arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Pilselov poziv na dijalog: izazovi i odgovori

Nedavni nastup na srpskoj državnoj televiziji hrvatskog političkog teologa i ekumenskog delatnika Draga Pilsela, učenika argentinskog kardinala Bergolja, sadašnjeg rimskog pontifeksa, privukao je pažnju srpske javnosti.  Pažnja je izazvana kako Pilselovom spremnošću na dijalog o spornim pitanjima srpsko-hrvatskih odnosa, tako i izvesnom samouverenošću koja ga je podstakla da govori ne samo u svoje nego, sasvim samozvano, i u ime vrha Srpske pravoslavne crkve. Tim povodom „Pečat“ donosi stavove Časlava D. Koprivice, Nikole Milovančeva, Nikole Živkovića i Zorana Čvorovića o Pilselovim viđenjima. Licitiranje brojem jasenovačkih žrtava ZORAN ČOVOROVIĆ KOSOVO, JASENOVAC, SRBI Hrvatski teolog i nekadašnji „dragovoljac“ Drago Pilsel je jasan: srpska „mitomanija“ s brojem ubijenih Srba u Jasenovcu predstavlja glavnu barijeru

Hebrang: Fantomske jame i laži o Jasenovcu

Umanjivanje ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu i tvrdnje da su u koncentracionom logoru Jasenovac ubijani Hrvati i neprijatelji partizana, a ne Srbi, Jevreji, Romi i antifašisti, u Hrvatskoj traje nesmanjenom žestinom. Nekadašnji saradnik Franje Tuđmana, ministar zdravlja i odbrane Andrija Hebrang jame u koje su tokom Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ bacani Srbi naziva – fantomskim. „Šaranova jama je samo jedna od bezbroj laži sa kojima se već decenijama Hrvati drže u kazni kao zločinci“, tvrdi Hebrang. On potpuno podržava istrijski revizionizam Romana Ljeljka, koji u svojim knjigama tvrdi da u Jasenovcu „ljudi nisu ubijani već spašavani“, te da je to „grobnica ubijenih domobrana i ustaša, a ne Srba“. Ljeljak

Komšić u Švedskoj ponižava Rome, da bi satanizovao Srbe

Muslimanski članovi Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović na večeri koju je organizovao Stefan Lofven, premijer Švedske za zemlje učesnice Međunarodnog foruma o Holokaustu koji se održava sutra u Malmeu, naglašeno je porekao genocid nad Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pošto je glavna namjera da se ubistva ratnih zarobljenika 1995. godine u Srebrenici nikako ne stave u ravan sa Pokoljem, odnosno zločinom genocida nad Srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu, Željko Komšić to naziva „zločinima“. I to kako slijedi (citiramo): „Podsjetio je da je genocid počinjen nad Jevrejima, tokom postojanja kvisilnške Nezavisne Države Hrvatske, kao i zločini počinjeni nad Srbima i Romima, ali i brojnim političkim protivnicima tog režima, ostavio

KNjIŽEVNA KRITIKA: Svest o najstrašnijem zločinu

Knjiga Jelene Kovačević „Stradanje“ jedna je u nizu koja se na dokumentarno-umetnički način bavi ustaškim zločinima počinjenim u sistemu logora Jasenovac, kao i na drugim stratištima Nezavisne države Hrvatske. Piše: Slađana Ilić Ukoliko razmotrimo generacijski raspon umetnika koji u centar nekih od svojih dela stavljaju tu temu, kao i hronologiju publikovanja tih ostvarenja, možemo se u duhovnom smislu ohrabriti. Osim stvaralaca nešto starije životne dobi, koji su tom strašnom istorijskom periodu bili bliži, a čiji su neposredni preci stradali u NDH, toj temi, prilično skrajnutoj – iz društveno-političkih razloga, ali i zbog pošasti zaborava koji je, doduše, ideološki podstican (nekih šezdesetak godina i više) – vraćaju se i pripadnici srednje

Ranko Radelić: Milan je bio istovremeno i sjećanje i spomenik i opomena

Navršilo se pet godina kako se u Beogradu 07. oktobra 2016. upokojio Milan Bastašić. Na njegovom posljednjem ispraćaju, 12. oktobra 2016. govorio je i Ranko Radelić, predsjednik zavičajnog udruženja „Bilogora“ iz Beograda. Dragi prijatelji, poštovani skupe! Miroslav Antić je svoju Besmrtnu pesmu započeo stihovima: Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? U subotu, kada sam saznao da je Milan umro, poslao sam tužnu vijest na stotinjak adresa i društvene mreže. Bilo je čudesno gledati već za nepunih pola sata reakciju mnoštva ljudi, a vijest

