
Zapadnoslavonski Srbi razapeti između Bilogore i Fruške gore
Dok su uz pesmpu sestara Milanović „Bilogoro, šumo najmilija“ Srbi iz Zapadne Slavonije pre više od 20 godina rado pevušili, danas uz knjigu pjesama Ane Kovačević „Od Bilogore do Fruške gore“ uglavnom plaču, prepoznajući u njoj vlastitu sudbinu. Razapeti između ove dve planine mnogi ni dve decenije nakon izbeglištva ne znaju tačno gde im je kuća: tamo odakle su izbegli, ili ovde u Vojvodini gde su se najvećim delom skrasili. Neki su izgubili sve što su imali i na novoj adresi počeli ispočetka; šačica se vratila, pristajići na položaj nacionalne manjine, a oni koji se nisu „primili“ na novoj adresi i ne mogu da zaborave Bilogoru, još imaju vremena za












