Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

Dani(j)el Simić: Tito i oštra ustaška kolona

Datum objave: subota, 23 maja, 2020
Veličina slova: A- A+

Komandant Prve proleterske brigade Koča Popović, obavještajac Vladimir Velebit, te član Politbiroa KPJ Milovan Đilas; nudili su u Sarajevu i Zagrebu marta 1943. godine Nijemcima, Italijanima i Hrvatima da se bore protiv Saveznika, ako se iskrcaju na Jadranu.

Cilj ovih pregovora je bio da se uspostavi primirje sa okupatorom, kako bi se Tito što uspješnije borio protiv četnika za dominaciju među Srbima, jer su oni gotovo jedini bili borci u partizanima. Ostali su većina među političkim komesarima. U pregovorima to nijesu krili, a Nijemcima i Hrvatima je dodatno odgovarala konfrontacija Srba. Partizana i četnika.

Odgovarala je i Titu.

Nakon rata, komunistima je godilo produbljivanje tog jaza i za učvršćenje vlasti. Sremskim frontom, Pasjim grobljem, Golim otokom, masovnim strijeljanjima bez suda, otimanjem imovine, protjerivanjem, otpuštanjem, marginalizacijom, uzimanjem građanskih prava i pravljenjem Srbije sa dvije pokrajine.

Potrebnije je bilo da neko ovako nešto kaže u Narodnoj skupštini, u kojoj su se naši maskirani razbojnici predstavljali kao turbosrbi, pljujući se međusobno u jedinom rijalitiju koji se kod nas emituje prije ponoći. Ovako se još dijelimo na četnike i partizane, a nijesmo zaslužili ni jedne, ni druge.

Kamo uža Hrvatska?

Mit o četnicima kao „ustašama sa bradom“ stvoren je u partizanskim filmovima i izmišljenoj istoriji. Ona je nastavila sa austrougarskim falsifikatima u bogumilizaciji domaćih muslimana i promociji izmišljenog termina „stećak“. Dakle mramorje. Otvoreno lagala da je car Samuilo bio „Makedonac“, a ne Bugarin.

Zamislite termin „uža Hrvatska“? Ne možete? Zamislite onda da je na Golom otoku bilo više onih koje je komunistička vlast označavala kao „Crnogorce“, nego Hrvata? I to će biti istina, a ne mašta. Onih koje su registrovali kao „Srbi“, bilo je najviše. I nije to slučajno.

Titov narod je i onako većinski bio na strani nacista i fašista, pa nije moglo biti puno sljedbenika Kominterne. Niti njega kao Hrvata, koji u Jajcu nije napravio Autonomnu Pokrajinu Krajinu, kako bi se srpski narod trajno zaštitio od onoga što mu se u granicama Socijalističke, a danas Neovisne Republike Hrvatske desilo u rasponu 1991-1995. godine.

Naprotiv, Hrvati su za svoje učešće u ratu na strani okupatora, odnosno za Pokolj nad Srbima, od komunističke vlasti nagrađeni Zadrom, Istrom i Rijekom. Pa sve do Prevlake.

Zašto Istra nije pripala Srbiji?

To bi bilo isto kao da je Staljin pripojio Keningsberg Litvaniji. Nije, jer su bili nacisti. U SSSR Istočna Pruska je bila dio Ruske Federativne Sovjetske Socijalističke Republike. Bez obzira što nema kopnenu vezu sa tim prostorom i što je Ruse tada vodio Gruzijac.

Da je Tito bio makar Makedonac, kao Lazar Koliševski, čije djelo je protestna krilatica „slaba Srbija, jaka Jugoslavija“, onda bi sve te oblasti možda pripale Srbiji. Što je bilo jedino normalno rješenje, obzirom na enormne žrtve srpskog naroda, zahvaljujući kojima je bilo moguće te teritorije pripojiti Jugoslaviji.

