Medije su u proteklih dvadesetak dana preplavile vijesti o zapovjedniku karlovačke policije Josipu Ćeliću. Uoči reizbora zapovjednika tamošnje PU, “otkriveno” je enormno bogatstvo Ćelića i supruge – iako se vijest predstavljala kao ekskluzivna, Karlovčani već dugo prate Ćelićevo bogaćenje i prijateljevanje s kontroverznim poduzetnicima, pa je jasno da je povod “senzacionalnim otkrićima” upravo reizbor. Naravno, to ne umanjuje skandaloznost činjenice da je na najvišoj policijskoj dužnosti osoba koja će teško moći dokazati kako je stekla svoju impresivnu imovinu. Naime, Ćelić je vlasnik sumnjivo stečene vile na šest etaža s bazenom u Lokvi Rogoznici, a s bivšim suborcem Tomislavom Čavlekom na prestižnoj zagrebačkoj adresi dijeli vlasništvo nad kućom i okućnicom vrijednima oko četiri milijuna

U novoj knjizi Slobodana Miloševića posebno su zanimljivi njegovi odgovori – optužbe na pokušaje haških tužilaca da mu pripišu vodeću, komandnu ulogu u gotovosvim najtežim i dobro poznatim zločinima koji su se devedesetih godina prošlogveka dešavali, ne samo na Kosovu i Metohiji nego i u Hrvatskoj i naročito Bosni iHercegovini. Pri tome se pretežno oslanjao na zapadne izvore i dokaze ko je stvarno stajao iza tih zločina i u kojim su centrima moći smišljani. „Već avgusta te godine – kaže on, govoreći o poznatoj tragediji na sarajevskim Markalama – „Independent“ je objavio članak svog dopisnika o poverljivom izveštaju Unprofora u Sarajevu, u kojem je rečeno da su najstravičnije zločine, uključujući

“Novosti” su u posjedu pravomoćne presude kojom su četvorica Karlovčana još 1992. godine osuđeni zbog miniranja tridesetak različitih objekata u drugoj polovici 1991, uglavnom kafića i drugih ugostiteljskih objekata, kioska, obrtničkih radnji i automobila, mahom u vlasništvu karlovačkih Srba. Za tu je presudu malo tko osim samih aktera svih ovih godina u Karlovcu znao, a oštećenici nisu znali sve donedavno, dakle puna dva desetljeća. Preciznije, riječ je o dvjema presudama, onoj Općinskog suda iz januara 1992. i Okružnog suda iz marta iste godine, koji je potvrdio presudu Općinskog suda, s tim što je osuđenicima povećao kazne. Zanimljivo je i to da oštećenici nisu bili pozvani na suđenje, niti su prisustvovali

Vlada Republike Srpske Krajine u progonstvu najavila je tužbu protiv Vatikana „zbog zabrane srpskog narodnog imena Srbima katolicima“. U  saopštenju Vlade RSK u progonstvu se ovim povodom naglašava: „Vatikan (Sveta Stolica, ili Rimokatolička crkva), više od tisuću godina, neposredno ili pomoću katoličkih država Evrope, podsticao i organizovao zločine genocida nad Srbima, njihovo prevođenje u hrvatsku naciju, a najistrajnije je brisao i uništavao srpsku kulturnu baštinu (a time i evropsku) – u svim srpskim zemljama. Vatikan je, početkom 18. stoleća, zabranio Srbima da koriste svoje narodno (nacionalno) srpsko ime – kad su bili prisiljeni, da prime rimokatoličku veru umesto svoje pravoslavne vere. To je usamljeni postupak Vatikana, jer Vatikan nije ni

BANJALUKA, 10. SEPTEMBRA /SRNA/ – Predstavnici udruženja izbjeglih Srba iz Hrvatske sa sjedištem u Republici Srpskoj smatraju da Hrvatska mora obeštetiti svo srpsko stanovništvo protjerano iz Republike Srpske Krajine /RSK/ i na taj način prihvatiti činjenicu da je izvršen ratni zločin i etničko čišćenje Srba na tom području.Komentarišući činjenicu da je Federalni sud u Čikagu nedavno prihvatio tužbu Srba protjeranih iz Krajine u hrvatskoj akciji „Oluja“, koji od američke vojne kompanije „MPRI“ traže odštetu od 10,4 milijarde dolara, predsjednik Udruženja protjeranih Srba iz zapadne Slavonije i Krajine Krsto Жarković rekao je Srni da očekuje da će sudskim postupkom biti obuhvaćeno cijelo područje bivše RSK. „Vjerujem da će nakon sveobuhvatne analize

Prema oceni Slobodana Miloševića, građanski rat u Jugoslaviji je iniciran kada je opstanak Jugoslavije bio očigledno suprotan strateškim interesima Sjedinjenih Američkih Država, katoličke crkve, Nemačke i drugih koji su imali slične interese i pretenzije na ovaj prostor. On smatra da na ovoj teritoriji nisu vođeni ratovi, nego samo jedan rat – rat protiv Jugoslavije. – Taj rat – kaže on – podstican je i usmeravan od strane najvećih sila savremenog sveta sa osloncem na unutrašnje saveznike, nacionalističko-separatistička jezgra, uz dominantno prisustvo onih snaga koje su poražene u Drugom svetskom ratu. Taj rat je vođen svim sredstvima, medijskim, političkim, ekonomskim, vojnim. Taj rat je najpre vođen decenijskom medijskom kampanjom u kojoj