«Hoću da vidim svojim očima kako će jelenče leći pored lava, i kako će ustati zaklani i zagrliti se sa onim ko ga je zaklao.»                                                                                                    Dostojevski Nema dana da ne pročitamo nešto oko ujedinjenja rastavljenih pre 960 godina. Istina, retko su se oni koji su se razdvojili, pogotovo toliko vekova, pomirili i ujedinili. Pravoslavni narodi, vekovima tlačeni, ubijani i ponižavani od katolika, pitaju se, kome je palo na pamet da se katolici i pravoslavni ujedine, odnosno da pravoslavni nestanu, a da im vrhovni poglavar bude rimski papa. Da ne idem daleko, pozabavio bih se pitanjem koje nas Srbe najviše interesuje. Kako je moguće da katolička crkva u Hrvatskoj, koja

Hrvatska Vikipedija dosegla je novo dno filoustaške apologije najnovijim izmenama članka o Jasenovcu, piše zagrebački portal „Indeks“. Kako se navodi, hrvatska Vikipedija kao relevantan izvor navodi knjigu Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“, koja ovaj ustaški logor smrti, koji je zgrozio čak i naciste, predstavlja skoro kao banju za odmor. Ustaški logor smrti Jasenovac se tu opisuje kao Sabirni logor Jasenovac, a prva referenca u članku je iz Vukićevog intervjua „Glasu Koncila“. Štaviše, većina referenci na koje se poziva u članku o Jasenovcu na hrvatskoj Vikipediji su iz ekstremno desnih medija, kao što su portal udruženja Željke Markić, „Narod.hr“, „Hrvatski tjednik“ i „Maks portal“, prenosi Tanjug. Na svim mestima u članku

Kustos u Spomen-području Jasenovac Andriana Benčić izjednačila je nevine žrtve ustaškog logora Jasenovac sa ustašama ubijenim u Blajburgu. U analizi u novom broju hrvatskog stručnog časopisa „Polemos“, Benčićeva tvrdi da je „konfliktno ratno nasljeđe Jasenovca bazirano na politici selektivnog sjećanja jugoslovenskog režima, koja je isticala Jasenovac, a prećutkivala masovne zločine poput Blajburga i Križnog puta“. Ona navodi da je to nasljeđe rezultovalo „manipulacijom brojem žrtava Jasenovca i dio je `ratova sjećanja` na jugoistoku Evrope koji traju od Drugog svjetskog rata“. „U tom pristupu, koji je dominantan u jugoistočnoj Evropi, potpuno je izostavljen spomen na civilne žrtve međuetničkog nasilja, među kojima su bile mnoge žrtve ustaškog krvoprolića, koje su prenaglašene, i

Promovisanje knjiga i filmova na HRT-u koji relativizuju zločine u Jasenovcu i Srbe predstavljaju kao agresore komentarisao je istoričar Momčilo Pavlović. On je to okarakterisao kao “ludilo ratnog i šovinističkog mentaliteta koje može da izazove posledice u određenim krugovima u Hrvatskoj“. Pavlović, takođe, smatra da je reč o egzibicionizmu određenih autora u Hrvatskoj kojima se daje značaj koji, kako kaže, ni po čemu ne zaslužuju. “Ličnosti koje se povezuju u priči o sto godina ‘srbijanskog terora’ u Hrvatskoj ne mogu se ni u najkreativnijem tumačenju spojiti u tvrdnju o teroru. Elementarna logika pokazuje sasvim suprotno, govori se o srbijanskom teroru od 1918. do 2018, a Srba gotovo da nema u