Srbi, zauzvrat, ne samo da nijesu dobili izlaz na more o kojem su toliko maštali, a obezbijedili su ga čak i do tada nikada postojećoj Sloveniji (Dravska Banovina). Tito je, dakle, činio sve da Srbe nastavi istrebljivati. Prvo fizički, čistkama rojalista, a zatim i duhovno stvaranjem Crnogoraca, Makedonaca, Muslimana…

Titoistima nijesu smetali buržoaski, feudalni, pa ni srednjovjekovni motivi. Osim vaskrsavanja srednjovijekovne Bosne u austrougarsko-turskim granicama, Kraljevine Crne Gore isto u nekim novim, republičkim granicama, te izuma Makedonije u granicama Srbije iz 1914. godine, u parčanju Srbije, zgodan im je bio i plemićki pojam Vojvodina Srbija.

Titovo iseljavanje Srba: Preko Drine u Vojvodinu, sa Kosova u „užu Srbiju“

Srbi sa područja SR Hrvatske i SR BiH su iseljavani u „pokrajinu“ onako kako je Pavelić samo mogao poželiti. Protjerivanje podunavskih Švaba nije demografski nadomještano iz (uže) Srbije. Protjeranim Srbima iz iste nije dozvoljen povratak na Kosovo i Makedoniju.

Isprva je SAP Kosovo imalo dodatak „i Metohija“, što je klerikalni termin za manastirski posjed. Na šta, eto, komunisti još jednom nijesu bili gadljivi. Ali ispočetka.

Upravo pod tim obrazloženjem, da je to termin iz mračne nesocijalističke prošlosti, šiptarski komunisti koje je favorizovao Tito, izbacili su Metohiju iz imena pokrajine. To su isto 1999. uradili i Klinton, Šreder, Solana, Tači, Haradinaj i Rugova. Tuđman je nastavio, tamo gdje su Pavelić i Tito stali.

Po istom pricipu po kojem je AP Vojvodina i danas ima najnestandardnije visoka manjinska prava, kakva Srbi nemaju u Mađarskoj ili Rumuniji, u vrijeme SFRJ je podsticano useljavanje Šiptara iz Albanije.

Ne samo da su imali univerzitet i katedru za svoj jezik prije Tirane, već su i lične karte pisane prvo šiptarskim, pa onda srpskim jezikom.

Bijele trake i crne ustaše

Grijeh „kolaboracije“, odnosno pregovora i sporazuma sa neprijateljem, nije stanovao samo na adresi Jugoslovenske Vojske u Otadžbini, a daleko od toga da su četnici bili na istoj strani sa ustašama.

Govoriti takve stvari, ne samo da je istorijska revizija na lažima, već je i širenje nacionalne i vjerske mržnje. Specijalitet domaćih Nevladinića. Kada neko napiše da su „onemogućavali partizane da oslobode Jasenovac“, teški je šovinistički monstrum i nastavljač titoističko-ustaške, antisrpske misli.

Ne priča se da je to radio i Tito, jer današnje ustaše žele lagati sebe i ostatak svijeta. Oni ni tada, ni danas, nijesu bili antifašisti. Srbi su se jedini borili protiv Hitlera u porobljenoj Evropi. Osim donekle Poljaka. Jedini mi i danas poštujemo spomenike NOB, dok ih je Hrvatska sve porušila ili falsifikovala u vrijeme kad je počinila i Knjigocid. Prosto jer su naši preci pod njima.

To što Nevladinići, kao ovi sa fotografije uzvodno, o tome ne pišu, već unisono osuđuju sve četničko-rehabilitacione izjave, dokazuje samo sve izrečeno o njima. Da imaju imalo obraza, koliko nemaju znanja i kućnog vaspitanja, otišli bi i poklonili se sjenima nevino ubijenih u Jadovnu i Jasenovcu, a ne samo tamo gdje ih plaćaju sponzori. Recimo da lažu o tobožnjim „Bijelim trakama u Prijedoru„.

Jedine bijele trake koje su, zakonski propisano, nosili nesrbi u Prijedoru ikada, bile su za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Nosili su ih muslimani i Hrvati, prilikom istrebljenja Srba u ovoj opštini.

