arrow up
Ranko Perenić i Đuro Slavuj (Foto:banija.rs)

Kosmet – godišnjica ubistva srpskih novinara

Danas se navršava 19 godina od otmice novinara Radio Prištine Đure Slavuja i Ranka Perenića kod Orahovca. Predstavnici UNS-a i njegovog ogranka Društva novinara Kosova i Metohije posjetiće danas mjesto na putu Velika Hoča – Zočište u opštini Orahovac, gdje su Slavuj i Perenić posljednji put viđeni. Na mjestu otmice postavljeno je obilježje na kojem na srpskom i albanskom jeziku piše: „Ovde su 21. avgusta 1998. nestali novinari. Tražimo ih“. Spomen-obilježje nestalim novinarima do sada je rušeno pet puta, a odgovorni nikada nisu pronađeni. Osim ovog zločina pripadnici takozvane Oslobodilačke vojske Kosova 6. maja 1999. godine kod Vučitrna u podnožju planine Čičavica oteli su i ubili Ljubomira Kneževića, novinara prištinskog „Jedinstva“ i dopisnika

Ako Srbi moraju da prihvate Kosovo — zašto nisu prihvatili Hitlera

Zadatak državnika koji želi da ostavi pozitivan istorijski trag upravo je da ne prihvata realnost. Da se sa njom ne miri. Da je neprekidno menja. Da sve čini da ta realnost bude svakodnevno sve bolja za njegov narod gde god on živeo. Ako je realnost da je Kosovo nezavisno, kako tvrde evroatlantisti koji sve agresivnije ubeđuju Srbe da priznaju južnu srpsku pokrajinu, zar nije realnost i da je Bosna i Hercegovina razvalina od države koja više ne funkcioniše? Po kom to principu realnosti, dakle Kosovo i Metohija pripadaju Albancima, a Republika Srpska ne pripada Srbima, kada se i na nju može primeniti banalno cinični argument koji se priznaje kosovskim separatistima — „čije su ovce, njegova je i livada“? Zašto Sarajevo

U Hramu Svetog Joakima i Ane u beogradskom naselju Kaluđerica danas je služen parastos za 20 srpskih civila, koji su mučki i na prevaru, misleći za svoje ubice da su vojnici JNA, pobijeni u nekoliko capraških sela kod Siska, 22. avgusta, 1991. godine.

Služen parastos za srpske civile mučki ubijene kod Siska

U Hramu Svetog Joakima i Ane u beogradskom naselju Kaluđerica danas je služen parastos za 20 srpskih civila, koji su mučki i na prevaru, misleći za svoje ubice da su vojnici JNA, pobijeni u nekoliko capraških sela kod Siska, 22. avgusta, 1991. godine. Parastos je uz blagoslov Njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja služio protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, arhijerejski namjesnik vračarsko – gročanski, uz sasluženje sveštenstva ovog hrama. Stradalim srpskim civilima položeni su vijenci na Spomen-ploču, a nakon odavanja pošte minutom ćutanja održan je i prigodan program sjećanja. Sekretar Koordinacije izbjeglih i raseljenih u Srbiji Jovan Čakarević rekao je da je ovaj zločin hrvatska propaganda tada prikazala na stranim televizijama kao zločin

Parastos stradalim civilima Capraških sela na Baniji 1991. godine

UDRUЖENJE ZAVIČAJ -BEOGRAD  i KOORDINACIJA UDRUЖENJA IZBEGLIH  I RASELJENIH U R.SRBIJI       Udruženje izbeglih, raseljenih i doseljenih lica ,,Zavičaj“-Beograd i Koordinacija Udruženja izbeglih i raseljenih u Republici Srbiji, organizuju povodom 26 godina od stradanja nevino ubijenih civila u Capraškim selima na Baniji 1991 godine, Parastos u Hramu svetih pravednika Joakima i Ane u Kaluđerici 20.08.2017 sa početkom u 11 časova. Pozivamo sve patriote i patriotske organizacije i predstavnike institucija da dođu i odaju poštu nevinim žrtvama  

U Gornjoj Crkvini kod Šamca danas je služen parastos za 37 pripadnika Vojske Republike Srpske, od kojih je 10 poginulo na današnji dan 1992. godine, te za šest civilnih žrtava rata.