PISMO UPUĆENO PREMIJERKI: Obnovite Prebilovce – simbol srpskog stradanja

Objavljujemo pismo koje je je SND Prebilovci, povodom istorijske posjete predsjednice Vlade Republike Srbije, uputilo Ani Brnabić Hvala vam što ste danas u našem selu, u Domu „Sveti Kralj Milutin“ gdje je između dva svjetska rata bila osnovna škola i koji čuva uspomenu na stradali narod ovoga sela, posebno na djecu i đake,  i na ovdje svirepo ubijenu učiteljicu- mučenicu  Stanu Arnaut.  Hvala Srbiji, njenom narodu, posebno predsjedniku Aleksandru Vučiću, koji nas često javno pominje u svojim obraćanjima,  što nas imaju u svom srcu i pamćenju. U nemogućnosti da i mi Prebilovčani u Srbiji prisustvujemo tom istorijskom događaju, opredijelili smo se da Vam se obratimo na ovaj način. POSJETA OD

Crkva sv. Ane

Svedočenje o stradanju Jele Rakić iz sela Strmen

Jelu su ustaše uhvatili, redom silovali, iskopali oči, nabili na kolac i bacili u staro korito reke Save. Jela Rakić je rođena 1928. godine u zemljoradničkoj porodici u selu Strmen, opština Crkveni Bok, srez Kostajnica, od oca Damjana i majke Marije-Mace, rođene Đuričić. Ubijena je od  strane Jasenovačkih ustaša 13.10.1942. Jela je detinjstvo provodila kao i sva deca toga kraja, pohađala školu, čuvala stoku i pomagala roditeljima oko seoskih poslova. Izbijanjem II svetskog rata i proglašenjem NDH, stanovništvo triju sela opštine Crkveni Bok (Strmen, Crkveni Bok i  Ivanjski Bok) bilo je prisiljeno ići na prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku veru. Posle toga su živeli u relativnom miru sve do 13.10.1942.

Danas, 80 godina od početka Pokolja, sećanje na žrtve se vulgarizuje, a njihov broj umanjuje

To je posebno vidljivo na slučaju Jasenovca, gde se prošlost falsifikuje i umesto o istraživanju svih pojedinosti genocida, danas se samo govori o ciframa, koje čak i desetostruko umanjuju broj žrtava genocida u NDH. U nedelju 12. septembra u svečanoj sali Sabornog hrama u Kragujevcu, u okviru Velikogospojinskih svečanosti, s blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa šumadijskog Gospodina Jovana, održano je predavanje na temu “Podvig i žrtva u srpskoj istoriji”. Gosti ove tribine, bili su prof. dr Miloš Ković sa Filozofskog fakulteta u Beogradu i dr Nemanja Dević iz Instituta za savremenu istoriju. Posle uvodnog izlaganja o. Srećka Zečevića, istoričari su stavili akcenat na tužnu godišnjicu iz 1941. i kragujevački masakr. Gospodin

Kako su 1941. godine skončali Srbi iz Dervente : Nad ustaškim zločinima zanijemio i njemački general Glez fon Horstenau

O aktuelnoj temi koja se širi po društvenim mrežama o zločinima ustaška u opštini Derventa pisao je čak i nemački izaslanik u Zagrebu, inače poznati srbomrzac, general Glez fon Horstenau, zgražavajući se i sam nad surovošću ustaškog režima. Naime, u avgustu 1941. g. ustaše su pohapsile sve starije Srbe od sedamnaest godina iz Dervente (do tada Lužani Bosanski), zajedno sa Srbima iz sela Barice, Kostreš i Novi Lužani i odveli ih u logor u Slavonsku Požegu, koji je formiran sporazumom između NDH i Nemačke 4. juna 1941, radi preseljenja izvesnog broja Slovenaca u Srbiju i tzv. ,,odstranjenju “ Srba iz NDH. Taj logor je imao  imao status i kategoriju useljeničko

