesarijatu za izbeglice: Ustaše begunca Furtulu predale nama i naredile da ga moramo ubiti – ili će nas sve poklati! (1942)

Milivoj Nikolić i Relja Milanović govore o svom boravku u logorima Gospić i Jasenovac, preneto iz knjige Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac“ Br. 97 ZAPISNIK OD 30. APRILA 1942. SAČINjEN U NEDIĆEVOM KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU U KOJEM MILIVOJ NIKOLIĆ I RELjA MILANOVIĆ GOVORE O SVOM BORAVKU U LOGORIMA GOSPIĆ I JASENOVAC1 ZAPISNIK SASTAVLjEN U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU. NIKOLIĆ MILIVOJ, rođen 27. septembra 1907. god. u Visokom, sin. pok. Nikole i pok. Jovanke rođ. Krstić, neoženjen, elektroinstalater. MILANOVIĆ RELjA, rođ. 22. aprila 1920. u selu Čipuliću, srez Bugojno, sin Anđelka i Jelke rođ. Lučić, neoženjen, kazandžija. Obojica su pozvani da dadu svoj iskaz o

Vukovar: Sećanje na ubijenu srpsku decu i civile

16. novembra navršilo se trideset i četiri godine od stravičnog zločina nad srpskim civilima u Vukovaru. U jednom danu je masakrirano 24 civila, od čega devet žena i četvoro dece. Prema podacima dokumentacionog centra Veritas, na području Vukovara je za vreme rata ubijeno najmanje 135 civila srpske nacionalnosti. Samo u periodu od 1. do 18. novembra 1991. hrvatska vojska je masakrirala 52 srpska civila. Najmasovniji zločin dogodio se 16. novembra 1991. Nažalost, mediji u Hrvatskoj godinama prećutkuju i zataškavaju ove stravične zločine. Glavni razlog zašto Hrvati prikrivaju ovaj masakr, leži u činjenici da bi se otvaranjem tog problema doveo u pitanje mit koji su Tuđman i hrvatska elita konstruisali kada

Stradanje kupreškog sela Vukovsko u novembru 1942. godine

Masovni zločin nad srpskim stanovništvom kupreškog sela Vukovsko Crna legija je izvršila u novembru 1942. godine kada je stradalo najmanje 258 žitelja ovog sela. Među žrtvama velikog pokolja je 136 djece uzrasta do 15 godina, od čega 59 djece uzrasta do tri godine, odnosno osmoro djece u kolijevkama. Iz mnogostradalne porodice Vasić preživjela je Persa Vasić tako što se ranjena podvukla pod mrtve članove svoje porodice. Dio stanovništva uspio je izbjeći u šumu, ali su narednih dana umirali od posljedica smrzavanja i gladi. Prema zapisnicima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, zabilježenih na osnovu grupe preživjelih svjedoka, Crna legija je u selu Vukovsko vršila potpuno svirepe zločine

Pomen stradalim Bilogorcima u Crkvi Svetog Marka

U organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“ u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, 1. novembra služen je pomen za 82 stradala civila i poginula borca porijeklom iz istočne Bilogore u periodu od 1991. do 1997, te preko 100.000 pravoslavnih Srba rođenih i sahranjenih na Bilogori od 1552. do 2024. Zločinačka akcija hrvatske paravojske pod nazivom Otkos-10 počela je 31. oktobra 1991. napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišno Polje, a cilj je bila likvidacija ili protjerivanje Srba sa područja istočne Bilogore. 31. oktobra 1991. godine oko podne, otpočela je akcija Otkos, tako što su pripadnici hrvatskih paravojnih snaga i civilne zaštite napale pripadnike Teritorijalne odbrane koje su formalno bile iz sastava Banjalučkog korpusa JNA. Te jedinice su

NAJNOVIJE VIJESTI

Kolona

Probudila sam se ispod traktorske prikolice, prljava i umorna, još mokra od

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.