Deset boraca iz Crkvine poginulo na današnji dan 1992. godine

U Gornjoj Crkvini kod Šamca danas je služen parastos za 37 pripadnika Vojske Republike Srpske, od kojih je 10 poginulo na današnji dan 1992. godine, te za šest civilnih žrtava rata. Predsjednik Boračke organizacije opštine Šamac Lazar Blagojević rekao je da se na današnji dan 1992. godine dogodio najžešći napad na liniju odbrane Druge posavske brigade Vojske Republike Srpske. „Oni su stali na branik Crkvine, opštine i Republike Srpske. Ovo je jedan od najtužnijih dana za Crkvinu i opštinu Šamac i ne smijemo zaboraviti ove junake, ali ni druge borce Vojske Republike Srpske koji su živote dali za Srpsku“, rekao je Blagojević. Načelnik opštine Šamac Đorđe Milićević napomenuo je značaj

Kneževo

Služen parastos za 10 poginulih boraca iz sela Kobilja

U selu Kobilja kod Kneževa danas je služen parastos i položeni su vijenci za deset boraca iz ovog sela koji su poginuli tokom proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata. Predsjednik opštinske Boračke organizacije Ranko Vučić rekao je Srni da mještani Kobilja na ovaj način daju doprinos da se ne zaborave životi boraca koji su poginuli za istinu i srpske svetinje. Prema njegovim riječima, u Kneževu je tokom odbrambeno-otadžbinskog rata poginulo 275 boraca. „Istoriju moramo čuvati od zaborava da nam se nevolje ne bi ponovile, kao i da se opet ne dogodi da pod velom tajni ostane stradanje velikog broja žrtava“, rekao je Vučić. Parastosu su prisustvovali predstavnci opštine Kneževo, opštinske boračke organizacije, članovi

Temelj

Piše: Vladimir Frolov Srpska Krajina se od avgusta `95 godine, po zlu opet seća planiranog progona svog celokupnog stanovništva iz jugozapadnog dela, u natovsko-hrvatskoj zločinačkoj VRA „OLUJA“. Ipak, ovog avgusta će se život radovati više od propasti i smrti, što Srbe u Krajini prati, jer se navršava sedam vekova od pisanih tragova postojanja nemanjićkog pravoslavnog manastira, tu na pragu latinskoga Vatikana. Svi poviestničari hrvatski, i oni crkveni i oni svetovni, jedinstveno i uporno lažu da su Srbi tek posle Kosovskog boja čak do mora stigli, bežeći pred otomanskim osvajačima! Ali, na prosto pitanje ko to zida manastir od tvrdog kamena u zemlji gde tobož nema naroda pravoslavnog, da pohodi tu

Budo Simonović: Krv, svetlost i tama

Prilikom snimanja filma „Irodovi sinovi“ zabeleženo je obilje materijala kojeg je, zbog vremenske ograničenosti, bilo nemoguće uvrstiti u ovaj dokumentarno-analitički projekat. Zato većinu sagovornika, Fondacija Prijatelj Božji dodatno predstavlja pojedinačnim video zapisima. Budo Simonović, književnik, novinar publicista, autor knjige „Ognjena Marija Livanjska“ govori o zločinima nad Srbima Livanjskog polja. Posebna vrsta stratišta na kojima su ubijani Srbi bile su jame, prirodni otvori u kamenitom tlu duboke i po nekoliko desetina, a neke dublje i od sto metara. U njih su žrtve bacane uglavnom žive. Nikada se neće saznati tačan broj ljudi, žena i dece na ovaj način pobijenih, kao što se nikada neće saznati ni koliki je ukupan broj jama

„Zabrinutost“

Piše: Vladimir Frolov Sonja Biserko, dugogodišnji vodeći glas beogradskih soroš-jaslara, „razjasnila“ je za vojvođanski „objektivni“ sajt Autonomija „suštinu“ obeležavanja srpskog izgona iz RSK. hladne glave i pogana jezika, Sonječka tvrdi — „Ratnohuškački jezik povodom godišnjice OLUJE bio je u funkciji, kao i svake godine, homogenizacije nacije i podsećanja na srpske žrtve iz Drugog svetskog rata, čime se zločini počinjeni u Hrvatskoj početkom devedesetih percipiraju kao pravedna osveta”! Na raznim antisrpskim seminarima Sonječku nisu naučili, da su hrvatski teroristi aktom oružane pobune počeli nasilnu secesiju Hrvatske iz Jugoslavije, vršeći pritom zločine nad srpskim civilima kao tokom trajanja fašističke NDH, te je takav njen „zabrinuti“ komentar zapravo relativizacija hrvatskog genocida, i ruganje

Predrag Lozo

Predrag Lozo: Uvođenje „haške istorije” – nastavak rata u mirnodopskim uslovima

Narod na ovim prostorima je navikao da „istoriju pišu pobjednici”, pa je tako tema nametanja udžbenikaȃ istorije od strane federalnog Sarajeva mnogo ozbiljnije pitanje nego što se to, na prvi pogled, čini. Sa ovom ocjenom slaže se i sagovornik Srpskog kola istoričar Predrag Lozo iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. On kaže da najava uvođenja „haške istorije” u udžbenike u Kantonu Sarajevo predstavlja nastavak ostvarivanja ratnih ciljeva mirnodopskim sredstvima i da to nema nikakve veze sa istorijskom naukom. – Pravdajući se „vrućim balkanskim glavama” istoričari iz federalnog Sarajeva prizivaju hašku verziju istorije u udžbenicima, zaboravljajući da je i ona pristrasna i netačna. Nisam siguran da gospoda iz Sarajeva