FILIP RODIĆ: Maestralnost srpskog autošovinizma

Hvalospev ustaškom dirigentu u „Politici“ predstavljao bi mnogo veći skandal da mu poslednjih nedelja i meseci nisu prethodila mnogo ozbiljnija ogrešenja o Srbe postradale u NDH počinjena u Beogradu, u medijskoj, ali i „naučnoj“ sferi. Piše: Filip Rodić Na više od pola stranice u „Kulturnom dodatku“ najstarijeg dnevnog lista na Balkanu, beogradske „Politike“, od prošle subote imali smo priliku da pročitamo veličanstveni omaž jednom pukovniku oružanih snaga NDH i vrhovnom vojnom kapelniku ustaške tvorevine, dirigentu Lovru fon (plemenitom) Matačiću. Da stvar bude još gora, u celom tekstu pod naslovom „Maestralni maestro Lovro Matačić“ nijednom rečju nije pomenuta njegova svesrdna podrška jednom kanibalističkom režimu kakav je bio onaj ustaški, u čijoj

NE PRIČEŠĆUJTE NAS OTROVOM: JASENOVAČKE ŽRTVE I BORBA ZA ISTINU

U martu ove, 2021. godine, Aleksandar Nećak, Jevrejin koji se godinama bori za kulturu sećanja na žrtve Drugog svetskog rata među srbijanskim Jevrejima, ali i među Srbima, jasno i glasno je poručio:“Kad kod se pomenu sećanja na jevrejske žrtve iz perioda Holokausta, kao eho odjekne:“A naše srpske žrtve, njih je bilo najviše?“ TUĐA RUKA SVRAB NE ČEŠE Ni jedan Jevrejin iz Srbije nikada nije sporio postojanje i brojnost srpskih žrtava, NIKADA. To što se mi sećamo naših žrtava, i što se na isti način i uz dužno poštovanje sećamo i svih drugih žrtava, ne znači da smo jedini dužni da se borimo i za memorijale srpskim žrtvama. Naravno da smo

Sam sa 1700 Srba

Skopaljska dolina, Zanasovići, Zadušnice 2019. godine Tumorno i teško jutro osvanulo je u Skopaljskoj dolini – Zadušnice su danas. Dan kada se  molimo za mrtve i sjećamo se svojih mrtvih. Misao koja mi prolazi kroz glavu – da li  ćemo danas imati s kim da se pomolimo Bogu za pokoj duša svojih umrlih u svetom Hramu? Posmatram pravoslavno groblje u Čipuljiću i Hram koji je poslednji stražar nad  humkama naših umrlih srodnika, gdje se ne čuje ni poj ptice ni ljudska riječ. Samo se  čuju lagani otkucaji crkvenog zvona za pokoj duša svih umrlih i postradalih. Tužno  zvono sa još tužnijeg mjesta koje je nekada vrvilo od života pravoslavnog življa,

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

Lalovićeva knjiga obračun sa zaboravom i poziv da se u škole uvrsti kultura sjećanja

Knjiga eseja Rada Lalovića „Pamtim da bih postojao“ poziv je nadležnima koji sastavljaju školske udžbenike da poeziju o srpskim stradanjima, sa predloženim načinom analize i obrade, konačno uvrste u nastavu u osnovnim i srednjim školama, istaknuto je na promociji ove knjige u Foči. Autor: Igor Janković Nakon poetske rukoveti “Pred sjenima srpskih mučenika” i zbornika radova “Srpska poezija stradanja i patnje”, ovo je treća u nizu knjiga fočanskog profesora srpskog jezika i prosvjetnog savjetnika za nastavu u kojima se on na sistematičan i metodološki način bavi kulturom sjećanja, ukazujući na problem srpskog zanemarivanja sopstvenog stradanja u 20. vijeku. Knjiga je izašla u izdanju fočanskog Centra za kulturu i informisanje, a

Đurđica Dragaš: Ne opraštam i ne zaboravljam zločine nad srpskim narodom, i to je u redu

Napisala sam i, u prethodnih godinu dana, ovde objavila tri teksta u kojima sam se bavila Drugim svetskim ratom, ali i sukobom koji je početkom devedesetih besneo u bivšoj Jugoslaviji. Pisala sam o sebi, svojoj porodici, narodu kojem pripadam. Kao i uvek kad se „potegnu“ takve teme, bilo je reakcija, što privatnih što javnih, na portalu RTS-a i društvenim mrežama. Zahvalna sam svima koji su mi pružili podršku, saosećanje i razumevanje, ali bilo je, naravno, i onih koji su kritikovali, koji stvari ne „vide“ mojim očima. Iako je normalno da čoveka to pomalo zaboli, kad bolje razmislim, zahvalna sam i njima. Zašto?! Zato što su me podstakli na razmišljanje o

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.