Pokolj nad Srbima, kao izvor političkih poena

Htio sam ovaj put pisati nešto sasvim drugo. No, sramotan prolup Milorada Dodika o „Grabovici pokraj Bihaća“, te Srnin promašaj (Dodik je rekao pravi broj) da je tu stradalo 2.500 ljudi, umjesto tačnog podatka da se radi o Garavicama i najmanje 12.500 pobijenih Srba, te prenošenjem svega toga na RTRS, učinilo je svoje.

Opozicija, istina, glasanjem za Deklaraciju u Pleonastičkoj skupćini državne zajednice Srpske i Efbina, očigledno uporno vrši samoubistvo iz zasjede. Tu su sramno, ako ništa drugo, pristali da su u Drugom svjetskom ratu postojali nekakvi Bošnjaci?!

Kao što su Titoisti 1974. proglasili Muslimane, te oteli manastire i crkve SPC. Internacionalisti i komunisti su napravili, zbog nejake nacije, Makedonsku pravoslavnu crkvu po mjerilima samoupravnog socijaliste Don Mila Đukanezea. To opoziciji nije nikako trebalo.

Pri tom Trivićka jedina spašava opoziciju u estradnom smislu, da se pridjevi kao Bakirovci ne bi mogli bez ikakve zadrške kaleminti na njih i kad je to opravdano, i kada se SNSD brani od saradnje sa ustašoidnim HDZ. Nepostojećim mostom preko Save i veoma postojećim na Pelješcu.

A i ona je tu došla iz SDS, kao Mihajilica iz Radikala. „Djeca PDP-a“ uglavnom prolupavaju na ove teme kao Dodik. Samo je smrt spriječila Slobodana Popovića da ostane član.

Svima jednako po guzici!

RTRS je ispravio „grabovičku bruku“ na moju dojavu (hvala u ime srpstva na aparatima), ali to Dodikovo lupetanje (šta da je rekao Javorovac umjesto Jasenovac?) nije ni blizu naišlo na zgražavanje i osudu Efbihovaca i njihovih Nevladinića sa prijavljenim boravkom u Srpskoj. Novi četnički istup Jelena Trivić jeste.

Jasno i zašto. Ne zanimaju njih istorijske istine koje će izmiriti i zaliječiti srpstvo i njegove susjede, već samo uravnilovka Srba kao žrtvi, sa Hrvatima i musilmanima kao dželatima. Nije se ni u medijima vladajućih u Srpskoj, pričalo o izdaji predajom jasenovačke o građe, ili tome da nam djeca u školama više uče o Holokaustu, nego o Pokolju nad njihovim rođenim precima.

Sama činjenica da sve rasprave o budalaštinama i budžetskim lopovlucima, koje se ispod obavezne maske na ulici trenutno odvijaju, može zasjeniti pominjanjem nacionalnih tema, ukazuje ne samo koliko je Srbima (glasačima) ta tema bitna.

Srbujte djelima, ne klapunjanjima

Pokazuje koliko o njoj ništa ne znaju i do kakvog krajnjeg stadijuma infekcije je zapuštena ta gnojna rana. Da je drugačije, ne bi im se to moglo raditi. Znali bi za jadac.

Ovako Srbi u Efbihu, Neovisnoj Republici Hrvatskoj, Montenegru pa i Makedoniji, ili su trajni konvertiti ili žive bjednije od pasa na lancu. Nema bijednije i nečasnije rabote, do utrkivati se ko je veći Srbin u takvim uslovima.

Zamijenite u Banjoj Luci imena ulicama Jasenovačkih logoraša i Gundulićevoj, a Olimpijskih pobjedinka (?!) preimenujte u Vojske Republike Srpske, ili bar to stavite u svoj predizborni program.

Napravite centralno-spomen obilježje palim borcima VRS, snimite deset igranih filmova u kojim slavite što su nas spasli ustaškog noža u Otadžbinskom ratu, te se na taj način utrkujte ko je veći Srbin.

Do tad, svi zajedno, Brozovi ste sljedbenici, a ne samo učenici. I ništa nijeste bolji od Nevladnića.

Izvor: FRONTAL.RS

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top