Oproštaj od jedne ličke bake

– Šta piše ovdje? – Ne znam, dijete moje, ja ne znam čitati. – A zašto, baba? – Nijesam išla u školu zbog rata. – Hoće li tako biti i sa mnom? – Ma, neće – odgovorila je brzo i odlučno kao što se odgovara kada se želi izbjeći neizbježno. Bar riječima… Prisjetila se potom momenta kada su joj ustaše ubile oca – običnog srpskog seljaka koji je imao dobre volove, a partizani jedinog brata – četnika. Ostala je tada sa majkom i 6 sestara. – Valjda neće – promrmljala je sebi u bradu ne želeći da dijete koje tek upoznaje svijet opterećuje prošlošću za koju je vjerovala da je

strahinja-zivak.jpg

STRAHINJA ЖIVAK – ЖIVI DA BI SVEDOČIO!

Ubili su mi muslimani oca i dva strica u Drugom svetskom ratu. Majka Bosiljka brinula je o nas četvoro siročadi. Nisam ni sanjao da će krčag nove balkanske nesreće odneti živote mojih sinova- kaže Strahinja Жivak Sudbina Strahinje Жivaka, penzionisanog inženjera iz Trebinja, stala je do sada u devet knjiga. Neke su prevedene na više svetskih jezika. U svom gradu Strahinja je živa legenda. I ne postoji Srbin u Bosni i Hercegovini koji nije čuo za njega. Početkom nesrećnog rata u BiH, teško ranjen dospeva u Alijine kazamate, i u jednom od najgorih mučilišta Centralnom zatvoru, saznao je da su mu, braneći ognjište, ubijena dvojica sinova. Ot tuge njegovoj supruzi,

Filip Rodić

Mjesta sakupljanja mrtvih

Piše: Filip Rodić Glavni heroj ovogodišnje proslave kulminacije drugog poluvremena zatiranja srpskog naroda u Hrvatskoj, onoga što predsednica ove zemlje Kolinda Grabar Kitarović naziva „najvećom i najvažnijom pobedom“ u novijoj hrvatskoj istoriji (zanimljivo bi bilo saznati koje su to druge pobede i to ne samo u novijoj nego i u starijoj hrvatskoj istoriji) bio je novopečeni gradonačelnik Knina Marko Jelić. Jelić je, opšti je utisak, rekao nešto „zaista neverovatno za hrvatsku politiku“, dao „hrabru izjavu“ zbog koje zaslužuje da se pred njim „skine kapa“. Je li to Jelić postao hrvatski Vili Brant i izvinio se za sve zločine počinjene nad srpskim narodom na prostoru „Lijepe njihove“? Ne baš. Jelić je

Dr Miloš Ković

Miloš Ković: Kosovski zavjet preživjeće i doba u kojem ga se odričemo

Kosovski zavjet ključni je konstituent srpskog identiteta, ideja stara šest vijekova bez koje Srbi ne bi bili ono što jesu i čija će važnost i vitalnost nadživjeti i naše vrijeme kada se ovog predačkog opredjeljenja sve više odričemo. Ovo je u Trebinju poručio istoričar prof. dr Miloš Ković, na predavanju „Kosovski zavjet u istoriji srpskog naroda“, koje je u Muzeju Hercegovine održano u organizaciji ove ustanove i Srpskog udruženja „Ćirilica“. Ković je rekao da savremeni kritičari kosovskog zavjeta, koji apeluju na „realnost“ i ovu ideju smatraju retrogradnom, proizvodom mitomanske svijesti i slavljenjem poraza, zaboravljaju da Kosovo ne slavi poraz već svjedoči „opredjeljenje za Carstvo Nebesko“ i spremnost na žrtvu, da i

Iskopavanje žrtava u selu Blace

Uživao da ubija Srbe

Konačno podignuta optužnica protiv vođe zloglasnih „Akrepa“ Mitketa Pirkića Trebinje – Policijska uprava MUP Repubilike Srpske iz Trebinja dostavila je dopunu izveštaja protiv M. P. zbog sumnje da je kao komandant muslimansko-hrvatske jedinice „Akrepi“ počinio ratni zločin na području opštine Konjic 1992. Kako nezvanično saznajemo, reč je o Mitku Pirkiću (55) iz Konjica, koji se sumnjiči da je od početka maja do septembra 1992. učestvovao u više zločina počinjenih nad srpskim civilima. Prva akcija u kojoj se Pirkić sumnjiči desila se 13. maja 1992. prilikom napada na selo Blace. Tom prilikom ubijeno je 20 civila srpske nacionalnosti, od 18 do 85 godina, spaljeno i porušeno 25 srpskih kuća i 35

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.