arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nikola Milovančev: O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (II)

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (2). Piše: Nikola Milovančev U Hrvatskoj je zauvek izbegnut popis naših žrtava, jer je januara 2012. taj popis preuzela Rimokatolička crkva. Slovenci su dokazali da se i sada mogu (barem približno) izbrojati žrtve Drugog svetskog rata. Zašto samo u Srbiji pojedinci uveravaju javnost da je to nemoguće, da su prepreke nepremostive? U periodu od 1998. do 2005. održavani su skupovi „Dijalog povjesničara/istoričara“, koje je organizovala Fondacija Fridrih Nauman. Na tih deset susreta velika pažnja posvećena je žrtvama u ratovima na jugoslovenskim prostorima u XX veku, a najviše izlaganja (pedesetak) odnosilo se na razdoblje Drugog svetskog rata; najaktivniji u obradi ove

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

DANKO VASOVIĆ: Kako sam postao državni neprijatelj!

Pošto je, 1986. godine, u Večernjim Novostima, otkrio nacističku prošlost Kurta Valdhajma, sekretara Ujedinjenih nacija i predsjednika Austrije, Danko Vasović je, po nalogu Predsjedništva SFRJ, proganjan od strane Udbe, ostao bez posla, pokušali su da ga ubiju, da bi kompanija „Novosti“, prije neku godinu, priznala grešku i uručila mu svoju najveću nagradu. Piše: Donko Rakočević Danku Vasoviću je novinarstvo u genima. Majka Ksenija mu je bila novinar u Omladinskom pokretu, a otac Radule u Tanjugu, Mladosti i Borbi, dok mu je djed po majci, Đorđije Kljakić, bio direktor štamparije u kojoj je 1944. godine štampan prvi broj „Pobjede“. Još kao dijete je često pohodio redakcije gdje mu je radio otac,

Dijana Budisavljević

Austrijanci izbegavaju da spomenu Srbe na memorijalnoj tabli Diane Budisavljević. Kažu da nema mesta..

„Na osnovu dosadašnjih istraživanja, Diana je spasavala srpsku decu i to bi trebalo da bude naznačeno“. Diana Budisavljević, Austrijanka iz Inzbruka koja je tokom Drugog svetskog rata zadužila srpski narod u marionetskoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj, spasavajući srpsku decu iz zloglasnih logora – gladne, iscrpljene i na ivici smrti, nije zaboravljena ni u svom rodnom gradu. Ali, nekome je teško da na tabli sa njenim imenom uopšte spomene Srbe, a spasla je 10.000 srpske dece. „Sećanje nikada nije završen proces“, prenose izjavu zamenice gradonačelnika Uši Švarcl na portalu  portalu tt.com , (dnevne Tirolske novine koje su među najčitanijima u Austriji). Gospođa Uši je, inače, predsedavajuća Kulturnog saveta Grada, koj je usvojio

BRANKO TEPIĆ, DJEČAK SA SKRIGINOVE FOTOGRAFIJE – IZBJEGLICA OD ROĐENjA

Dječak sa fotografije Žorža Skrigina, snimljene za vrijeme fašističke ofanzive na Kozaru, i danas je izbjeglica – u Hrvatskoj ne može da vrati svoje, u Republici Srpskoj nema gdje. Izvor: „Glas Srpske“, Banja Luka, 9. jul 2002. godine; Autor: Radovan Jović MRAKOVICA – Među brojnim učesnicima i gostima na Mrakovici, koji su prisustvovali obilježavanju 60. godišnjice bitke na Kozari, pronašli smo i Branka Tepića (60) iz Gradiške. Riječ je o licu sa poznate fotografije Georgija – Žorža Skrigina, koja na najupečatljiviji način svjedoči o kozarskoj epopeji. Skriginova fotografija pod nazivom „Zbjeg“, na kojoj se nalazi majka Kozarčanka sa dvoje maloljetne djece, obišla je čitav svijet i danas se nalazi u

D. Bokan: Zašto je film „Dnevnik Diane Budisavljević“ važan i koristan

U ime svih postradalih srpskih (i svih drugih) mučenika, hvala Dani i Diani i svima koji su pomogli da se ovaj film ipak pojavi pred zakorelom i uspavanom savešću svih onih koji o tom stradanju nisu ni razmišljali, a kamoli zaplakali i zamislili se. Izvor: Fejsbuk ; Autor: Dragoslav Bokan ; 24. april 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala.U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Hvala Dani i Diani i svima koji su pomogli da se ovaj film ipak pojavi

Gradići kod Velike Gorice

DAN KADA JE STVORENA NAJKRVAVIJA DRŽAVA U ISTORIJI BALKANA

Fašistička Nezavisna Država Hrvatska /NDH/, na čelu sa ustaškim poglavnikom Antom Pavelićem, koja je bila ratni saveznik nacističkog vođe Adolfa Hitlera, formirana je na današnji dan 1941. godine. Na radiju je pročitan poziv narodu dotadašnjeg potpredsjednika jugoslovenske vlade Vlatka Mačeka da se pokori njemačkoj vojsci i podrži ustaše, koje su odmah počele teror nad Srbima, Jevrejima i Romima. Do jeseni 1941. u Srbiju je protjerano oko 200.000 Srba. Pravoslavni Srbi su, sa blagoslovom Vatikana i Rimokatoličke crkve u NDH, prisilno prekrštavani, a najdrastičniji oblik terora nad Srbima, Jevrejima i Romima bili su masovni pokolji. Samo u Jasenovcu usmrćeno je više stotina hiljada ljudi. Ta najveća „fabrika“ smrti u Drugom svjetskom

Ivo Anić: Djeca s Kozare

„U ovoj zemlji ne može nitko da živi osim Hrvata, a ko neće da se pokrsti mi znademo kuda ćemo s njim. Danas nije grehota ubiti i malo dijete koje smeta ustaškom pokretu. Svu srpsku gamad od 15.  godina pa naviše mi ćemo bez grižnje savjesti poubijati, a njihovu djecu smjestiti u obitelji koja će ih odgojiti kao dobre katolike. Uzmimo strojnice u ruke i tamanimo ih sve do kolijevke, sve ono što je protiv ustaške vlasti i države.“ Autor: Ivo Anić Izvor: tacno.net ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od

Bojanić: Film koji svaki Srbin treba da pogleda

Pogledah sinoć dokumentarni film ,,Zaveštanje“, autora Ivana Jovića emitovan na drugom programu RTS-a. Izuzetan dokumentarac, zaslužio je da bude prikazan u udarnom terminu na RTS1, i to u više termina. Vrlo malo ljudi zna za te stravične zločine a tu nam je i suštinski problem. Da je malo više razuma i trezvene svesti ovaj dokumentarac bi trebao da pogleda i svaki đak osmog razreda i srednjoškolci. Ovaj film je živa reč svedoka bez naratora i fotografija. Srećom snimljen u zadnjem času. Malo je ljudi koji su živi svedoci a mladi treba da znaju i čuju šta se dogodilo. Dokumentarni film „Zaveštanje“ reditelja Ivana Jovića, sastavljen je od svedočanstava ljudi koji

Ispovest: „Ja sam Branko Tepić, dečak iz nosiljke majke Knežopoljke“

Čuvena fotografija Žorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Čuvena fotografija Žorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Slika žene što pogureno korača ratnom pustinjom: u nosiljci na leđima beba, za ruku vodi devojčicu. Prst stavlja na usne i pokazuje joj da bude tiha. Tragom ove fotografije, koja je nastala 1944. godine

Opet odbili „Djecu Kozare“: Filmski centar Srbije treći put nije podržao film o stradanju srpskog naroda u NDH

Potpuno sam razočaran, ovo što se dešava za mene je skandalozno, kaže Lordan. Jedan od najznačajnijih stvaralaca jugoslovenske kinematografije, sa projektom novog filma „Djeca Kozare“, o stradanju srpskog naroda u doba NDH, po treći put je odbijen na konkursu FCS (dva puta na konkursima u kategoriji za dugometražne igrane filmove sa nacionalnom temom). I mada u obrazloženju za ovu odluku UO FCS navodi da je reč o „značajnoj temi koja tretira najtragičnije trenutke naše prošlosti, iz pera čuvenog Arsena Diklića, i da zavređuje svaku pažnju“, projekat ovog filma je, ipak, opet ostao bez podrške. – Ograničena sredstva kojima je na ovom konkursu FCS raspolagala komisija, kao i kompleksnost oživivljavanja epohe

Đorđe Bojanić

Bojanić: Osvrt posle odgledanog filma ,,Dnevnik Diane Budisavljević“

I pored svih pomenutih propusta koje film ima, moja preporuka je da se film pogleda, da se bar na taj način upoznamo sa plemenitim delom jedne žene i njenim plemenitim radom i delom u tom groznom genocidnom periodu u Hrvatskoj po naš narod srpski. Svaka čast i na velikom trudu, zalaganju i želji reditelja filma Dani Budisavljević, koja je prikazala lik i delo Diane Budisavljević, i sa njom nas upoznala. Malopre se vratih sa projekcije filma ,,Dnevnik Diane Budisavljević“… iskreno, mnogo više sam očekivao od filma. Iskreno, i ne čudi, kada znamo da je ovaj hrvatski film rađen u saradnja sa produkcijom Slovenije, Srbije i evropskih fondova, pa je tako

Na Mirogoju služen pomen za kozaračku djecu

Dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo i žalostimo se, ali ne dajmo da se oni zaborave, rekla je Dobrila Kukolj, predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata. Na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, 9. novembra, preživjeli članovi udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke i Beograda poklonili su se sjenama kozaračke djece, žrtava ustaškog terora sahranjene u zajedničkoj grobnici na zagrebačkom groblju Mirogoj. Nakon pomena koji je služio arhimandrit Danilo Ljubotina, prisutnima se obratila predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata Dobrila Kukolj. – Ovdje dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo, tugujemo, žalostimo se, ali ne dajmo

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju „Jadovno 1941.“ koji su, „kad već neće niko drugi“, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. „Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave“, rekao je na konferenciji

APEL ZA ODBRANU SVETIH SRPSKIH NOVOMUČENIKA JASENOVAČKIH

Vaša Svetosti, Vaša Visokopreosveštenstva, Vaša Preosveštenstva! Pišemo duboko uznemireni pokušajima revizije istorije stradanja srpskog naroda u kleronacističkoj NDH i svesnog potpuno neutemeljenog smanjivanja broja žrtava kako u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovac, tako i u celoj NDH. Ono što posebno uznemirava sve nas jeste činjenica da se „Tuđmanovoj istoriografiji“ poslednjih godina sve više i sve glasnije pridružuje i vladika slavonski Jovan (Ćulibrk). I ne samo neutemeljenom odbranom Stepinca (uzgred, potpuno raskrinkanom), nego i uznemirujućom revizijom o pitanju broja žrtava u Jasenovcu. Vladika Jovan i predstavnici Muzeja žrtava genocida iz Beograda na čelu sa Veljkom Đurićem Mišinom (čija direktorska fotelja direktno zavisi upravo od vladike Jovana kao predsednika Upravnog odbora Muzeja) ignorišu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.